Izvođač: 7for4
Izdavač: MGI Records (KDC)
Izlazak: 2008
Ocjena: 4.5/5
Njemaška glazbena scena u rockerskoj je progresivi oduvijek nudila jako puno. Nažalost (ili na sreću?) danas je tako spašavaju eksperimentatori i tragači za novim rješenjima u glazbenom izražavanju, koji su napokon shvatili zastarjelost krautrocka i besmislenost oponašanja tovrsnih grupa iz sedamdesetih i osamdesetih (i one su danas tek sjene samih sebe). A jedan od spasitelja zasigurno je jazz fusion (uz sve poštovanje prema njihovu bezgraničnom miješanju žanrova) band 7for4. Nakon četiri godine traženja neotkrivenih potencijala, münchenski su se umjetnici 2008. godine ponovno zatvorili u studio i snimili već svoj treći album.
Nakon prva dva albuma slušateljima je bilo samorazumljivo da će Diffusion završiti na njihovoj polici čim izađe; 7for4 su si naime tijekom svog djelovanja stvorili veliku bazu obožavatelja koji znaju cijeniti kvalitetnu glazbu, a još više genijalne glazbenike koji stoje iza nje. Najavom trećeg albuma potvrdili su i da ne riječ o hiru jednog dana, nego da se namjeravaju učvrstiti na samom vrhu ljestvica svog žanra; put kojim hodaju u želji da postignu taj cilj zasigurno je pravi.
Već podatak da su dečki snimali album čak dvije godine govori nam da će biti riječ o još jednom majstorskom uratku. Naravno, ponovno ga je producirao, skladao i sveukupno uredio Wolfgang Zenk. Tome naravno pripada i imenovanje skladbi – ovaj put je uvodna pjesma, albumski intro, istoimena naslovu ploče – “Diffusion”. Otvara je Zenk mirnim sviranjem akustične gitare, ali je ubrzo prekine svojim poduhvatom, a skladba se razvije u emotivno nabijenu pjesmu s prijetećom atmosferom svih instrumenata. Engl na bubnjevima diktira ubojiti tempo, koji Zenku sa svojim solističkim sposobnostima nije teško pratiti. Kasnije se pjesma smiri u funkerskom poigravanju glazbenika, kad ponovno zapadnu u prethodno uspostavljeno raspoloženje. Čuje se da Nijemci ostaju vjerni svom provjerenom receptu, a i pogađamo ako sami sebi predvidimo Zenkov miran završetak na akustičnoj gitari.
Dueteski ambijent Zenka i Froschmeiera najavljuje početak “Indigo Dunes”. Ovaj put Zenkova tvorevina nudi nešto više od „golog” virtuoznog gitarskog soliranja i udarnih linija drugih glazbenika u pozadini. Skladba, namijenjena stvaranju raspoloženja, koja u sebi ima i poneki “sastojak” klasičnog 7for4, temelji se prije svega na durskom ključu, lakoći sviranja klavijatura, nježnom “groovanju” Grütznerova fretless basa, ambijentalnim dodirima Englovih činela i Zenkovoj profinjenosti na gitari. Ipak, skladba završava kako i dolikuje za 7for4: snažno, udarno, brzo.
Skladba “Emoctify” počinje prilično iznenađujuće – i to u pozitivnom smislu – nekakvim “spacy” zvukom koji stvaraju Froschmeier jednostavnim klavijaturskim aranžmanom i Engl zanimljivim bubnjarskim ubacivanjima. Vrhunac pjesma počinje dosezati kad se pridruži Zenk i epsko sviranje ponovno počinje. Na polovici se skladba ipak na trenutak smiri, no u prijašnje stanje je vraća Zenkovo soliranje, nakon kojeg uši opet imaju trenutak za predah, ali trenutak je sve što imaju – glazbeni ples se naime nastavlja. Sličnim manevrom skladba i završava, neočekivano i s odlučnim “bumom”.
