Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 17.06.2009
Broj posjetitelja: 700
Cijena karte: 190,00HRK
“Moderni” američki “groove” metalci Disturbed već su prošle godine rasprodali zagrebački klub Boogaloo. Gotovo točno nakon godinu dana vratili su se na mjesto zločina. Bio je to jedini klupski nastup sastava koji ovog ljeta boravi u Europi, gdje je aktivan uglavnom na festivalskim nastupima. Disturbed, koji već dobru godinu dana u džepu imaju svoj četvrti uzastopni studijski album “Indestructible” (2008), trenutno dižu puno prašine na tržištu, osobito kod “tinejdžerske” mularije, koja je njihov najnoviji album tjedan dana nakon izlaska ponovno odvela na prvo mjesto američke Billboardove ljestvice 200 najprodavanijih albuma. Nakon “Believe” i “Ten Thousand Fists” to je treći uzastopni studijski album skupine kojem je to uspjelo.
Ovaj put se rajanje u Boogaloou počelo tek u devet navečer. Pred klubom, kao i već u unutrašnjosti, mnoštvo je dizalo veliku galamu. Očekivanja su bila velika, posjet je bio vrlo obilan, iako stvar nije bila potpuno rasprodana, ali bilo je krajnje vruće i napeto. MellowToy su, osim što su mekana igračka i Talijani, uskočili u ulogu sastava zaduženog za zagrijavanje tinejdžerstva na pravo radno raspoloženje. Sekstet je u najavljeni sat počeo krojiti na pozornici sliku neke vrste mješavine “screamo” emo corea. Niže ugođene gitare, jednostavni, trivijalni rifovi, naglasak na ritmičkom osloncu. Po pozornici se šeću dva mulca. Mršavi “vjeveričnjak”, zadužen za rikanje, i njegov nešto obilniji susjed, ako već tražimo vjeveričnjaku partnera, to bi možda mogao biti “svizac”, koji je čistim vokalom kombiniranim s rikajućim vrištanjem pokušavao unijeti pojam “melodičnosti”. Pa dobro. Pjevača su preuzela onu igru frajerskih crnačkih karikatura koje susrećemo u slatkastim rap spotovima na MTV-ju i takvim posuđenim figurama pokušavala potpaliti publiku. Ova je podlegla prije svega zvukovima distorzije i lavini rifanja obiju gitara. U početnom dijelu narod je zganjao puno buke, osjećaj je bio kao da su MellowToy velike zvijezde, a ne samo još jedan bend za zagrijavanje koji gađa visoko, u zamjenu za nisku glazbenu ponudu. U pola sata momci su pokazali popriličan broj tipičnih pogrešaka, počevši od nekoliko međusobnih pogleda obaju pjevača i hvatanja zraka u prazno, jer nisu točno znali tko bi se trebao prihvatiti kojih stihova. Srećom je sve tako bubnjalo da se pogreške u rifanju nisu ni čule. Basovi su bili kremeno preglasni. Ljudima je bilo zanimljivo, no zadnjih deset minuta uglavnom su samo stoički odbrojavali vrijeme do kraja. Pola sata nedoživljenih i praznih MellowToy bilo je više nego previše.
Disturbed su počeli točno u deset navečer. Sada već posve standardan početak s Draimanovim nagobčićem à la “Kad jaganjci utihnu”, dok ga dva tehničara oslobađaju luđačke košulje. Što to kod Disturbed ima veze sa sastavom Genesis osim pjesme Land Of Confusion? Dok Draiman ne skine nagobčić, promatrač ne može biti siguran je li ispod njega zaista Draiman ili samo Phil Collins. Zapanjujuća sličnost. No srećom Collins ne nosi “piercinge” (barem zasad još ne). Dvorana, koja je bila konkretno nabijena, skočila je jedinstveno kad je sastav koncert započeo kar pjesmom Voices s studijskog prvijenca “The Sickness” (2000). Teško je napraviti set listu bez hitova kad su Disturbed u pitanju.
Bilo je zanimljivo odvagnuti što sastav nudi zauzvrat za svoju slavu i komercijalni uspjeh. Prvo, vrlo loš zvuk, u kojem su basovi jako preglasili nižu intonaciju masivnog rifanja Dana Donegana. Takav je zvuk vladao osobito posve naprijed, gdje se Draimana premalo čulo, ili gotovo nikako, pa sve do 5-6 m od pozornice, dok je straga (kod miksete) stvar ispala nešto bolje. Drugo, samo sat i 15 minuta nastupa (s bisom). Cijena ulaznica, za koju si u veljači ove godine u Zagrebu primjerice mogao vidjeti zajedno Saxon i Iced Earth, koji vladaju svojim poslom, što se glazbenog znanja tiče, na neusporedivo višoj razini. Vrijedilo bi razmisliti o uključivanju još jednog gitarista u sastav, jer bi Disturbed iz sebe iscijedili još više energije, spojili svoje redove u još kompaktniju i jedinstveniju cjelinu, koja siječe svoj materijal još za nijansu nemilosrdnije i na taj način uvjerljivije, istinitije!
