Mjesto: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Slovenija
Datum koncerta: 16.07.2013
Broj posjetitelja: 50
Cijena ulaznice: 37,00 € (rezervacija) / 41,00€ (na dan koncerta) / 31,00€ (studenti) / 21,00€ (do 21 godine
Ovaj put na ponovni posjet Bluesiani nije trebalo predugo čekati – ljetnim čarima lijepog gradića, osim Richieja Kotzena, očito nije mogao odoljeti ni stari znanac Bluesiane, Eric Sardinas. Posjet velikog bluesmana s rezonatorskom gitarom ni ovaj put nismo htjeli propustiti.
Ericov ponovni posjet Bluesiani doživjeli smo ovaj put prilično brzo – jedva tri mjeseca prošla su od njegova prethodnog dolaska. Tada je »kralj dobra« dodobra napunio veldensku dvoranu bluesa. Ovaj put gužva nije bila takva da bi se hodalo jedni po drugima, što se inače često događa na Sardinasovim koncertima. No malobrojna publika dala je koncertu puno intimniju atmosferu, što za posjetitelje nikako nije loše.
I ovaj put nas je gradić Velden, nadomak slovenske granice u austrijskoj Koruškoj, dočekao okupan suncem i s ulicama punim turista. Ništa u gradu nije najavljivalo skromnu posjećenost koncerta. Zidovi u Bluesiani su se u nepunih deset dana preobukli u Sardinasove slike iz prijašnjih Kotzenovih. Unutarnji izgled Bluesiane bio je dakle drukčiji nego prije dobra tjedna, lica u njoj načelno nisu. Stalni gosti. Samo u nešto manjem broju. No svi u veseloj iščekivanju.
Eric Sardinas počeo je trzati po žicama sa šest godina i već tada se ugledao na legende bluesa i r’n’b-ja, a tim je zvukovima ostao vjeran cijelu karijeru. Prepoznat je ponajprije kao kralj rezonatorske (slide) gitare, koja njegovim pjesmama daje poseban prizvuk.
Oko pola deset navečer bilo je ipak jasno da klub ni slučajno neće biti pun. Na pozornici je sve bilo spremno za koncert, ali o izvođačima još ni traga ni glasa. Najveći skeptici počeli su se pitati hoće li do koncerta uopće doći, s obzirom na mali broj ljudi ispod pozornice, no ipak je Ericov roadie konačno počeo donositi na pozornicu ručnike i vodu – kao da bi Eric ikada pio vodu na pozornici, a ručnici mu ionako pomažu samo 3 minute. Zbog nedostatka publike Bluesiana nije isijavala takvu energiju kao inače, pa nas je počeo preplavljivati umor i lijenost, i tako smo s velikim nestrpljenjem čekali početak koncerta.
U deset navečer uz stalnu pratnju Big Motor na pozornici se konačno pojavio i Eric Sardinas. Dobre volje kao već dugo ne. Budući da njegovo uvodno ugađanje i trzanje nije dočekano tako glasnim povicima oduševljenja kakve je očekivao, sam je mahanjem ruku potaknuo publiku na veće povike. I publika je sudjelovala. I Eric je bio sretan. Rekao je da je sretan što se opet vratio u kuću bluesa, kako on uvijek naziva Bluesianu, te najavio da će ovaj put sve izgledati kao privatna intimna blues zabava i da će svirati dok ih ne otjeramo s pozornice. Prorokška izjava.
