Izvođač: Stara šula
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2012
Trajanje: 54:55
Ocjena: 4/5
Stara šula su primordijalni rock ‘n’ roll žongleri kroz koje struji snažna komponenta blues sentimenta! Kao što i samo ime kaže, album »Dirty 13« skup je od trinaest (plus skrivena akustična instrumentalna skladba) sirovo i drsko razgoljenih, iskonskih rock n’ roll koračnica odsječenih u jednom studijskom pokušaju (oduzmemo li sitne sekundarne korekcije i zvučne popravke) koje zvuče baš u svemu što jesu izuzetno uvjerljivo. I to u smislu visokokvalitetnog aranžiranja, koje postiže izuzetnu kompaktnost i voltažnu dinamičnu protočnost, pa sve do samih karakternih osobina koje zrače iz skladbi uhvaćenih na ovom zvučnom nosaču – one su odsvirane s izuzetnom potencijom i strašću! Strašću koja se, i u sviranju i u vokalnoj izvedbi, ne ustručava preliti seksplozijom erotogeno začinjene potencije, zajedljivog gunđanja, pa čak i osjećajem da se nalazite u beznađu od birtije prepune obilja alkoholnih derivata, u birtijama dakle, gdje organi ravnoteže već odavno ne slušaju svoje alkoholom preopterećene vlasnike.
Teško je naći toliko pristnosti i iskrene radosti, užitka, a svakako i strasti prema glazbi kakvu zrače Stara šula! Sve na ovom albumu djeluje iskreno i istinito, što rijetko dobivamo od slovenskih sastava koji se bave bijesnom retorikom kombiniranja blues rocka prožetog punk prljavštinom, potkovanog neukroćenom vrevom rock n’ roll kotrljanja..
It Aint’ Easy i All Or Nothing odmah se punom parom zakače za AC/DC karizmu vražje zakukuljenog rifa i više. Već sam početak albuma potvrdi da su Stara šula znatno bolje potkovani glazbenici nego što su to bili AC/DC na svom prvijencu. Svakako, ostavimo tu nevažnu činjenicu u pozadini, jer bez AC/DC-ja ne bi bilo Stare šule.
Nisu sve skladbe albuma na engleskom. Neoproščeno je zanimljiv sudar bluesa i southerna, koji u svakom trenu može zanijeti komad u neku Lynyrd Skynyrd koračnicu s pravom primjesom blago odmjerenog stoner rocka, a skladba se u instrumentalnom dijelu ponovno razbukta u vražji AC/DC-jevski raskorak rock’n’roll galopiranja. U Jaz se smejim sastav ne skriva slikovito nagovaranje na perverzije, a takav se karakter odlično dodaje strukturi skladbe punokrvne rock ‘n’ roll frizure. Tu je i boogieevska Going Down s »clean« zvukom – distorzija je isključena, gdje sastav razvija izniman žmoht u zvuku, koji još jednom jača izvanredna vokalna izvedba, pa donosi jedan od najzanimljivijih trenutaka albuma.. Sjećate li se skladbe Bicikl (Leteči potepuhi) ili Stones Of Death (Lene kosti)? Naravno, Going Down je skrojena na svoj način, dakle u stilu naslijeđa sastava Stara šula, a začinjena je slikovitom uporabom i integracijom usnih harmonika!
Ako ijedna skladba najbolje sažima karakter sastava Stara šula u jednom komadu, onda je to zasigurno naslovna. Kao takva najučinkovitije spaja koketno, čvrsto postavljen ritam, kroz koji puše pravi karakter bluesovske retorike, kakvu su nekoć kuhali u svojoj rock ‘n’ roll frizuri (opet) AC/DC, s nešto usporenijim tempom, ali erektivnim rockerskim stavom koji ne poznaje popuštanje i ide do kraja u svom pristnom izrazoslovlju. Kruna svega je ponovno odlično »Superhikovsko« pjevanje Andreja, koje još jednom dokazuje kako treba pristupati vokalnoj interpretaciji nepokolebljivo drske rock ‘n’ roll arogancije, obilježene s jedne strane prelivom punka, s druge bluesa. Strastveno i punih jaja!
Vokal je odličan. Kao salivena za ovakvu glazbu. Posjeduje onaj bijesni, nepoštedno gunđavi, a krajnje arogantni karakter, s punom dozom grlenog začina dostojnog kurjača na parnoj lokomotivi, iz koje za promjenu kulja alkoholne pare. Nevjerojatno je njegovo stupnjevanje (izlaz skladbe Dirty 13), koje doseže pravi vokalni krešendo gdje izražena grlenost djeluje kao da se Andreju u grlu zaglavila motorna pila. Neka mi bude dopušteno naznačiti da vokal u svojoj grlenoj grubosti povremeno zapne o poznati karakter njegova veličanstva, jedinstvene rock ikone, jednog i jedinog – željeznog kancelara Lemmyja Kilmistera. S druge strane posjeduje i djelić Petra Lovšina u sebi. No to su samo začini slijeva i zdesna, nikakve potrebe ni želje za imitacijom. Nipošto. Vokal sastava Stgara šula priča je za sebe, a upravo je vokal jedna od glavnih privlačnosti njihova rock ‘n’ roll izrazoslovlja.
AC/DC karaktera drži se album kroz sve te dobre 55 minuta dužine. A ipak Stara šula uspijevaju iz sebe izvući posrećenu mješavinu rock ‘n’ rolla, bluesa i punka, koja u konačnici isporučuje album retro škole stečevina rock n’ rolla (vremena davne prošlosti), ali je zbog izuzetno proživljenog pristupa svjež i odsječen, pa nije teško zaključiti da si Stara šula na taj način uspješno otkrivaju prostor pod slobodnim suncem rock n’ rolla doline Šentflorjanske, za definiranje sebi svojstvene prepoznatljive glazbene naravi (i kulture).
»Dirty 13« je korektno kaubojski opasan album, pun mačizma, mirisa tjelesnih izlučevina koje u fiziologiji muškaraca diktira otpuštanje testosterona i mirisa alkoholnih para. Nevjerojatno za Slovence! Prije bih rekao da tako sirovu i bezobzirnu aroganciju mogu sažeti osjećaji kakve inače zrači glazba AC/DC-ja, južno od Kolpe, ali bih se ovaj put u tom pogledu pošteno prevario!
Pravi desperadosi Stara šula svojim prvijencem donose album koji pripada u predvorja svetišta biker kulture i noćnih lokala! I još nešto! Ovo je glazba koja se svira uživo. Živosti i iskrenosti joj ne nedostaje već na pločici, no svoj puni zamah doseže tek kad se otrgne s lanca, jer tada pokaže svoje pravo lice punokrvno zajedljivog pankerstva! Duboko preporučam svim okorjelim rockerima da isprobaju ovaj album.
Postava
Krt – vokal, gitara, usna harmonika
Tomi – solo i “slide” gitara
Febo – bas gitara
Romi – bubnjevi
Produkcija
Stara šula
Popis skladbi
1. It Ain’t Easy
2. All Or Nothing
3. Neoproščeno
4. Smokin’ Aces
5. Going Down
6. Jaz se smejim
7. Dirty 13
8. One For The Money
9. Crash Out
10. Crossfire
11. Zadnji ples mrtvih
12. Slovenska pesem
13, Ubijam se sam
