Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bologna / Estragon / Italija
Datum koncerta: 03.06.2016
Broj posjetitelja: 4500
Cijena ulaznice: 40.00€
Dan nakon razvikanog festivala Gods of Metal u talijanskoj Bologni odvila se njegova mini repriza. Megadeth i Gamma Ray, koji su dan prije zajedno predstavljali dio programa čuvenog talijanskog rock i metal festivala, naime su zajedno nastupili i na koncertu u Bologni.
Ta je večer bila zanimljiva i s jedne druge strane. Točno prije deset godina, 03.06.2006., u talijanskom Idroscalu kraj Milana priredili su Gods of Metal festival, a na tadašnjem izdanju festivala nastupila su četiri čovjeka koje smo mogli vidjeti točno deset godina kasnije, na nastupu u Bologni u klubu Estragon. To su tri člana sastava Gamma Ray, i to Kai Hansen (vokal, gitara), Dirk Schlächter (bas-gitara) i Henjo Richter (gitara), te tek pristigli Megadeth gitarist Kiko Loureiro, koji je na Gods Of Metal 2006 nastupao s brazilskim progmetalcima Angra.
Sat otkucava osam navečer. Bolonjski klub Estragon već je zatrovano pun, a i dalje se puni. Mnogo ljudi ostat će vani i propustiti nastup Gamma Ray, koji su u ovoj kombinaciji logično preuzeli ulogu predgrupe. Svojih 40 minuta Gamma Ray su, očekivano, rutinirano iskoristili. Silno im je godila nabijena dvorana i činjenica da mogu odsvirati skraćeni repertoar i uštedjeti energiju. To znači da će biti posve opušteni i bez opterećenja. Bend je zapravo pripremio skraćeni repertoar u odnosu na studeni, kad smo skupinu uhvatili na tadašnjoj turneji u Grazu. Gamma Ray su tako odsvirali »mini-best of«, a koncert otvorili očekivanom Heaven Can Wait. U prvom dijelu komada na pozornici su stajali samo Hansen, Schlächter, Richter i bubnjar Ehre, a nakon toga im se pridružio i novi član postave, pjevač Frank Beck. Velika pozornica i masa ljudi. Dečki su se sve vrijeme smiješili, a obilja pozitivne energije i užarenih izvedbi u ovoj predstavi nije nedostajalo. Gamma Ray su sa svojim enormnim kilometrima nevjerojatno iskusna ekipa, a tako djeluju i na pozornicama. Naime, izuzetno su uigrani i izuzetno dobro se poznaju. Tek je skladba Man on a Mission, jedina koju Gamma Ray nisu izveli u studenom, na prvoj turneji s Frankom Beckom u postavi, pokazala nešto slabosti. Frank skladbu naime nije dovoljno dobro savladao. Zato je na pozornici bilo prilično hvatanja, dok je tražio pravi vokalni registar u melodijama kitica i refrena. S obzirom na to da je čovjek tijekom izvedbe tapkao lijevo-desno, moguće je da sam sebe nije dovoljno dobro čuo na pozornici. Upravo je tijekom Man on a Mission Frank u pravilu uhvatio ton tek kad bi se Hansen, Schlächter i Richter udružili u vokalnim harmonijama. Inače, Frank pogađa baš sve registre koje Hansen želi čuti. To je vjerodostojno pokazao. Dakle, one vokalne registre koje Kai sam više ne želi pjevati. Zato je misija uspjela. Bend je ispred pozornice imao konkretan broj ugrijanih pristaša grupe, koji su ili znali stihove napamet ili su sve vrijeme divlje urlali »Gamma Ray, Gamma Ray,…« Dakle, došli su, super se zabavljali tih malenih 40 minuta, zabavljali se i ekspresno otišli s pozornice. A pritom isporučili odličnu predstavu. Onako kako se od Gamma Ray oduvijek očekuje i kako dolikuje.
Dave Mustaine i društvo na promociji novog albuma »Dystopia« (2016), ukupno petnaestog u karijeri. Tijekom nastajanja albuma Dave je još jednom iz temelja promiješao postavu grupe, što više ne iznenađuje. Umjesto Chrisa Brodericka uskočio je, za Mustainea u posljednje vrijeme vjerojatno najveće otkriće, izniman brazilski gitarist Kiko Loureiro, kojeg se možda neki od vas sjećaju s njegovih gitarskih klinika, kad je dvaput nastupio u ljubljanskom Orto baru, prvi put sam, a drugi put u društvu Guthrieja Govana (Steven Wilson, The Aristocrats). Iz sastava Lamb of God lani je umjesto Shawna Droverja u postavu uskočio Chris Adler. »Dystopia« je album koji su ljubitelji stare Megadeth škole već predugo čekali i nad Mustaineom gubili nadu. No album »Dystopia« posložio je sve stvari na svoje mjesto. Posjeduje odličan materijal koji se u svakoj kombinaciji uvijek fenomenalno spaja s klasicima željeznog repertoara grupe.
