Izdavač: Samizdat
Datum izlaska: veljača 2014
Produkcija: Tomaž Maras & Don Mentony Band
Žanr: Blues / Boogie / Rock ‘N’ Roll
Ocjena: 9.0 / 10
Don Mentony Band su na slovenskoj glazbenoj sceni takoreći narodna rock’n’roll bajka (i priča). Jedna od najautentičnijih glazbenih priča o rock ‘n’ rollu, nastalih krajem osamdesetih u Sloveniji, s nizom studijskih albuma i nekoliko sočnih pjesama koje su postale opće omiljeni hitovi! Godine 2000. izašao je još i »Dobr se mi dogaja«, a nakon toga je grupa legla na dugu hibernaciju. Odlučno predugu. No negdje 2008. vratili su se među žive i ponovno počeli svirati koncerte u dobro prozračenoj postavi. Svakako pod vodstvom nezamjenjive i ultimativne figure Janeza Zmazeka Žana. Plod reaktivacije bilo je izdanje dvostrukog live dokumenta u izdanju RTV ZKP Slovenija 2010. godine, nazvanog »The Best Of Živo«.
Očito je Žan pronašao pobjedničku formulu pomlađenih Don Mentony Band, s kojom je počeo komponirati i novi autorski materijal. U svibnju 2013. postava je stala na pozornicu kamniškog Doma kulture i novi materijal odsvirala u cijelosti uživo. I to nije sve. Čak ga je i snimila? A rezultat? Snimka cjelokupnog novog materijala, odsviranog iz jednog jedinog pokušaja, dala je novi studijski album naslovljen »Zajeban dan«. Zmazek je iskusan glazbeni lukavac, teško mu išta ostaje skriveno. Čovjek je glazbeno aktivan još od početka sedamdesetih, kad je s Borutom Činčem svirao u Jaguaru, u osamdesetima se pridružio Buldožerima, pomagao je Vladu Kreslinu, a onda »konačno našao« samog sebe u Don Mentony Band. A »Zajeban dan« nije posve Buldožerski nevin. Uz Žanovu poslovičnu i stvarnu zajedljivost, koja je oduvijek bila silno kompatibilna s likom i djelom jedne od najpronicljivijih postava ere slovenskog rocka, na novoj skladbi Don Mentony Band Vraga naj te vzame na vokalnoj pratnji gostuje čak i sam presvijetli Boris Bele.
Zmazek je za novu Don Mentony Band gardu okupio glazbene asove gladne potvrde i, što je najvažnije, silno talentirane. Žan i Luka Vehar stvaraju željeni kontrast u pristupu gitarskom sviranju. Žana prepoznaš po njegovoj muzikalnosti. Čovjeku treba samo mrvica pravog prostora da na pravom mjestu odmjeri nekoliko tonova i gotovo, pobijedio je! Čovjek nosi čarobni dodir, koji je kroz karijeru njegovao i razvijao do jasno prepoznatljivog karizmatičnog izraza. Vehar s druge strane posjeduje više mekoće, više tehničke definiranosti. Taj kontrast čini odlično nadopunjavanje u solažama, koje fascinira u punokrvnoj dozi! Novost je harmonika. Ne klavijature, nego harmonika! Žana poznajemo po njegovom zajedljivom sarkazmu. Čovjek nikako nije zaboravio pjevati »iz prve«, bez uljepšavanja! Ono što osjeća, kaže ravno, kako to čovjek kaže. Što vidiš, to dobiješ. Skrivalica ovdje nema. Upravo zato je njegov zajedljivi sarkazam uvijek tako dobro palio, jer je čovjek uvijek imao petlju glasno reći ono o čemu većina razmišlja, ali radije drži u sebi. I ovaj put su osnovne teme Žanove poezije držanje poučnih satića ženama, crtanje stanja promatrača slovenskog društva u 2013. godini. Puno je ispovijedi o osobnim zabludama, napastima, sočnim muško-ženskim igricama. Ono što rock ‘n’ roll treba i za što je zapravo stvoren. Tihi buntovnik, predan slijeđenju vlastitih instinkata. Ako time spasiš vlastiti integritet prije nego te usisa sivilo konformizma, učinio si bitnu stvar, a ako usput zavedeš još i koju ždrebicu koja rado sluša tvoje bajke, onda si pravi pobjednik!
