Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Arena / Beč / Austrija
Datum koncerta: 31.01.2011
Broj posjetitelja: 800
Cijena ulaznice: 32€
Kad se tako legendaran bend kao što su Accept nakon petnaestak godina otputi na prvu pravu europsku turneju, to je bez imalo sumnje velik događaj. Accept su najtradicionalniji od svih bendova njemačke heavy metal škole, koja je sredinom osamdesetih doživjela silovit uspon i rođenje brojnih novih grupa koje i danas sukreiraju europsku heavy i power metal scenu. No dok su karijere grupa poput Helloween, Rage ili Running Wild bile tek u povojima, Accept su već dosezali milijunske tiraže i na domaćem terenu i s druge strane Atlantika, a zbog utiranja puta njemačkom i europskom heavy metalu te inovativnog zvuka zaslužili su tijekom godina djelovanja naziv živih legendi.
Accept su na aktualnoj turneji u potporu lani izdanom albumu “Blood of the Nations” (recenzija ovdje), koji je dokazao da i stari mačori još uvijek mogu sa stilom pomesti konkurenciju. Za kormilo broda stao je frontman TT Quick Mark Tornillo, jer ikona postave, karizmatični striček Udo Dirkschneider, nije htio biti dio povratničke postave. Točni razlozi Dirkschneiderova poteza ostaju zaogrnuti velom tajne, a službeno objašnjenje kaže da nakon dvadesetogodišnje karijere s U.D.O.-om nekadašnja ikona banda svoju grupu nije htjela staviti na sporedni kolosijek, iako ja osobno mislim da razlog leži u Udovoj proračunatosti, jer se nije htio opeći s mogućim neuspjelim povratkom svoje matične grupe.
Slovenskim podupirateljima banda aktualna Accept turneja dostupna je kroz priličan broj termina, među ostalim nastupili su (ili će tek nastupiti) u Milanu, Budimpešti, Münchenu, Zlinu, a ja sam se odlučio za skok u bečku Arenu, kamo sam krenuo u društvu trojice hrvatskih dugogodišnjih hard & heavy odanika.
Još prije nego što su na pozornicu stupili Accept, svojih pet minuta slave požnjeli su Steelwing, još jedni u nizu švedskih heavy metal revitalista, koji u toj skandinavskoj zemlji niču kao gljive poslije kiše. Očito je njihovo ime dobro zapisano kod matične etikete, jer nakon samo jednog izdanog dugometražnog albuma Švedi u kratkom roku (nakon Blind Guardian) već drugi put nastupaju kao predgrupa na turneji neke od velikih metal postava. Steelwing njeguju melodičan heavy metal stil, pri čemu galopirajući ritam i koncepcija rifova previše podsjećaju na Maiden iz ere “Piece of Mind”. Vokalno se odlično predstavio frontman Riley, koji za razliku od Dickinsona dosiže i najviše “Halfordove” vokalne linije, iako još daleko ne s takvim intenzitetom i karizmom. Ako dečki u budućnosti još više izbrusi glazbeni talent i u svoj zvuk unesu više vlastitog identiteta, za Steelwing ćemo zasigurno još čuti.
Accept su punu, ali ne i rasprodanu Arenu počeli razmaziti najnovijim materijalom, skladbe Teutonic Terror i Bucket Full of Hate poslužile su kao uvodni pozdrav, prije nego što je Mark Tornillo obuo Udove čizme i uz Starlight otvorio večer punu klasičnih Accept napjeva. Tornillo se od same objave da je postao punopravni član banda mora othrvavati nepovjerljivim pogledima zaprisegnutih Udovih obožavatelja, a njegova najbolja obrana je napad! Tornillo se pokazao kao iznimno karizmatičan frontman s urođenim osjećajem za vođenje tijeka koncerta. Čovjek je u svojim pedesetima i dalje prava tvornica sočnog kričanja koja ni nakon intenzivna dva sata nastupa ne posustaje. Zbog čega bi i posustajala, grlene dionice za njega nisu veći zalogaj, a Accept nikad nisu isticali vokalnim vrhuncima, pa su tražili pjevača s prljavom linijom, koja u Tornillovu slučaju ne iznevjerava. Tornillo se s beskompromisnom odlučnošću uhvatio u koštac s poznatim klasicima tipa Neon Nights ili Metal Heart, koje je vokalno izveo s mrvicom vlastitog intelekta, bez obaveznog obazira na ostavštinu svog prethodnika. Puno posla odradila je njegova karizmatična persona, koja posjetitelja omota oko malog prsta, uvjeri ga u svoju pravu i na kraju ga ispljune tako da je dugo u transu od oduševljenja! Da, Mark Tornillo je čovjek na pravom mjestu, onakav kakvog su Accept tražili!
