Divlji oganj Deströyer 666 progutao Metelkovu! (2016)
Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Channel Zero / Slovenija
Datum koncerta: 14.04.2016
Broj posjetitelja: 140
Wildfire, prvi studijski album legendarnih Deströyer 666 nakon gotovo sedam godina, probudio je iz sna jednu od najcjenjenijih black/thrash metal postava, a K.K. Warslut je svoju čoporu pobjesnjelih pasa shodno tome potjerao i na prvu europsku turneju nakon dugo vremena. Divlji oganj zapalili su i na Metelkovi te u društvu švicarskog dueta Bölzer i štošto još jedne čudne stvari odsvirali koncert koji će ove godine biti teško nadmašiti. Shodno tome odazvala se i publika; puniji Channel Zero od ovoga nikad nisam vidio!
Još prije death/black poslastice na pozornicu je izašao švedski one man projekt Trepaneringsritualen kao potpuna nepoznanica. Ponekad nepoznanice znaju stvarno iznenaditi, a i tip po imenu Thomas Ekelund definitivno jest iznenadio. Ne znam samo je li to iznenađenje bilo baš onakvo kakvo smo željeli. Trepaneringsritualen po vlastitim riječima izvodi »götisk dödsindustri«, dakle gothenburški death industrial, i točno to smo i dobili. Ekelund je na pozornici stajao posve sam, lice mu je prekrivala crvena tkanina, a preko matrice štancanog industriala i psihotičnog ambijentala drao se i režao kao da ga deru za živa. Stvar je postala još bizarnija kad je skinuo pokrivalo pa, preliven životinjskom krvlju, publici upućivao sve luđe poglede. Ne znam što točno da mislim o viđenom i čutom, ali Trepaneringstitualen sigurno nisu za svakoga. Za moj ukus nikako.
Nastavak je zato bio mnogo bolji, a već nakon odlaska švedskog čudaka Channel Zero se napunio gotovo do posljednjeg kutka. Publika je jednako nestrpljivo kao i Deströyer 666 čekala švicarski duet Bölzer, koji je do danas izdao samo jedan demo snimak i dva EP-ja, a u undergroundu već uživa kultni status. No brzo je bilo jasno da HzR i Kzr takav glas nemaju bez razloga. U tami plavih svjetala, povremenih stroboskopa i maglom ogrnute pozornice Bölzer je služio kao neka vrsta grimorija iz kojeg su dobar sat čitali neke od najunikatnijih i iznenađujuće svježih pristupa black/death metalu posljednjih nekoliko godina. KzR je svojom desetžičnom gitarom uspješno pokrio cijelu sferu više gitara, pa i bas povrh toga, te se pobrinuo za raznoliku rifažu čija paleta seže od black metalskog “pčelinjeg” zujanja, psihotičnih uzoraka i masnog groovea pa do gotovo psihodeličnih melodija. Uz to, raznolik growl, čas dubok, čas opet vrištav, stvara iskonsku, hipnotičku energiju koja je publiku lako gurnula u trans. Koncert odsviran s takvom strasti nisam doživio već dugo i Bölzer su nakon (ranih) Samael bez sumnje najbolji black metal bend koji dolazi iz Švicarske. Pa i šire!
Nekoliko minuta prije jedanaest napokon su se oglasili dugo očekivani vukovi, a uz naslovnu skladbu novog albuma s lanaca su se na pozornicu ukrašenu lubanjom i, da, lancima spustili besmrtni K.K. Warslut, R.C., Felipe i Perra. Wildfire je još malo patio zbog slabije glazbene slike, ali već se tijekom Traitor popravila i Deströyer 666 zasjali su u svoj svojoj veličanstvenosti. Iako je bend danas sastavljen sa svih strana svijeta, neumoljivost australskog »outbacka« ostaje čvrsto usidrena u njegovoj krvi, a Deströyer 666 su na pozornici točno takvi kao australska divljina – divlji, neumoljivi, brutalni i sirovi, a istodobno na neki način ipak prekrasni. Bend je dokazao da je u odličnoj formi, K.K. i R.C. briljantnim su rifovima pucali na sve strane, Perra je po bubnjevima udarao kao pobjesnjeli dingo, a još je bolje uživo ispao nezaboravni, čak trostruki vokalni napad. K.K.-ovo australsko mrmljanje između skladbi nije se baš moglo razumjeti, ali je zato toliko više rekao black/thrash samim razaračima s I Am the Wargod, Live And Burn, Sons of Perdition i Satanic Speed Metal. Publika je pokazala da fenomenalan nastup benda cijeni i nagradila ga moshanjem, čupanjem i uopće super atmosferom, a Deströyer 666 su, možda i zbog toga, Ljubljanu nagradili epskom himnom Hounds At Ya Back, koju na turneji inače nisu izvodili. Tek je točka na i bio prekrasan poklon Lemmyju uz Iron Fist, pri kojoj se na trećoj gitari četvorci pridružio i roadie, a Deströyer 666 ove će godine teško itko skinuti s titule najboljeg koncerta kod nas.
Galerija slika
