Eric ne gubi vrijeme na brbljanje i ovaj je put brzo prešao na stvar skladbom I’m worried. Prava je milina gledati Erica iz prvog reda i istodobno promatrati kako se mimika njegova lica mijenja s tekstom i melodijom pjesme. Njegova interpretacija pjesama je nevjerojatna. Na licu možemo pročitati svaku bol zbog gubitka voljene osobe, zbog čežnje za domom, a samo nekoliko trenutaka poslije veliku radost zbog sreće koja ga prožima. Svoje tekstove pjeva kao da razgovara s publikom. Odgovori publike ga, bez obzira na njihov sadržaj, ne smetaju ni na trenutak. On živi u svojim pjesmama, u svojim melodijama. Nakon kraja svake skladbe opet se vraća u stvarnost, pita osjećamo li se dobro, a onda se opet pokretom i dušom uranja u sljedeću pjesmu. Nastavio je s Flames of love, koju možemo čuti na svakom koncertu, a koja nikome nikad ne dosadi. Naravno, Eric na pozornici ne radi sve sam – neumorno ga prate bradati Levell Price na basu i mladi Bryan Keeling na bubnjevima. Usklađenost trojca graniči s perfekcijom, unatoč tome što Eric nije baš glazbenik koji bi svoje pjesme svirao statično i uvijek na isti način. Svaki je koncert priča za sebe, koja zahtijeva novu interpretaciju melodije i teksta, zato je Ericu teško pratiti pjevanjem, čak i kad su tekstovi poznati. Jer uvijek doda poneku promjenu u ritmu, u tonovima, u stihovima,…. jer očito svaki koncert osjeća drukčije. I zato ga je uvijek iznova zanimljivo slušati i promatrati.
U prvom dijelu koncerta čuli smo još poprilično skladbi, od I can’t be satisfied preko Get down to whiskey do Road to ruin i na kraju s dosta mirnijom verzijom Find my heart. Ispod Erica Sardinasa polako se počela skupljati lokvica znoja, koju je njegov roadie stalno brisao, no ipak je nakon sat vremena sviranja u užarenoj Bluesiani došlo vrijeme za prvu stanku. Nakon pola sata, kad smo se svi malo okrijepili i udahnuli zraka, Eric je u pratnji Big Motor pun energije ponovno stupio na pozornicu. Graške znoja su se osušile, lokvica također, i Eric je bio spreman za nove pothvate na pozornici. Pri sviranju se Eric oslanja na analognost, od elektronike osim pojačala koristi samo wah wah pedalu, a pri sviranju njegove gitare dobro dođe mu sve u okolini, od metalnih slide-ova do boce, pa i stalak za mikrofon, o koji tijekom trzanja elegantno protrlja svoju najveću ljubav. U drugom dijelu Eric nam je ponudio County line, It’s nothing new, My sweet time, a priliku je dao i Levellu i Bryanu da se sami iskažu na pozornici i prepustio im solo točku. To je srdačnu publiku u Bluesiani polako podiglo do ekstaze i na kraju točke svi smo već do jednog plesali uz ritmove i tako ispunili prostor ispod pozornice našom energijom. Kad se Eric vratio na pozornicu, to je osjetio i publiku dodatno raspalio pjesmom Full tilt mama, zbog čega je Levellu pregorjelo pojačalo. No to naravno nije omelo nastavak. Dok je Eric sam akustično odsvirao i otpjevao Hellhound on my trail i pritom se igrao s treskanjem opruga reverba u svom pojačalu glasnim lupanjem i drmanjem poda svojim kaubojskim čizmama te flamenco plesnim koracima, pratitelji su ponovno spojili pojačalo da se Levell čuje i na pozornici, a onda su svi zajedno družno odsvirali još i nezaobilazni Texola. Drugi set trajao je već više od sat vremena, no publika je žudjela za još. Nakon završne skladbe Eric se oprostio, no publika je pri njegovu odlasku vrištala na sav glas i čulo se kao da je klub nabijen do zadnjeg mjesta. Toga naravno ni Eric nije mogao ne čuti i sva trojica vratila su se na pozornicu, još jednom zahvalila svima, posebno domaćici Gudrun, koja uvijek pobrine da se u Bluesiani čuje dobra glazba, i s dugim uvodom odsvirala još i Behind the 8. Sat se bližio jedan iza ponoći, Eric je iz publike bisom izvukao i zadnje snage i konačno smo ga mirno pustili da ode s pozornice.
Nezaboravan doživljaj jedinstvenog koncerta jedinstvenog interpreta svojih stvaralaštava. Koncert Erica Sardinasa posjetiteljima se zauvijek urezuje u sjećanje, zato tko ga je propustio, ima ovaj tjedan još jednu priliku – Eric u petak, 19. 7. 2013., svira u našoj blizini na hrvatskoj obali u gradu Vrsaru. Svakako odličan doživljaj za ljetne dane, koji se nikako ne smije propustiti. Mi ga sigurno nećemo.
Galerija slika