Oduševljavao je gitaristički dvojac Wolf Hoffmann/Herman Frank, koji je u prvoj polovici osamdesetih zajedno stvorio doduše samo dva albuma, ali se inteligencija rifova s njih s lakoćom uspoređuje s dvojcem Downing/Tipton (Judas Priest). Zajedno s basistom Peterom Baltesom gitaristički trio bio je središte događanja na pozornici, u instrumentalnim dijelovima stali su zajedno i rame uz rame polagali riffove u naše uši. Središnja gitarska figura bio je naravno Hoffmann, koji se s energičnim i srčanim pristupom prihvatio i rušilaca Restless and Wild i Losers and Winners, kao i za nijansu sporije Princess of the Down, pri čemu nisu izostali sofisticirani solo dijelovi položeni preko Frankova ritma. Publika je skladbu za skladbom gutala otvorenih usta, i davno udomaćene i najnovije štiklece. Najljepši dokaz dobrog prijema albuma “Blood of the Nations” među ciljanom publikom je Pandemic, jurišna skladba koju su Accept hrabro uključili u bis, između speed metal Fast as a Shark i Balls to the Wall, uz čiju izvedbu je Arena gotovo popucala.
Odsvirani repertoar legendarni su Nijemci sastavili kao “best of” pregled svoje karijere, pa zato znatna prisutnost klasika s albuma “Restless and Wild” (1982), “Balls to the Wall” (1983) i “Metal Heart” (1985) nimalo ne iznenađuje, a s obzirom na dooougu odsutnost grupe s pozornica (ako izuzmemo kratku festivalsku turneju 2005.) set lista je posve očekivana i dobrodošla. Ja sam se posebno razveselio skladbi Midnight Mover, koju redovito rotiraju uz Ahead of the Pack/London Leatherboys ili čak uz Slaves To Metal. Na eventualnim daljnjim turnejama Accept će morati u nastupe uključivati poneki rjeđe izvođen, već zaprāšen biser, kako posjet njihovu koncertu za redovite podupiratelje banda u budućnosti ne bi postao zamorna svakodnevica.
Accept u 2011. djeluju kao dobro podmazan i uigran stroj! Cijelih dva sata pucnjave bez nepotrebnih solo točaka ili obraćanja razbilo je “Helloween knedlu” u mojem grlu, koja se nakupila uz praćenje nedavnih koncerata Helloweena u Zagrebu i Ljubljani. Svoje su dodali i tonski tehničari, koji su iz već poslovično neakustične Arene znali izvući maksimum i od zvuka napraviti pravo čudo, gitare su bile jasno razdvojene, a doživljaj time još ljepši. Nova stara koncertna atrakcija Accept dakle opet diše punim plućima! Vidimo se za nekoliko dana u Münchenu!
Fotografije: Zlatko “Lawless” Vlašić
Setlista
ACCEPT: 1. Teutonic Terror 2. Bucket Full of Hate 3. Starlight 4. Love Child 5. Breaker 6. New World Comin’ 7. Restless and Wild 8. Son of a Bitch 9. Midnight Mover 10. Metal Heart 11. Neon Nights 12. Bulletproof 13. Losers and Winners 14. Aiming High 15. Princess of the Dawn 16. Up to the Limit 17. No Shelter 18. Burning —————– 19. Fast as a Shark 20. Pandemic 21. Balls to the Wall STEELWING: 1. The Illusion 2. Headhunter 3. The Nightwatcher 4. Stone Of Allusion 5. Sentinel Hill 6. Clash of the Two Tribes 7. Roadkill (…Or Be Killed)
Galerija slika