Međutim… postavlja se pitanje zaslužuju li ljudi (posjetitelji koncerta, obožavatelji sastava) više. Ne. Jednostavno su zadovoljni ponudom Disturbed. Dvorana se tresla i pucala po šavovima dok su Disturbed s malo truda nizali hit za hitom. Izgledalo je kao da publika pjeva i svira umjesto sastava. Popularnost sastava naime je nevjerojatna. Onda i sam Draiman zna izustiti koju “bratsku” u stilu: “You are my blood…” i emocijama te prisisati na sebe. Dečki znaju. Dreadlocksi, tetovaže, piercinzi. Sve što danas spada u “groove” distorzirano brujanje. Dakle, Disturbed su danas skužili da s polovičnim glazbenim znanjem, koncertnom ponudom i urođenim talentom mogu u komercijalni uspjeh povući upravo toliko novca koliko su ga povlačili pioniri rocka i metala prije recimo 20 godina, ulažući pritom mnogo više kreativnog napora u svoj opus i živu izvedbu vlastitog materijala. Disturbed danas obrade hit Tears For Fears ili Genesisa, postave mu nagruvanu rifovsku zavjesu gitara u pozadinu i to posve zadovoljava.
Disturbed su svoj zadatak inače obavili s odlikom velikog benda. Odsvirali su korektno, suvereno, bez pogrešaka i opravdali svoj status i ugled i na nastupu u Zagrebu. Nešto slabija karika bio je mjestimice upravo David Draiman, kojem je trebalo malo više predaha npr. nakon Genesisove obrade Land Of Confusion, a inače kao rečeno. Publika mu je jela iz ruke, poslušno slijedila svaki njegov pokret, poziv da ga prati pjevanjem,… Energija u dvorani bila je prava. Kemija između publike i sastava funkcionirala je na visokoj razini, a cijelo se vrijeme osjećalo da Disturbed štede energiju. Zbog ekstatične publike, koja se u intenzivnim “mosh pitovima” doslovno tukla ispod pozornice kroz skladbe završnog dijela The Game, Inside The Fire, Stricken i Ten Thousand Fists, redovni je dio prošao u tren oka. Sastav se vraća, narod poludi, veselica se nastavlja kroz Indestructible, gdje publika ponovno svom snagom prati Draimana na vokalu. Slijedi uključivanje maša ili krađa vremena nezanimljivim bubnjarskim solom. Pa barem smo se mogli uvjeriti da su bubnjevi odlično ugođeni i da je bas gitara ono što je kvarilo zvučnu sliku sastava ovaj put na njegovu koncertu u Zagrebu. Sastav je nastup završio albumom The Sickness, kad se prihvatio vjerojatno i danas jednog od svojih najpoznatijih hitova karijere Down with the Sickness, kojim je, visokoletećI na krilima poludjele publike, zaključio nastup točkom odličnog potresnog udara tako oslobođene energije. To je nekako donijelo vrhunac koncertnog druženja s Disturbed. Kao naručeno, upravo u završnom dijelu.
Novi uspjeli koncertni događaj. Svi su si trljali ruke. Sastav, obožavatelji i naravno organizator. Razmaženi “vanjski” promatrač mojeg kova osjetio je doduše blagu prevarenost, ali se zbog toga nije pretjerano sekirao. Još uvijek su Disturbed u usporedbi s nekim The Killers, koji su prije nekoliko dana pošteno oskubili domaćine u Sloveniji, za astronomski napuhanu cijenu, prava nedužna pisarija u promišljeno racionalnom krnjenju današnje koncertne ponude sastava. Većina je bila zadovoljna i prezadovoljna napuštala koncertno poprište. To zadovoljava. U zadnje vrijeme sastavi, kao pravilo, samo prođu kroz Sloveniju. Srećom je Zagreb s odličnom koncertnom ponudom uvijek pri ruci.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Voices 2. Liberate 3. Just Stop 4. Prayer 5. Meaning of Life 6. Land of Confusion 7. Remember 8. Stupify 9. Medley of Hell (Shout 2000/Criminal/Deify) 10. The Night 11. The Game 12. Inside the Fire 13. Stricken 14. Ten Thousand Fists —dodatak— 15. Indestructible 16. Drum solo 17. Down with the Sickness
Galerija slika
