Datum izlaska: 27.09.2019
Izdavačka kuća: earMUSIC Records
Trajanje albuma: 52.50 min
Producent: Damien Rainaud
Žanr: Power Metal
Ocjena: 8.0 / 10
Dragonforce su nedavno jedan od svojih studijskih albuma naslovili parodično. Već je prije nekoliko godina postalo jasno da su se vrli britanski Nintendo metalci pretvorili u parodijski bend, ili kako god, samoparodijski bend, koji upravo zbog te činjenice zauzima posebno mjesto u power metalu. Ekstremni su na više načina, smiješno dovoljno, ali isto tako je istina da im predznak ekstremnosti posljednjih godina donosi više podsmijeha nego ozbiljnosti.
Kad stupnjevanje pridjeva “brzo” konačno dobije i svoj četvrti stupanj! Dakle, igraj: brzo, brže, najbrže, »dregonforsaj«!!! Pa, već duže vrijeme nisu najbrži, ali sreća je u tome što se grčevito drže klišeja i izvode ih ekstremnom brzinom upravo u žanru u kojem im nitko ne može doći blizu. I to je zapravo njihova ulaznica do prepoznatljivosti i do neke mjere čak i »neobičnosti«, iako je to gotovo pregruba oznaka, prije »čudaštva«. Iskreno. Ako ste u power metalu, još uvijek je bolje pratiti nove albume sastava Dragonforce nego Powerwolf. Ako ništa drugo, tijekom slušanja ćete se barem srdačno zabavljati.
Usta ti se naime automatski razvlače u osmijeh kad poslušaš sve te vesele durske ljestvice i »hali hajlo« napjeve, koji su toliko fenomenalno predvidljivi da ih možeš odsanjati napamet i usred najgore noćne more. To je otvaranje s našpičanom i najdužom skladbom albuma Highway to Oblivion, koju bi na poziciji br. 1 redoslijeda skladbi lako mogla zamijeniti i najbrža skladba albuma Troopers Of The Stars (ona sigurno otvara b-stranu vinilne verzije albuma) smještena u sredini. Sam Totman i Herman Li ne odustaju. Solaže su paklenski našpicane i uvijek iznova donose glavnu atrakciju u uživanju u novom izdanju. Općenito zabavlja onaj zvuk u prijelazima i završecima solaža, kad se počnu vješati po tremolima. Marc Hudson doduše nije toliko karizmatičan kao njegov prethodnik ZP Theart (možda zato što nema onaj famozni razmak među sjekutićima – nadam se da prihvaćate taj cinizam), to je jednostavno činjenica, no obavlja posao u skladu sa zahtijevanom normom i disciplinom glazbenog usmjerenja grupe, što je u svemu zadovoljavajuće. Dragonforce djeluju kao grupa koja živi u sapunici od mjehurića. Izgradili su svoj fantazijski svijet, postavili sebe u središte, a glazba naravno ostaje pisana na kožu podlozi za treću generaciju računalnih igrica. Dakle, ruku na srce, pitanje je pokazuju li ti dečki ikada nos u svijet stvarnosti. Ako im to uopće treba (ikada je bilo).
Ovim albumom Dragonforce, možda čak više nego ikad prije, sami sebe postavljaju u središte svog fantazijskog svijeta, gdje svojom teatralnom ubranošću, koja se većim dijelom temelji na plasmanu bjesomučne i paklenske tehničke izbrušenosti te virtuoznosti, postižu osjećaj kao da zaista dolaze iz onostranog . Gitare opet ekstremno visoko pište. I moraju. Inače to ne bi bili Dragonforce. Dragonforce u aranžiranju povremeno posežu i za većom kompleksnošću, gdje ima više motivske razigranosti, a i preskoka atmosfere uz skokove u različitim ritmičkim ključevima. Lomljenja ritmova nema, bez brige. To najljepše oslikava skladba Cosmic Power of Infinite Shred Machine, koja se u tom pogledu smatra najambicioznijom kompozicijom albuma »Extreme Power Metal«. Nije sve u otrovnom šusu. U tom je pogledu Last Of the Dragonborn točka srednje brzog tempa, gdje klišejiziranost u frazama i opremanju orkestracija povlači prema pristupima stare škole poput Edguy. Dragonforce znaju razvijati i vrlo spretnu glazbenu grabežljivost i bombastiku koja ne poseže odmah za osjećajem generičnosti. Jedan od uspjelijih epskih refrena poslužuje skladba Heart Demolition, pri čemu ne ide za još jednim od onih tipskih napjeva veselog marširanja patuljaka prema rudniku, nego za odličnim refrenom, spretno kontrastiranim i vokalnim harmonijama. Nema što. Bend je kroz godine postao zreo u pisanju aranžmana, iako nove skladbe nipošto ne otkrivaju »toplu vodu«. Rememberance Day, inače apsolutni »klišejski kičeraj«, u svojoj »pobjedonosnoj« pozi duguje poprilično inspiracije HammerFall.
Klavijature je na albumu odsvirao prekaljeni Coen Janssen, inače član simfonijskih power metalaca Epica, koji je posao odradio s perjanom lakoćom. U smislu buđenja veće neoklasične opipljivosti i orkestralnog pompa, klasično školovani Janssen pokazao se kao odlično rješenje. Ovo je ujedno i posljednji Dragonforce album na kojem bas svira Frederic Leclercq. Bend još nije potvrdio zamjenu za njega.
“Extreme Power Metal” je album koji će zadovoljiti sve ljubitelje sastava. U tom su smislu Dragonforce poslužili točno ono što se od njih moglo očekivati i zahtijevati. Ostaju dakle majstori »svoje metal sorte« u onome što rade. Svoju su recepturu još jednom silno spretno »zapakirali« i poslužili novim brzinskim power metal blitzkriegom.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Highway to Oblivion
2. Cosmic Power of the Infinite Shred Machine
3. The Last Dragonborn
4. Heart Demolition
5. Troopers of the Stars
6. Razorblade Meltdown
7. Strangers
8. In a Skyforged Dream
9. Remembrance Day
10. My Heart Will Go On
Postava:
Marc Hudson – vokal, prateći vokal
Herman Li – gitara, prateći vokal
Sam Totman – gitara, prateći vokal
Frederic Leclercq – bas gitara, prateći vokal
Gee Anzalone – bubnjevi, prateći vokal
SURADNICI:
Coen Janssen (Epica) – klavijature
Clive Nolan (Arena) – prateći vokal
Emily Ovenden – prateći vokal
Kalen Chase Musmecci – prateći vokal
Steve Francis – dodatni prateći vokal na skladbi br. 5
Ross Mallon – dodatni prateći vokal na skladbi br. 5
Josh O’Brien – dodatni prateći vokal na skladbi br. 5
Paul Roberts – dodatni prateći vokal na skladbi br. 5
Tim Mekalick – dodatni prateći vokal na skladbi br. 5
