Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Mute Gods, The
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2016
Trajanje: 59:49
Ocjena: 4.5/5
Nick Beggs, Marco Minnemann i Roger King; ne baš slavna, ali zato utoliko genijalnija trojka glazbenih velemajstora odlučila je 2015. udružiti snage u novoj progresivnorockovskoj superskupini The Mute Gods, kojoj će, kako stvari stoje, budućnost biti sve samo ne mutava. Skupina je nastala na poticaj Thomasa Waberja, šefa poznate njemačke izdavačke kuće InsideOut, koji je Beggsu predložio da udruži snage s još dvojicom redovitih suradnika, koje je upoznao kao član pratećih bendova Stevea Hacketta i Stevena Wilsona. Nick je rijetku priliku koja mu se ukazala nakon završetka koncertnih turneja s navedenim prog veličinama te nakon suradnje sa skupinom Lifesigns i projektom Lonely Robot (projekt Arenina gitarista Johna Mitchella) odmah iskoristio. Basist, svirač Chapman Sticka i pjevač od kova najprije je na druženje pozvao bubnjarskog univerzalca Minnemanna, s kojim je dijelio zajednički kruh kod Stevena Wilsona, a potom i klavijaturističkog čarobnjaka Kinga, kojeg je dobro poznavao dok je čeprkao po žicama kod Stevea Hacketta. Beggs, koji je najprije zaslovio kao član novovalne/art pop atrakcije Kajagoogoo, prije nego što je postao jedan od najtraženijih svirača Chapman Sticka/basista, naposljetku je dobio priliku da nakon dugo vremena opet stane pred glavni mikrofon i iskoristi svoj previše puta ‘zaboravljeni’ pjevački talent.
Nick je naime (još uvijek) izniman pjevač i nije malo onih koji smatraju da je u usporedbi s Limahlom u ulozi pjevača Kajagoogooa bio čak i bolji. Minnemannov bubnjarski i inače glazbeni talent doista nema smisla više neprestano isticati; Marco jednostavno dolazi s ‘drugog planeta’ kad je riječ o njegovoj instrumentalnoj i skladateljskoj širini, pa nije čudno da je trenutno najzaposleniji i najtraženiji bubnjar na tom planetu. Roger King, koji kultnog Genesisova gitarista Tonyja Banksa ima takoreći ‘u malom prstu’, pojedinim je dijelovima na debiju The Mute Godsa dodao svoj prepoznatljiv simfoprogrockovski pečat. Sva trojica instrumentalnih univerzalaca lijepo su si u studiju podijelila gitarske uloge, dok je King bio taj koji je pobrinuo za izvrsnu produkciju.
Prvijenac The Mute Godsa, »Do Nothing Till You Hear Fro Me«, vrlo je zanimljiva stilska mješavina koja sadrži elemente simfoproga, sintpopa, prog metala i jazz fusiona, dakle žanrova koji su ključno obilježili Beggsov dosadašnji skladateljski opus. Utjecaji raznolikih izvođača kod kojih je plavokosi virtuoz zarađivao kruh tijekom iznimno razgibane karijere kroz album su jednostavno nepogrešivi. Na pojedinim skladbama uglavnom prevladavaju melodični aranžmani s lijepim refrenima, dok genijalnom triju povremeno ‘pukne film’ pa se s izuzetnim žarom prepusti fusionističkom improviziranju. Naravno, ovo ne bi bila prava progrockovska fešta da nije pozvano još nekoliko starih znanaca u obliku posebnih gostiju, među kojima se ističu klavijaturist Adam Holzman (Steven Wilson) te bubnjarski prvaci Nick D’Virgilio (Big Big Train, ex-Spock’s Beard) i Gary O’Toole (Steve Hackett). Većina Beggsovih tekstova na albumu puna je distopijskih poruka i sarkastičnog pogleda na propadajuće suvremeno društvo.
Uvodna i ujedno naslovna skladba, koja se otvara prodornim zvukovima mini mooga, nadahnuta je poznatim govorom bivšeg američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera o tome da SAD sve više preuzima vlast – militaristički-industrijski kompleks, što se nažalost pokazalo više nego istinitim i s godinama poprimilo srhovite dimenzije. Skladbu obilježavaju raskošne harmonije između gitare i klavijatura, podložene kompleksnim bas linijama i prodornim bubnjarskim prijelazima, koji s vremenom ustupaju mjesto hipnotičnom refrenu. Potonji slušatelja u trenu ‘usisa u sebe’. Nakon tog odličnog uvoda slijedi skladba »Praying to a Mute God«, koja zvuči kao mješavina svih bendova u kojima se glazbeno iskazivala virtuozna trojka, što znači da ne manjka kompleksnih vremenskih prijelaza, ludih improvizacija i predivnih simfonijskih aranžmana okrunjenih melodičnim refrenom. Tihožitna balada »Nightschool For Idiots« ima blagi novovalni prizvuk koji se na izniman način stapa s Beggsovom bojom glasa, što znači da je od svih skladbi na albumu najbliža tome kako bi mogli zvučati suvremeni Kajagoogoo. Mračni »Feed the Troll«, u kojem se Nick u tekstu obrušava na ‘trolove’, to jest ljude s previše vremena koji po cijele dane vise po raznim internetskim forumima, pišu uvredljive komentare i šire govor mržnje, artrockerski je slastičica koja će mnoge stilski podsjetiti na skupinu Saga. »Your Dark Ideas« još je jedna ambijentalno mračnija tvorevina s blagim progmetalskim prizvukom na račun sirovih gitarskih pasaža, nagruvanih bas linija i razbješnjelih bubnjarskih vratolomija, dok vokalne harmonije zvuče gotovo postapokaliptično.
