Izvajalec: Aerosmith
Založba: Columbia Records
Izid: 1977
Draw The Line spaja sve najbolje, ali istodobno i najgore “karakteristike” jednog od najvećih hard rock sastava sedamdesetih. Naravno, riječ je o Aerosmith. Naivni dečki iz Bostona na krilima albuma Toys In The Attic i prije svega fenomenalnog rokerskog šusa Rocks gotovo preko noći pretvorili su se u opasne, zastrašujuće rock & roll ratnike, odlučne pomesti svaku konkurenciju. Svi napori i nastojanja da postanu najveći i najbolji, dakako, imaju svoju cijenu, a ona s Draw The Line prvi put počinje pokazivati svoje pravo lice.
Draw The Line zapravo u mnogočemu podsjeća na svoje slavnije prethodnike, jer često prelijeva od obilja kvalitetnog rock & rolla, u kojem ne manjka ni tako karakterističnih Tylerovih vokalnih ispada, prljavih Perryjevih slide solaža, ni “školskih” Hamiltonovih bas linija. Što onda albumu fali? Prije svega, Draw The Line pati od kroničnog manjka prave “leteće” energije. A ako je dvojac Tyler – Perry u prošlosti djelovao kao pouzdan proizvođač kvalitetnih rokerskih napjeva, na Draw The Line se dečki prečesto gube u previše rasklimanim, a na trenutke i nedovršenim glazbenim idejama. U nastaloj situaciji nemoćan se pokazao čak i iskusni majstor produkcije Jack Douglas, koji je u prošlosti znao riješiti mnogu neugodnost. Stari mačak ovaj put može samo nemoćno promatrati sve šire zjapeći jaz između spomenute gospode, koji je na kraju rezultirao potpunim raspadom sustava i konačnim strmoglavljenjem letećih kovača.
Iako Draw The Line već pokazuje prve znakove nadolazeće “apokalipse”, ljubiteljima pravog rock & rolla ipak nudi mnogo radosnih trenutaka. Jedan od takvih je uvodna, ujedno i naslovna skladba, u kojoj uz iznimku uvjerljivog Tylerovog vokala cijelim putem dominira slide Joea Perryja. Jednostavna poezija sirovog rock & rolla, dotjerana svom šarmom Stevenova naglašavanja erotičnosti. Koliko dobro djeluje ta neponovljiva kombinacija, govori sljedeća I Wanna Know Why, kojom se rasplamsale strasti malo smiruju. Poskočna skladba brzo ti uđe u uho, prije svega zahvaljujući čvrstoj ritam sekciji Hamilton – Kramer, koja si odahne i uz fenomenalno izvedenu Critical Mass. Riječ je o jednom od Hamiltonovih najboljih ostvarenja, posve usporedivom s još dva njegova bisera, Sweet Emotion i mnogo kasnijom Janie’s Got A Gun.
Na ovoj se točki prvi put susrećemo i s nekakvim neorijentiranim funky koračnicama, koje uz uspjelo Tylerovo šarmiranje ipak uspijevaju izmamiti osmijeh na lice. Get It Up i za nijansu slušljivija The Hand That Feeds do tada su predstavljale dvije najbizarnije Aerosmith stvari. Gotovo jednako bizarne kao čudo od Perryjeve Bright Light Fright, u kojoj nam vjerojatno još dugo neće biti jasno zašto je uz glazbenika poput Stevena Tylera potrebno za vokale zaduživati bezbojno Perryjevo jadikovanje! Funk rock se, zajedno s još jednim briljantnim Hamiltonovim basom, u velikom stilu vraća sa Sight For Sore Eyes. Potpuna suprotnost tome je Whitfordova Kings And Queens, mračna stvar, tematski snažno nalik na Nobody’s Fault. Takvi i slični biseri ostale trojice gospode dobro dođu, jer uspješno popunjavaju pukotine koje za sobom ostavlja polako, ali sigurno propadajuća veza Tyler – Perry. Ta dvojica ponovno pokazuju znakove života s odličnom obradom starog dobrog Milk Cow Blues. Ta dinamična verzija poslužuje hrpu uzbudljivih gitarskih dvoboja, a vrhunac im je snažno začinjeni solo Tylerove usne harmonike. Sigurno prava stvar za sve neustrašive ljubitelje otrcanog blues rocka.
Gledano u cjelini, Draw The Line zapravo je vrlo solidan album, koji u društvu visokoletećih aero dosega Toys In The Attic i Rocks ipak predstavlja velik korak unatrag. Svim pravim Aerosmith zaljubljenicima Draw The Line ostat će u sjećanju prije svega kao posljednji album originalne postave Aerosmith, na čiju će se ponovnu zajedničku suradnju trebati čekati gotovo cijelo desetljeće.
Postava
Steven Tyler: vokal
Joe Perry: gitara
Brad Whitford: gitara
Tom Hamilton: bas
Joey Kramer: bubnjevi
Produkcija
Jack Douglas
Popis skladbi
1.Draw The Line
2.I Wanna Know Why
3.Critical Mass
4.Get It Up
5.Bright Light Fright
6.Kings And Queens
7.The Hand That Feeds
8.Sight For Sore Eyes
9.Milk Cow Blues
Trajanje albuma: 34.59
