Double Trouble
Izvođač: Gillan, Ian
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1981
S Double Trouble Gillanovi vrapčići čine prvi korak u takozvano post-klasično razdoblje sastava, koji je nakon odlaska Bernieja Tormea svoje nade isprva privremeno polagao u mliječnozubaca kojeg većina vas danas dobro poznaje pod imenom Janick Gers. Ogorčeni Bernie se nakon dobre tri godine napornog rada razumljivo zasitio Ianova financijskog mešetarenja. Trzavice su naposljetku dovele do potpunog brodoloma odnosa između pjevača i gitarista. Gillan se takvim “sitnicama” naravno nije dao smesti. S Double Trouble ga tako ponovno zatječemo nepokolebljivo vjernog bezobzirnom rokerskom paradiranju prethodnih albuma.
I’ll Rip Your Spine Out svjedoči da Gillana smisao za humor još nije napustio. Oštru rock pilanu bez oklijevanja možemo uvrstiti u katalog Ianovih najimenitijih ostvarenja. Čim malo zaronite u njegovu ponudu, vrlo brzo ćete naletjeti i na Men Of War, definitivnog favorita s Double Trouble. Da baš sve ipak ne teče tako besprijekorno pobrinuo se Sunbeam, čudna Gersova stvarčica koja se statusu obećavajućeg autorskog doprinosa novajlije izmiče zahvaljujući vlastitoj naivnosti, možda čak i plitkosti. Gers općenito ostaje najveća zagonetka Double Trouble. Njegovu prisutnost je, uz rijetke iznimke, moguće osjetiti samo u obliku opreznog praćenja Townsovih ritmično-melodičnih varijacija na raznobojne, često i jazzy obojene teme. Kao potpuna suprotnost tome, samopouzdanje s kojim se Colin hvata instrumentalnog tereta sastava naprosto je zapanjujuće, no još više od toga u uši se nameće manjak kemije u njegovu odnosu prema šegrtu na gitari. I naravno obrnuto!
Nakon razigrane, ali krajnje prosječne Hadely Bop Bop te malo konkretnije Life Goes On, Ian nastavlja tradiciju bavljenja apokaliptičnim temama pjesmom Born To Kill. Skladba se, ponajviše zahvaljujući neumornom Colinu Townsu, hvata zanimljivih skretanja s konvencionalnih rokerskih okvira, čime napjev dobiva na fleksibilnosti, od heavy metala pa sve do slušljivog, uvjetno rečeno, eksperimentiranja s pop motivikom. Ton primjeren sveopćoj drami daje pouzdano isporučen Ianov vokal, koji pri kraju studijske polovice albuma nakon dugo vremena opet uspješno juri vokalne norme slavnih Deep Purple dana!
Druga polovica Gillanovih “nevolja” donosi koncertno iskustvo iz Readinga, točnije od 29. kolovoza 1981., kad se dogodio već četvrti posjet omiljenom okupljalištu ljubitelja teškometalnih zvukova, koji unatoč šarolikoj ponudi zavidnog rock & roll manevriranja prečesto ostavlja gorak okus u ustima. Štošta se promijenilo od Ianova premijernog nastupa na tom nekoć prestižnom rock festivalu. Uz kadrovske rošade tu ne možemo mimo primjetno istrošenog Ianova glasa. Taj u nekoć najpouzdanijim dionicama često posve neukusno podlegne poznatom promuklom falsetu, čiju je hrapavost Ian do danas već uspješno nadogradio u uši parajuću masu astmatičnog iskašljavanja! Razloga za veselje ipak ovdje ima na pretek. No Laughing In Heaven i Mutually Assured Destruction prekipijevaju od karakteristične Gillanove magije, dok se daleko najprepoznatljiviji Ianov bluesy eksperiment If You Believe Me može opisati isključivo riječju čarobno. Snimka je kao nekakva “crna ovca” jedina potekla s koncerta Rainbow od 4. ožujka 1981., dakle iz posljednjih dana Bernieja Tornea. Razlika je očita. Famozni paket Torme/Towns djeluje kompaktnije, oštrije i neusporedivo inovativnije. Nije ni čudo da se u usporedbi s nastupom Rainbow Gillanovi dečki na pozornici Readinga čine poput lokalnih zvijezda čije je sunce polako, ali sigurno već počelo zalaziti.
Postava
Ian Gillan: vokal
Colin Towns: klavijature
John McCoy: bas
Janick Gers: gitara
Mick Underwood: bubnjevi
Bernie Torme: gitara *
Produkcija
Steve Smith
Popis skladbi
1.I’ll Rip Your Spine Out
2.Restless
3.Men Of War
4.Sunbeam
5.Nightmare
6.Hadely Bop Bop
7.Life Goes On
8.Born To Kill
9.No Laughing In Heaven
10.No Easy Way
11.Trouble
12.Mutually Assured Destruction
13.If You Believe Me*
14.New Orleans
Trajanje albuma: 77.06