Pozitivistički »Last Man On Earth«, utemeljen na hipnotičnoj središnjoj melodiji, pobrinut će se za izuzetno lijep kontrast, dok udarni instrumental »In The Cross-Hairs« sadrži naoštrene, gotovo metalske gitarske rifove i kompleksne varijacije. Melodramatični »Strange Relationship« zvuči kao skladba koja u posljednjem trenutku nije dospjela na studijsko remek-djelo Stevena Wilsona naslovljeno »Hand.Cannot.Erase«. Stilski je potpuno u duhu tog albuma, a na glavnom vokalu umjesto Beggsa lako je zamisliti Wilsona. »Swimming Horses«, jedan od vrhunaca albuma, sadrži raskošne simfonijske aranžmane, njišuće bas linije i melankolične gitarske pasaže, dok Beggs, poduprt suptilnom klavirskom melodijom, ovdje odabire za sebe prilično neuobičajen vokalni pristup.
»Mavro Capelo« ima spor uvod, nakon kojeg se poslije prvog prijelaza pojavljuje prava instrumentalna kataklizma, koja će se svidjeti svim ljubiteljima Stevena Wilsona, ali i Porcupine Treeja i King Crimsona. Završna stvar, prekrasna balada »Father Daughter«, koju bi uz Stevena Wilsona zbog njezina pulsa i poruke (očevo ispričavanje kćeri) zacijelo odobrio i legendarni Peter Gabriel, prožeta je nostalgičnim ugođajem na račun suptilnih klavijaturskih tekstura i nježne središnje melodije, koju povezuje izuzetno uvjerljiva kombinacija Beggsova vokala i gostujuće pjevačice Lule Beggs. Lula je, kao što govore već njezino prezime i naslov skladbe, Nickova kći i ujedno obećavajuća mlada glazbenica koja je već više puta skrenula pozornost na sebe. Nick i Lula uspjeli su stvoriti jedan od najljepših glazbenih ‘dijaloga’ između oca i kćeri.
Nekako se moglo i očekivati da će virtuozni trio koji čini The Mute Gods već svojim prvijencem stvoriti jednog od glavnih kandidata za najbolji prog/art rock album 2016. godine. Nick, Marco i Roger su s »Do Nothing Till You Hear From Me« ponovno dokazali da su, i kad ne sviraju za druge glazbenike, pravi ‘momci od faha’ kad je riječ o vrhunskom spajanju nekih od najzanimljivijih elemenata progresivnog rocka, popa i fusiona u vrlo ukusnu i osvježavajuću mješavinu. Nick je svoje najveće komercijalne uspjehe doduše postigao u osamdesetima kao član pop atrakcije, no u duši je oduvijek bio progresivac i čini se da je tek posljednjih nekoliko godina doista oslobodio svoj eksperimentalni ‘ventil’, koji prije nije uspio posve realizirati. Kao član Mute Godsa sada je napokon dobio odgovarajuće progrockovsko društvo s kojim će moći realizirati još mnogo eksperimentalno obojenih skladateljskih ideja. Za kraj valja spomenuti da je virtuozni trio album posvetio preminuloj Yesovoj legendi Chrisu Squireu, što je s njihove strane doista bio vrlo lijep potez.
Postava
Nick Beggs – vokal, bas gitara, Chapman Stick, gitara, klavijature, programiranje
Roger King – klavijature, gitara, programiranje, prateći vokal, dodatni glasovi
Marco Minnemann – bubnjevi, udaraljke, gitara, klavir
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Glenn Kelly – snimka etničkih glasova
Adel Ekladios – arapski glas
Kevin Tang – mandarinski glas
Ricky Wilde – prateći vokal, klavijature, programiranje, gitara
Frank van Bogaert – prateći vokal, klavijature
Gary O’Toole – bubnjevi
Nick D’Virgilio – bubnjevi, gitara, klavijature
Rob Reed – klavijature, gitara
Adam Holzman – klavijature, programiranje
Lula Beggs – vokal, prateći vokal, FX
Produkcija
Roger King
Popis skladbi
1. Do Nothing Till You Hear From Me (7:45)
2. Praying to a Mute God (5:06)
3. Night School for Idiots (6:00)
4. Feed the Troll (4:55)
5. Your Dark Ideas (4:41)
6. Last Man On Earth (bonus skladba) (5:30)
7. In the Cross-Hairs (3:18)
8. Strange Relationship (6:10)
9. Swimming Horses (7:05)
10. Marvro Capelo (bonus skladba) (5:10)
11. Father Daughter (4:09)
