Izdavač: Insideout Music
Datum izlaska: 20. 6. 2011.
Produkcija: Devin Townsend
Duljina albuma: 70.49 min
Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 9.5/10
Kanadski multitalentirani glazbenik i producent Devin Townsend, koji često hoda po tankoj granici između zvučnog genija i zvučnog terorista, 2011. je nastavio uspješnu priču koju je 2009. započeo solo projektom Devin Townsend Project. »Deconstruction«, svojevrstan presjek Devinove agresivnije i eksperimentalno raspoložene naravi, bio je jedan od dva studijska albuma koja su izašla istog dana (20. lipnja 2011.), no po stilu, atmosferi i strukturi skladbi ne bi mogla biti različitija. Dok je »Ghost« (RockLine recenzija) newageovski, produhovljen, ambijentalni album kakav bi odobrio i Dalaj Lama, konceptualno usmjereni »Deconstruction«, koji bi se svojom zvučnom naravi više svidio nekom Franku Zappi da je još živ, ‘tradicionalniji’ je Devinov uradak s hrpom brutalnih, eksperimentalnih, kaotičnih i avangardnih trenutaka u kojima ne nedostaje odbijenog humora i društvene satire. I Devinova prošlost s ekstremnometalskim sastavom Strapping Young Lad na »Deconstruction« često izbija na površinu.
»Deconstruction« je uz dvojicu bubnjara, Devinova kanadskog zemljaka Ryana Van Poederooyena i Belgijanca Dirka Verbeurena (Megadeth, ex-Soilwork), sadržavao pregršt gostujućih vokalista. Uz iznimku Mikaela Åkerfeldta (Opeth) i Floor Jansen (Nightwish, ex-After Forever), riječ je o pjevačima koji uglavnom ‘operiraju’ na području ekstremnog metala. Kao i obično, glavni vokal bio je sam Devin, koji iznova oduševljava svojim izvanrednim, posve nepredvidljivim vokalnim kameleonstvom. Devin je sve orkestralne aranžmane na »Deconstruction« napisao i aranžirao uz pomoć programa Pro Tools, koji je omogućio uspješnu transkripciju orkestracije. Orkestralne aranžmane potom je odsvirao Praški filharmonijski orkestar.
»Deconstruction«, kao što je već spomenuto, sadrži koncept koji je u skladu s Devinovom bipolarnom naravi bizarno-komičan, ali ni izdaleka toliko složen i ambiciozan kao oba dijela njegove popularne znanstvenofantastične satire i space opere »Ziltoid the Omniscent«. Ovaj put riječ je o priči o pretjerano znatiželjnom pojedincu koji želi saznati ‘ultimativnu istinu’. Na kraju, nakon brojnih neobičnih i komičnih zgoda, stiže u pakao k vragu, koji mu nudi odgovor na njegovo goruće pitanje ‘što je bit svega’. Na njegovo veliko ogorčenje i razočaranje, vrag mu kao bit života predstavlja cheeseburger, koji njemu kao vegetarijancu nimalo ne koristi, pa ostaje ogorčen i bez osobnog prosvjetljenja. Devin je, prema vlastitim riječima, unatoč kaotičnoj naravi ovog albuma, na kraju želio ostaviti pozitivnu poruku.
Uvodna skladba »Praise the Lowered«, koja predstavlja razmjerno smiren početak albuma, nadasve je uspjelo križanje art rocka i prog metala u kojem su većinu vremena u prvom planu ambijentalno usmjerene klavijature u stilu onih s albuma »Ghost«, samo s većom količinom elektroničkih uzoraka. Otprilike na polovici slijedi prijelaz u ‘povampirenu’ ekstremnometalsku sekciju s Paulom Kuhrom (Novembers Doom) u glavnoj vokalnoj ulozi. Povremeno ta kompozicija zvuči kao svojevrsni stilski most između dvaju albuma izašlih istog dana, ali i kao zatišje pred eksperimentalnom, kaotičnom, avangardnom i nažigajućom kataklizmom koja slijedi u nastavku »Deconstruction«.
»Stand«, u kojem se Devinu na glavnom vokalu pridružuje agresivno raspoloženi Mikael Åkerfeldt, sadrži stupnjevit, mračnjački uvod koji priprema teren za brutalan, složen, kaotičan i kataklizmičan nastavak. Usput, Devin ‘gradi’ i svoje karakteristične apokaliptične vokalne harmonije i zvučne zidove. Nakon kratkog ‘zatišja’ slijedi brutalno-epski završetak koji zbog Mikaelove prisutnosti pomalo podsjeća na neka starija Opethova ostvarenja. Simfonijskometalski usmjereni »Juular« povremeno zvuči kao zvučna podloga gotičkog horora. Ovdje za ekstremne, blackmetalske vokale brine Ihsahn (Emperor), koji Devinu pomaže stvoriti atmosferu i viziju gotičke verzije Alise i njezina putovanja u srhljivu verziju Zemlje čudesa.
»Planet of the Apes« sadrži gotovo idealnu fuziju progmetalskih, ekstremnometalskih i avangardnometalskih elemenata. Na taj način uspješno spaja naizgled nespojive zvučne elemente. Važnu pjevačku ulogu, osobito u brutalnijim trenucima, ovdje ima Tommy Giles Rogers iz sastava Between the Buried and Me. Otprilike na sredini skladbe posve neočekivano nastupa ambijentalno bogata i melodično usmjerena progresivnorockovska sekcija s moćnim vokalnim harmonijama, ali ne traje dugo jer ubrzo prevlada brutalna i kaotična vokalna mješavina. Usprkos svemu tom kaosu, koji je popraćen i ‘odbijenim’ gitarskim solažama, Devinu ponovno uspijeva stvoriti epski završetak.
