Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Gorica (Gorizia) / Ex -Mercato All'ingrosso / Italija
Datum koncerta: 05.08.2016
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 20,00€ (u pretprodaji) / 23,00€ (na dan koncerta)
Mnogo bendova koji imaju potvrđene nastupe na europskim festivalima tijekom ljeta ne svira samo na festivalima. Neki se odluče svirati i po klubovima i ne žele biti shvaćeni samo kao ekskluziva pojedinih festivala. Za nastupe po klubovima odlučili su se i Animals as Leaders, koji su u završnoj fazi promocije aktualnog albuma »The Joy of Motion«, objavljenog 2014. godine. Bend su pratili kanadski Intervals i australski Plini. Dakle, koncert je trebao privući prvenstveno publiku koja se oduševljava novijom instrumentalnom glazbom, u kojoj uz virtuozna solaže iskače i ritmičnost. Koncert je bio postavljen na goričku tržnicu. Nažalost, u vrijeme koncerta više nije bilo moguće kupiti voće i povrće, bio je prisutan samo još štand s brzom hranom i nenormalno skupim pivom. No ako se nekako zanemare neshvatljivo visoke cijene, koncert je bio postavljen na zanimljivo, simpatično mjesto. Očekivanja su pak bila visoka.
Prvi je na pozornicu stupio australski glazbenik Plini s pratećim bendom. Kao ritam gitarist pratio ga je Aaron Marshall, inače šef sastava Intervals. Isprva se činilo da Plini neće pokazati ništa pretjerano posebno, kad je odsvirao skladbu koja je svojom smirenošću podsjećala na neku skladbu Joea Satrianija. No već s idućom skladbom Plini se razigrao, na svojoj »bezglavoj« Strandberg gitari pokazao je pravo more vragolija, a prije svega mogao se pohvaliti preciznim sviranjem, što je potvrđivalo da nije riječ o glazbeniku čije je sviranje uvjerljivo samo na albumima. Nije zaostajala ni ritam sekcija. Basist je svojim linijama i solo ubacivanjima konstantno nadopunjavao zvučnu sliku sastava. Bubnjar je pak dokazao da mu nijedan ritam nije stran. Pravi problem zapravo je bio Aaron Marshall, koji se prije nastupa duboko urezao u prst dok je rezao kruh. Marshall je cijelo vrijeme pokušavao pratiti Plinija, no ozljeda ga je koštala i nekoliko pogrešaka. Srećom, uspio je kratki nastup izvesti do kraja, a Plini je uživo pokazao puno veći potencijal nego s dosad objavljenim EP-ovima i singlovima, tako da su izgledi za najavljeni album nedvojbeno dobri.
Bend je uzeo kratku stanku, promijenio se samo bubnjar, a u glavnoj je ulozi ovaj put bio gitarist Aaron Marshall, koji je imao zadatak predstaviti glazbu Intervalsa. Intervals su u posljednje dvije godine prošli kroz konkretne promjene u postavi. Bend je počeo kao instrumentalni, no prvi album A Voice Within (2014) sadržavao je još i vokale. Album je požnjeo priličan uspjeh, ali Marshallu verzija s vokalima nije odgovarala, pa je odlučio raspustiti sastav i ponovno krenuti s instrumentalnom glazbom. Snimio je album The Shape of Colour, koji je s koncertnom postavom Intervalsa pokušao predstaviti u cijelosti, no nažalost mu bol u prstu nije dopustila cijeli nastup, tako da je nakon četiri skladbe morao napustiti pozornicu i završiti nastup. Intervals su u kratkom nastupu ipak pokazali da su zanimljivi i instrumentalno, s malo većim naglaskom na melodici nego Plini, no trenutno stanje nekako ne doseže moć Intervalsa iz vremena kad su bili prisutni i vokali.
Ostali su još samo glavni akteri Animals As Leaders, koje čine gitaristi Tosin Abasi i Javier Reyes te bubnjar Matt Garstka. Vjerojatno je isprva malo čudno da bend nema basista, no skepticizam se kod AAL-a brzo ugasi kad se vidi da bas linije zapravo svira jedan od gitarista. Uglavnom je to bio Reyes, jer je Abasi bio prilično zaposlen soliranjem. Srećom, AAL nisu djelovali kao Abasijev bend, koji je danas priznat kao jedan od najzanimljivijih modernih gitarista. Do izražaja je naime došao i Reyes, koji je dobio i ulogu solo gitarista. Oba gitarista tijekom cijelog su koncerta odlično surađivala s bubnjarom Garstkom, koji svojim kompleksnim sviranjem AAL-u daje dodatnu potvrdu da je riječ o jedinstvenom bendu koji predstavlja hibridizaciju modernog tehničkog metal žanra s jazz fusionom. S jedne strane mogli su se čuti snažno distorzirani udarni dijelovi, karakteristični za ritmički kompleksne bendove u stilu Meshuggah, a s druge strane kombinirali su se maštoviti jazz ubaci, koji su se pokazivali prije svega u linijama, potkrijepljenima »slapanjem«. Gitarski dvojac Abasi/Reyes ovdje je naime pokazao svoju načitanost poznavanjem stila priznatih jazz fusion basista kao što su Stanley Clarke, Marcus Miller i Victor Wooten. AAL su nedvojbeno pokazali da djeluju kao cjelina, iako su oči većinom bile uprte u kirurški preciznog Abasija, koji je sa svakom idućom skladbom dokazivao svoju neopisivu maštovitost. Ujedno je dokazao i da ostaje jedan od rijetkih gitarista koji iskorištava svih osam žica na gitari. Vjerojatno se tu nije za čuditi što je Abasi prošle godine bio prisutan čak i na turneji priznatih gitarista G4. U otprilike sat vremena AAL su podastrli dovoljno informacija da nije bilo vidjeti razočarano lice. Usput ih je doduše zeznuo i kiša, ali opći dojam nije pokvarila. Izostala je jedino poneka skladba s drugog albuma Weightless, za što je vjerojatno kriva kiša, pa je repertoar bio malo kraći. Svakako se u budućnosti možemo nadati još ponečemu od benda, u izradi je naime i novi album.
Animals as Leaders, Intervals i Plini unatoč nestabilnom vremenu priredili su nezaboravan koncert za sve one kojima je po guštu inovativna instrumentalna glazba koja se ne drži samo jednog stila. Svakako je riječ o bendovima koji svojim inovativnim sviranjem daju do znanja da i u mladim bendovima ima velikog potencijala.
Galerija slika
