Mjesto: Rock bar Down town
Datum koncerta: 01.10.2009
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 5 eura
Hladna listopadska večer u dvorištu Rock bara Down town u Kranju bila je sve samo ne ugodna za razgibavanje prstiju i vježbanje po vratu gitare, kakvo svake godine nudi već tradicionalni Festival kreativnih kitarista. Natjecanje u organizaciji Art centra, na kojem su proteklih godina slavili, među ostalima, Bor Zuljan, Primož Grašič i Mark Pader, održava se već deveti put, a jedna od njegovih odlika je da se svaki put odvija, tako reći, na drugoj lokaciji. Dvorište spomenutog bara, koji ovih dana ugošćuje treći Down town festival, svakako je bilo prikladan izbor, no natjecatelji su zbog nenadanog jesenskog zahlađenja, kako rekosmo, morali potrošiti malo više vremena na zagrijavanje i istezanje gornjih udova.
Kad je oko devet sati svoj nastup završio sastav Obroč iz Ilirske Bistrice, počelo je ozbiljno. Za čelični kipić Jožeta Volariča ovaj su se put borili Nejc Ušlakar, Jure Podlesnik, Blaž Potrebuješ, Žiga Gros te gitarski dvojac David Arnež & Jure Korošec. Prvi je nastupio Podlesnik, koji je u pratnji ritam gitarista odsvirao nekoliko thrash ritmova i solaža, a na kraju nastupa nas je razveselio i time što je podigao gitaru i iza glave, u stilu Ivice Kostelića (što se naravno ne smije shvatiti kao kritika), odsvirao veliki finale. Iza njega je na pozornicu prvo stupio Anže Vidic iz grupe Escape, kojeg inače nije bilo na popisu nastupajućih, ali ubrzo smo saznali da će pratiti svog nadobudnog i tek sedamnaestogodišnjeg učenika Nejca Ušlakara. Mladić, koji je ujedno i najmlađi natjecatelj u povijesti FKK-a, nije razočarao. Prvo nam je ponudio akustični uvod, zatim nekoliko tvrđih ritmova, klasične je dionice primjereno iskoristio za pokazivanje tehničkog znanja, koje je za njegove godine svakako ohrabrujuće, te nastup zaključio obradom Sweet child o’ mine. Ušlakara je na pozornici naslijedio Žiga Gros, kojeg poznajemo iz sastava High Voltage i Skystation, a koji bi, s obzirom na svoje iskustvo, možda mogao pokazati više, no spretnom upotrebom podnih efekata, volume pedale i whammy efekta pobrinuo se za više nego prikladno raspoloženje. Još je najenergičniji nastup priredio David Arnež i Jure Korošec iz radovljičkog sastava First strike, koje je na basu pratio Miha Oman, član sastava Mit. Dečki su izveli pravi sonični napad u kojem su si gitaristi izmjenjivali nekoliko umjereno poskočnih solaža i ritmova, a svojom pojavom i vještinom (te nešto manje kopijom Les Paula) isticao se ponajviše plavokosi Arnež. Natjecanje je nešto iza jedanaest zaključio Blaž Potrebuješ, a potom je pozornicu prepustio progresivcima Doggy’s tones i Tadeju Koširu, koji trenutno prodaje svoje gitarske usluge Neishi.
Naravno, na pozornici nismo vidjeli ništa novo jer je gitara, ruku na srce, instrument koji se u posljednjih dvadeset pet godina i po zvučnoj i po tehničkoj strani nije previše promijenio. Kod nastupajućih smo, barem što se tiče tehnike, nedostajali i širinu i raznovrsnost, jer se svaki držao uglavnom zahvata i pozicija koje poznaje i vlada njima. Tako, npr., nismo dočekali brzu “picking” šetnju duž cijelog vrata, koja obično donosi najviše ovacija i bodova, a uzalud smo vrebali i najtežu stavku, tzv. sweepove, po kojoj još i danas razlikujemo dobre gitariste od odličnih. Iako imaju već prilično dugu bradu, gitarske tehnike ipak nude beskrajno more gradiva za proučavanje, a i dalje vrijedi da je dobar gitarist onaj koji se ne drži samo jedne stavke, nego njegovo znanje krasi već spomenuta širina. Ni s kompozicijskog stajališta ovogodišnje natjecanje nije ponudilo vrhunce ni neku posebnu izvornost, jer su program uglavnom činili već stotinu puta čuti ritmovi, pentatonski obrasci i predvidljive obrade. Inače, natjecatelji su svoje nastupe odradili s odlikom te su, uzimajući u obzir dob nekih, pokazali zdravu mjeru hrabrosti i odlučnosti. Ako budu i dalje brusili i širili svoje znanje te ga oplemenili i primjerenom stvaralačkom žilicom, za budućnost gitarske glazbe ne trebamo strahovati. Pohvala ide naposljetku i Art centru, zavodu za kulturu mladih, koji Festivalom kreativnih kitarista skrbi za očuvanje takve baštine rocka, koja je posve očito zarazila i generaciju onih koji se u vrijeme njezinih zlatnih godina još nisu ni rodili.
A pobjednik? Iskusni Žiga Gros. Čestitke i od Rocklinea.
Fotografije: Tomo Jurca
Galerija slika