Ništa manje epska, kaotična i brutalna »Sumeria« sadrži čak dvojicu gostujućih pjevača, Joea Duplantiera (Gojira) i Paula Masvidala (Cynic, ex-Death), koji dobro nadopunjuju Devinovo vokalno kameleonstvo. Ova apokaliptično nastrojena skladba svidjet će se i ljubiteljima simfonijskog i ekstremnog metala. Prijelaz u otužni, akustično usmjereni završetak tek je jedno od brojnih iznenađenja kojih na »Deconstruction« nikad ne nedostaje.
Postapokaliptična pustolovina »The Mighty Masturbator«, koja je s više od 16 minuta najduža kompozicija na »Deconstrukction« i ujedno vrhunac ovog albuma, već svojim naslovom poručuje da je riječ o nepredvidljivoj mješavini odbijenog humora, kaotičnosti, agresivnosti, ludila, genijalnosti i epike. Gotički obojen uvod u potpunom je skladu s naslovnicom ovog albuma, dok su nepredvidljive vokalne harmonije ponovno na izvanrednoj razini. Ovaj put na glavnom vokalu asistirao je Greg Puciato (ex-The Dillinger Escape Plan), koji se dobro uklopio u uvijek nepredvidljive Devinove pjevačke pothvate. Određene instrumentalne sekcije ove superkompleksne kompozicije odsvirane su na toliko kaotičan i munjevit način da bi oznaka ‘masturbatorski metal’ ovdje bila više nego primjerena. Naravno, ne smije nedostajati ni komični završetak koji zvuči kao glazbena podloga za odjavnu špicu nekog ‘naivnog’ filmskog spektakla s početka šezdesetih.
Na »Pandemic«, koji zvuči kao kaotičan blizak susret progresivno usmjerenog ekstremnometalskog benda i Nightwisha, svojim sopranom blista Floor Jansen, koja usred prevladavajuće zvučne kataklizme dobro nadopunjuje Devinovu stalno promjenjivu pjevačku izvedbu. Naslovna kompozicija sadrži do krajnosti poludjelu, ‘masturbatorsku’ gitarsku solažu u režiji Fredrika Thordendala (Meshuggah), dok se Devinu na glavnom vokalu svojim hrapavim urlikom pridružuje danas već pokojni Oderus Urungus (Gwar). Neočekivanih vremenskih prijelaza ne nedostaje. Humoristični umetak nastupa ubrzo nakon sredine, s operetnim vokalnim harmonijama. »Deconstruction« se zaključuje kataklizmičnim »Poltergeist«, simfonijskom/deathmetalskom čorbom koja zvuči toliko brutalno i povampireno da bi se uz slušanje ove kompozicije i sam vrag preplašeno sakrio u najdublju jamu pakla i pritom zaboravio na svoj cheeseburger.
Devinu je s »Deconstruction«, unatoč prevladavajućoj kaotičnosti, eksperimentalnosti, ludom humoru i sirovosti, uspjelo stvoriti nadasve slušljiv album koji je nedvojbeno jedno od najneobičnijih, najodštekanijih, najuzbudljivijih i najsloženijih ostvarenja njegove burne i nepredvidljive glazbene karijere. Vrlo je malo glazbenika sposobno ostvariti takav pothvat, što možda najviše govori o njegovoj skladateljskoj, aranžerskoj i producentskoj genijalnosti te o njegovu bezgraničnom talentu za stvaranje zvučno nevjerojatno bogate, složene i ambijentalno intenzivne glazbe koja slušatelja uvijek potpuno osvoji od glave do pete.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Recenziju albuma objavljujemo na 49. rođendan Devina Townsenda i želimo mu još mnogo prekrasno otkačenih glazbenih ideja te beskrajno kreativne inspiracije.
Popis skladbi:
1. Praise the Lowered (6:02)
2. Stand (9:36)
3. Juular (3:46)
4. Planet of the Apes (10:59)
5. Sumeria (6:37)
6. The Mighty Masturbator (16:28)
7. Pandemic (3:29)
8. Deconstruction (9:27)
9. Poltergeist (4:25)
Postava:
Devin Townsend – vokal, gitara, bas-gitara, klavijature
Ryan Van Poederooyen – bubnjevi na skladbama br. 1, 2, 4, 6, i 10
Dirk Verbeuren – bubnjevi na skladbama br. 3, 5, 6, 7, 8 i 9
Gostujući glazbenici:
Fredrik Thordendal – gitarski solo na skladbi br. 8
Paul Kuhr – vokal na skladbi br. 1
Mikael Åkerfeldt – vokal na skladbi br. 2
Ihsahn – vokal na skladbi br. 3
Tommy Giles Rogers – vokal na skladbi br. 4
Joe Duplantier – vokal na skladbi br. 5
Paul Masvidal – vokal na skladbi br. 5
Greg Puciato – vokal na skladbi br. 6
Floor Jansen – sopran vokal na skladbi br. 7
Dave Brockie (Oderus Urungus) – vokal na skladbi br. 8
Florian Magnus Maier – vokalni podtonovi na skladbama br. 2 i 6
Praški filharmonijski orkestar