Inače, Megadeth u Bologni nisu iznenadili. Setlista je zapravo bila na dlaku slična onoj s festivala Metaldays, samo što su dečki u repertoar ubacili nekoliko točaka novog albuma. Loureiro je očekivano unio pravu svježinu na pozornicu. Isto tako bend s njim u postavi ponovno djeluje dinamičnije, a njegovo klasično obrazovanje izvanredna je dobit i za Mustaineovo komponiranje. Mustaine, Ellefson i Loureiro više su se puta tijekom koncerta premještali sa sredine odnosno lijeve i desne pozicije. Mustaine ostaje otrovan u svakom smislu te riječi. Mrki frontman uputio je tijekom koncerta tek nekoliko pogleda prema publici, razbarušena kosa njegove karakteristične gusto rasle kovrčave grive sve je vrijeme prekrivala njegovo lice. Publici se prvi put obratio tek nakon četvrte skladbe, rekavši da Megadeth do sada još nikad nisu nastupili u Bologni.
Estragon je bio nabijen do posljednjeg kutka. Megadeth su na pozornicu stupili u 21 sat i 25 minuta. Ljudi su još uvijek curkali u dvoranu. Šibica do šibice, vrućina nepodnošljiva, a posljedično naravno i potrošen kisik. Pakao u svakom smislu. Sprijeda se jedva razvio manji obredni prostor za mosh-anje, inače se ljudi nisu mogli ni normalno pomaknuti. Iako je bila riječ o headlinerskom nastupu, Megadeth su odsvirali reci i piši skromnih sat i dvadeset minuta (s bisom). Ali zato s repertoarom sa svim obaveznim standardima. Tornado! Ni manje ni više. Ništa drugo nije se ni moglo očekivati. Paklenski ugrijana i razdražena publika u ludilu i bjesnilu nije i nije popuštala. Mustaine se s vokalom solidno držao, ali njegov je vokal pred kraj polako počeo gubiti snagu, što je standardna opaska kojoj smo posljednjih godina svjedoci na Megadeth koncertima. No čuli smo i već znatno lošije Daveove predstave. Kao posebnost valja istaknuti da na ovoj turneji ne bubnja Chris Adler, koji je od turneje odustao zbog obveza prema Lamb of God, nego je u pomoć uskočio Dirk Verbeuren iz sastava Soilwork. Završni dio koncerta bend je začinio uključivanjem odlične nove skladbe Dystopia, a onda očekivano krenuo u finale sa Symphony of Destruction, uz koju se ponovno uključila puna dvorana od nekih 4000 užarenih glava: »Mega-deth, Mega-deth,…«
Prije obaveznog biса Mustaine je pozvao sve prisutne na minutu šutnje u dvorani u spomen na preminulog bivšeg Megadeth bubnjara Nicka Menzu. Kad je Mustaine nakon nekoliko pokušaja uvidio da neće uspjeti utišati publiku, pristupio je mikrofonu i rekao: Zar nemate ni trunke poštovanja prema pokojniku?!? Molim za minutu tišine!!« Ni tada nije išlo. Kako god, odjeknula je još Holy Wars… nastala pod dojmovima Mustaineove turneje potkraj osamdesetih u Irskoj, koje će se sjećati do kraja života, i zaključak.
Završna misao? Rutina. Došli i odsvirali. Kako to nalaže posao. Naklonost publike neutješni Mustaine još uvijek na moć uvjerljivo kupuje svojom otrovnom pojavom, svojom karizmom, svojim razuzdanim izgledom, izrazom koji daje dojam vječnog buntovnika. Nadajmo se da će ovoj turneji slijediti još kakva klupska ove jeseni. Kao rečeno. Novi album i dolazak Kika Loureira ključ su preporoda jedne od najmarkantnijih eminencija svih vremena u metalu, koja je svojim vizionarstvom dala golem doprinos razvoju metala. Mustaine u tom smislu ostaje jedna od najvažnijih figura u metalu.
Setlista
GAMMA RAY:
1. Welcome
2. Heaven Can Wait
3. Fight
4. I Want Out
5. Induction
6. Dethrone Tyranny
7. Master of Confusion
8. Rebellion in Dreamland
10. Send Me a Sign
MEGADETH:
1. Hangar 18
2. The Threat Is Real
3. Wake Up Dead
4. In My Darkest Hour
5. Post American World
6. Dawn Patrol
7. Poison Was the Cure
8. Poisonous Shadows
9. She-Wolf
10. Sweating Bullets
11. A Tout Le Monde
12. Trust
13. Dystopia
14. Symphony of Destruction
15. Peace Sells
—dodatak—
16. Holy Wars… The Punishment Due
Galerija slika
