Autor: Urban Bolta
Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 23.04.2010
Broj posjetitelja: 300
Cijena ulaznice: 12€
Jedan od posljednjih većih događaja u postojnskom Epicentru prije kraće stanke, nakon koje će vjerojatno uslijediti obnova lokala, u subotu 24. 4. obilježile su Divlje jagode. Kompleks koji je u posljednjih godinu dana ponovno izborio ugled jednog od važnijih rock okupljališta Notranjske naime je u procesu promjene vlasništva i njegova sudbina trenutno nije posve jasna. U svakom slučaju, večer s legendama jugoslavenskog hard rocka bila je više nego dostojan kraj i prikladan sažetak svega što se u Epicu događalo posljednjih nekoliko mjeseci.
Koncert je otvorila skupina Črna gradnja, sastavljena od prekaljenih notranjskih glazbenika, koja je publiku dobro zagrijala u predprostoru. Tamo smo mogli čuti nekoliko vječnih obrada skupina Deep purple, ZZ top i Judas priest, a onda se događanje preselilo u veliku dvoranu u kojoj ima mjesta za kojih petsto glava. Raskošan koncertni interijer, kakvih u Sloveniji svakako nedostaje, bez problema bi se mogao mjeriti s ljubljanskom Šiškom, iako je u Katedralu (ime velike dvorane Centra urbane kulture) vjerojatno uloženo neusporedivo više sredstava. S obzirom na te činjenice, promjena vlasništva i pitanje buduće djelatnosti u Epicentru još su zabrinjavajući.
Sve brige su oko ponoći, barem privremeno, otjerali Zele Lipovača i kompanija te nas uz poznate ritmove pomladili za dobrih dvadeset godina. Prije toliko vremena Jagode su naime sa skladbama poput Motori, Ciganka i Let na drugi svet suvereno osvojile primat jugoslavenskog tvrdog rocka. Uz te danas već ponarodnjele napjeve poslužili su nas i (pre)brojnim baladama iz svog starijeg repertoara te klasicima Kap po kap, Autostop i Konji, koje je nakon rošade s Islamovićem, kojeg je Bregović otео Jagodama, na istoimenom albumu opjevao Tifa. Naravno, nije izostao ni obavezni Turski marš, Zeletov zaštitni znak i neosporan dokaz njegova gitarskog majstorstva.
Od stare garde Jagoda na pozornici je bio samo basist Zlatan Čehić, koji je sudjelovao na albumu Vatra, a ostali članovi skupine, uključujući prateće vokalistice, bubnjara i gitarista/pjevača Osmanovića, bili su nešto mlađeg datuma rođenja. No to nimalo nije utjecalo na nastup i zvuk, koji su u svakom pogledu bili izvrsni. Zele je naprosto perfekcionist i glazbenik stare škole, u kojoj se računaju točnost i istančano uho. Upravo zato su koncerti Divljih jagoda i dalje posebno doživljaj, a ako tome dodamo i notranjsku publiku, koja je oduvijek naklonjena tvrđim zvukovima, opća nirvana je postignuta.
Nakon dvosatnog nastupa ekipa Rocklinea obavila je i kraći intervju, koji će uskoro osvanuti na stranicama tvojih omiljenih internetskih novina, a u kojem smo doznali nekoliko detalja o udvaranju skupine Whitesnake Zeletu te zanimljivosti o njegovim gitarama. Iscrpljeni, ali vidno zadovoljni Lipovača imao je još dovoljno snage da autoru reportaže potpiše vinil Vatra, a onda je legenda jugoslavenskog rocka polako odšetala u backstage.
Fotografije: Urban Bolta
Galerija slika