“The Winding Path” izrazito je melankolična skladba i nekako predstavlja još jedno lice njemačkih jazz metalaca – tiha, sporija (osim u trenucima), smirena, profinjena, ali dovoljno emotivna i izražajna da nas osvoji, možda čak i više od Zenkova klasičnog “razmetanja”. S povremenim znakovima poznatog 7for4 zvuka i novootkrivenim zvukom melodija se sanjarski probija kroz žanrovski neopterećeno stvoren krajolik, koji prema sredini doseže vrhunac, naravno ne u klasičnom manevru glazbenika, nego s očitim metalskim sklonostima. Ovom manjom inovacijom u svom stvaranju otvara im se hrpa neiskorištenih mogućnosti. Za mene je ova skladba zasigurno jedna od “pobjednica” ovog albuma.
Budući da je dečkima ta melankoličnost u tom trenutku očito malo ušla pod kožu, pod njezinim su utjecajem stvorili i “Silent Flow”. Počinju stvarati okruženje koje su već uspjeli napraviti na prethodnom albumu “Time” i istoimenoj pjesmi. Zenk se pretvara u Gilmoura i floydovskom melodijom još začini njihovu bezgraničnu inovativnost. Nekako najneobičnija skladba za 7for4 na ovom albumu istodobno je i sve što sami glazbenici predstavljaju, i svakako nešto što im bez poteškoća i pripisujemo. Definitivno još jedna favoritkinja za najbolju skladbu “ploče”.
“Cyclotron” opravdava dugo nastajanje albuma, barem što se tiče kvalitete zvuka i produkcije uopće – ovdje je skladba naime savršena, potpuno bez pogrešaka. Ne samo to – “Cyclotron” je pjesma koja nudi najviše promjenjivosti i prelaženja kroz žanrove u usporedbi s ostalima, što nikako nije loše – s jedne strane jazz-metalsko sviranje, a s druge poprilično rock’n’rollovsko razigrano poigravanje svakako nude još jedan biser njemačkog benda.
Već smo se na prethodnim albumima navikli da si münchenski virtuozi rado priušte i dobru dozu latino injekcije, a “Spiral Dance” nastavlja njihovu tradiciju. Zenk se pretvara u pravog latino lovera kad dođe do španjolski nadahnutih dijelova, a Froschmeier nudi nešto progresivnije-rockersko tipkanje, što je svakako novost. Ovaj put latino ubacivanja akustične odnosno klasične gitare začudo nisu na početku, nego prekidaju skladbu na zanimljivim mjestima, što joj dodaje još jednu dimenziju.
Nešto više jazzerskih elemenata sadrži pretposljednja tvorevina “Hidden Depths”, koju prije svega vodi Grützner sa svojim “fretless” basom. Po raspoloženju se skladba snažno približava “Silent Flowu”, samo što se možda više nego na raspoloženju gradi na vodećoj melodiji, koju s vremenom preuzima Zenk akustičnim sviranjem. Vrlo ugodna skladba, koja je još jedan dašak svježeg vjetra u potencijalnoj monotoniji 7for4.
Ovaj put ulogu posljednje skladbe dobio je mistični miš “Mystic Mouse”, koji je opet potpuno drukčiji od svih dosadašnjih skladbi. Glazbenici ponovno posežu za snažnijim, udarnijim zahvatima, ali ne kroz onaj klasični manevar koji tako dobro poznajemo. Prije svega riječ je o smjesi, spoju skladbi obiju vrsta, ispod kojih možemo povući crtu na albumu – dakle o mješavini mirnih, ambijentalnih pjesama i onih fanatično epskih razmjera. Bolji kraj ne možemo zamisliti.
7for4 su još jednom iznenadili i ta nevjerojatna iznenađenja u njihovu glazbenom izražavanju postaju već praksa. Njihov najdotjeraniji album do sada nudi više od prethodnih, i glazbeno i produkcijski. Teško je pronaći greške; njih je i potpuno besmisleno tražiti, jer bismo bili uspješniji u traženju igle u plastu sijena. 7for4 tako stupnjuju svoju kreativnost, koja, kako se čini, doista nema granica; mase već jedva čekaju (uključujući i mene) novo zapanjujuće iznenađenje, zapisano na pločici.
Postava
Wolfgang Zenk – gitara
Markus Grützner – bas gitara
Klaus Engl – bubnjevi
Markus Froschmeier – klavijature
Produkcija
Wolfgang Zenk
Popis skladbi
1. Diffusion
2. Indigo Dunes
3. Emoctify
4. The Winding Path
5. Silent Flow
6. Cyclotron
7. Spiral Dance
8. Hidden Depths
9. Mystic Mouse
