Autor: Urban Bolta
Fotografije: Rok Klemše
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 31.03.2011.
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 18€ / 22€
E pa krenulo je! Tradicionalno početkom travnja otvorio je vrata Ortofest, jedini pravi klupski festival na sunčanoj strani Alpa, koji svake godine iznova dobro začini travanjsku ponudu koncerata u našem glavnom gradu. Travanj je dakle vrijeme kad Orto bar koncertnim ovisnicima nudi šarolik izbor rockerske svirke, punk žvrljanja, vratolomnih metalskih ritmova i šarmantnih blues zagrljaja. Svatko može pronaći nešto za svoj ukus! Ove je godine festival posljednjeg dana ožujka otvorila Big Foot Mama, a na dan šaljivdžija Orto bar se zaodjenuo u crno i u svoje krilo primio metalske ovisnike.
U organizaciji Veselih dihurčkov drugog su dana Ortofesta nastupili Count Raven, jedinstveni doom metal trio iz Švedske, a vidjeti ih uživo na pozornici prava je mala ekskluziva. Budući da su članovi Count Raven danas obiteljski ljudi, rijetko nastupaju, i to samo vikendom, a s obzirom na nedovoljnu popularnost – čak i neprepoznatljivost – doom metala kod nas, i sama najava koncerta bila je pravi mali praznik. Count Raven su počeli svirati krajem osamdesetih, s albumima “Storm Warning” (1990) i “Destruction of the Void” (1992) bili su jedan od ključnih sastava u uspostavljanju klasičnog doom zvuka, zbog čega bend danas mirne duše možemo nazvati kultnim. Nakon reunije 2003. njihovo je glazbeno djelovanje manje intenzivno, no ipak su prije dvije godine objavili svoj ukupno peti studijski album “Mammons War”.
No prije nego što je započela skandinavska učiteljska lekcija, na pozornicu su točno na vrijeme izašli Voodoo Mule, svježa postava domaćeg undergrounda u sastavu Jernej (vokal, gitara), Matej (bas gitara) i Fabo (bubnjevi). Ljubljanski trio čini posve novu postavu, koja je kao stvorena za budeću slovensku stoner/doom scenu. Svježe meso Voodoo Mule imalo je do prošlog petka iza sebe tek dva nastupa, pa su većini prisutnih bili prava zagonetka, koja se vrlo brzo počela razotkrivati. Voodoo Mule su se unatoč minimalističkom zvuku predstavili u vrlo samouvjerenom svjetlu i cijelo vrijeme nastupa čvrsto stajali na pozornici. Nisko ugođeni instrumenti i dugačke, zamršeno složene skladbe u sebi kriju poneku progresivnu polugu, a za dinamiku brinu brojni prijelazi i iznenađujući zaokreti u skladbama. Iako jasno slijede teškorockerski stoner zvuk, glazba Voodoo Mule izrazito je šarolik konglomerat različitih utjecaja: psihodelični umeci podsjećaju na zlatno razdoblje američke psihodelije šezdesetih tipa Jefferson Airplane, prisutno je stalno koketiranje s bogatim Kyuss naslijeđem, u prljavom blues šundu čuju se genijalne Led Zeppelin ideje, a srcedrapajuće grub zvuk vodi nas u svijet jezovitosti ranih Black Sabbath. Tijekom nastupa od dobrih pola sata klub se lijepo napunio i sa zanimanjem poslušao obećavajući autorski materijal novog imena naše glazbene scene. Voodoo Mule imaju golem prostor za razvoj, a uz marljivu vježbu i daljnje nastupe uživo neće im biti teško riješiti se povremenih lapsusa, koji su neizostavan dio svake novonastale glazbene jezgre.
Nekoliko minuta nakon pola jedanaest došlo je vrijeme za Count Raven. S obzirom na beskompromisni vremenski diktat Orto bara, gdje koncerti smiju trajati samo do ponoći, bilo je iznimno važno da se organizator drži rasporeda i Šveđane “gurne” na pozornicu dovoljno rano da se možemo nadati satu i pol dugom repertoaru.
Count Raven su Orto bar počeli razmaziti skladbom Wolfmoon, koja je izašla na prošle godine objavljenom sedmoinčnom vinilu, prije nego što nas je Jen prvi put te večeri odvela natrag u vrijeme početka devedesetih, izrazito niskih tonova i sporog ritma. Uz karizmatičnog vokalista/gitarista Dana “Fodde” Fondeliusa i jezive rifove, četiri zida Orto bara vrlo su se brzo počela sužavati, a pod taktirkom sporih salvi s pozornice među posjetiteljima se proširio osjećaj klaustrofobije, tipičan efekt zamorne i ultrasporog doom metal glazbe. Osvajanje se nastavilo u malo bržim ritmovima uz The Poltergeist (“Mammons War”, 2009.) i gravitaciju prema naslijeđu stoner metala, jer su se Count Raven vokalnim višeglasjem, melodičnijim aranžmanima i prikrivenim blues zahvatima s tom skladbom lagano udaljili od svojih doom korijena. Trojac na pozornici priredio je pravu udžbeničku predstavu uigranosti, suzvučja i međusobnog poznavanja, a uz zadovoljavajuće dobar zvuk temelji za odličan nastup bili su time već postavljeni. Count Raven su se uspješno suprotstavili minimalističkom zvuku jedne jedine gitare, a osiromašenu cjelovitu zvučnu sliku nadogradili su pohodom uhoparajućih doomerskih rifova i oštrog poput brijača zvuka nametalizirane gitare. Fondeliusov vokal po boji je mjestimice podsjećao na Ozzyja Osbournea, a njegov inače pozorničarski nastup plod je iznimno karizmatične osobnosti i snage. Svojim neobičnim retro stilom i pozitivnim držanjem na pozornici isticao se i basist Fredrik Jansson, koji je s bubnjarom Jensom Bockom činio pouzdanu ritmičku podlogu genijalnim Fondeliusovim rifovima. Uz zanimljivu mješavinu starijeg i novijeg materijala Šveđani su skladbama Hippies Triumph i High on Infinity sigurno doveli koncert do kraja.
Što reći o koncertu nakon nekoliko dana, kad su se glave već dobro ohladile? Petkovo druženje bilo je prava poslastica, a uz kroničan nedostatak doom metal događanja posjet švedskih doom metal legendi bio je pun pogodak, i možemo se samo nadati da će nas u srednjoročnom roku posjetiti još koje afirmirano ime ovog žanra koji od uvijek djeluje u sjeni.
Fotografije: Rok Klemše
Setlista
COUNT RAVEN: 1. Wolfmoon 2. Jen 3. The Poltergeist 4. In Honour 5. Destruction of the Void 6. Fallen Angels 7. Inam Naudemina 8. In the Name of Rock ‘n’ Roll 9. Scream 10. Nashira 11. Leaving the Warzone 12. Children’s Holocaust 13. Hippies Triumph 14. High on Infinity
Galerija slika