Tako se nekako odvija i priča na albumu »Zajeban dan«. Žanov grub, niže intoniran vokal u gunđanju je opet iskreno cinično, a kroz taj cinizam istovremeno osjetiš stanja melankolije, što se uklapa u njegov urođeni osjećaj za slijeđenje muzikalnosti u kompozicijskim strukturama. Ta se muzikalnost povremeno odlučno naginjala elementima bluesa i rhythm ‘n’ bluesa, što se čuje zajedno sa sadržajem poruka u stihovima! I ostaje konstanta. I na albumu »Zajeban dan«! Žan ostaje podrugljiv, općenito zabavan, zajedljiv, bezgranično šaljiv, unatoč činjenici da je njegova figura postavljena u središte drame, u kojoj će, ovako ili onako, kao glavni junak priče na kraju biti uništen (Bela črta, Ne grem se več). A ostaje cijelo vrijeme jasno da u tim njegovim, na prvi pogled »nevinim šalama«, ima prokleto previše istine!
Pjesme se temelje na četiri, pet akorda! Sve je maksimalno minimalizirano. Riječ je o opuštenom, relaksiranom albumu, punom kratkih, jezgrovitih, ali sve vrijeme koncizno odmjerenih pokreta i djelovanja. Po tome je Žan oduvijek bio poznat, kao jedan od najzanimljivijih, ali i najkompetentnijih rock ‘n’ roll skladatelja u Sloveniji. Zajedljivo brundanje prefrigane stare lisice, unatoč sazrijevanju vokalno-izražajne vibracije, zadržava mladenački žar i zamah. Vatra ne gasne i to je bit! Ekipa uz vokal su-kreira izniman zvučni šmek, koji je s pozornice majstorski prenesen kroz zvučnu obradu i tako autentično zadržan na ovom nosaču zvuka. Prepletanje gradivnih elemenata u bojenju kontrasta čokatog zvuka djeluje oduševljavajuće. Doričeva harmonika unosi (posve nenametljivo) onaj autentični sjaj melosa po kojem odmah prepoznaš da je »Zajeban dan« album skuhan na sunčanoj strani Alpa.
Svi koji tražite jednostavan, »iz prve« složen, puno ispovjedni dosje čistokrvne rock ‘n’ roll gorčine, povremene bluesovske zagledanosti, dobrodošli doma! Žan i kompanija stvorili su snažan album od dvanaest skladbi, koje kvalitetom nikako ne posustaju. Skladbe albuma većinom se temelje na srednje brzim ritmičkim rješenjima, ponegdje se na album ušulja i poneki valcer (Pravljičar), a drugdje rockerski izdašnije zacvrkuću (Mojster Povše). »Zajeban dan« je album koji će brzo prigrliti masa pravovjernih rockera i baš svi ljubitelji ovog banda, koji ćete se nakon 14 godina nemilosrdne žeđi konačno temeljito napojiti iz glazbenog izvora velikog srca ovog izdanja!
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Zajeban dan (3:53)
2. Ne grem se več (3:42)
3. Lahko si za, lahko si proti (3:06)
4. Mojca (3:59)
5. Vrag naj te vzame (3:16)
6. Pravljičar (2:50)
7. Neprijetna situacija (2:52)
8. Jaz nisem (2:41)
9. Saj je vseeno (4:08)
10. Bela črta (3:16)
11. Gospa Lepota ih gospod Denar (3:06)
12. Mojster Povše (2:22)
Postava:
Janez Zmazek “Žan” – gitara, vokal
Luka Vehar – gitara
Boštjan Dorič – harmonika
Klemen Teran – bas gitara, prateći vokal
Žiga Kožar – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Robert Oven – prateći vokal na skladbama br. 1 i br. 6
Boris Bele – vokal na skladbi br. 5
Mitja Kavčič – Hammond orgulje na skladbama br. 4. i br. 10
