Izdavač: Roadrunner Records
Datum izlaska: 23.09.2013
Produkcija: John Petrucci
Trajanje albuma: 69.05 min
Žanr: Progressive Metal
Dream Theater, progresivni titani, koji su svojom šokantnom samoniklošću na prijelazu iz osamdesetih u devedesete širom otvorili vrata kasnijem procvatu žanra progresivni metal, i u zrelim godinama drže se svoje provjereno učinkovite formule. Nakon dvogodišnje stanke ponovno su izdali novi studijski album. Ovaj put naslovljen »Dream Theater«. Iako takve naslove obično nose studijski prvijenci, više je nego očito da je grupa tim izborom naslova htjela jasno dati do znanja da je ono što donosi novi album još uvijek 100% Dream Theater, pa makar i bez Mikea Portnoya u postavi, da je ekipa 100% konsolidirana i čvršća nego ikad. I to (najvažnija stvar u cijeloj priči) da Mike Mangini može svirati i baš kao Mike Portnoy kad god se za to pokaže želja i potreba. Hrpa rollinga u prijelaznim dionicama skladbi nove ploče, među ostalim, dokazuje upravo to. Da između Manginija i Portnoya možemo staviti i znak jednakosti, ako situacija tako nalaže.
Ako ništa drugo, s »A Dramatic Turn of Events« (2011) nakon duljeg smo vremena ponovno dobili Dream Theater album koji je ušima prijaznije, u smislu lakše osvojivih aranžmana, odnosno takvih u kojima melodija ostaje u ušima dulje. Srećom, Jordan Rudess potpuno se primirio u bestijalnom soliranju, koje je još na »Black Clouds and Silver Linings« u svoj »piskavoj« silovitosti preliveog oceana tonova slušatelju trgalo glavu, a formu željene kompaktnosti u skladbama razbijalo na prafaktore. I album »Dream Theater« tako nosi vrlo posrećen srednji put između kompleksnosti i zavodljive slušljivosti, na kojem grupa ponovno ostavlja prostor definiranoj vodećoj melodiji da preuzme primat nad ostalim gradivnim elementima glazbe Dream Theater.
Nećete vjerovati, ali elementarnost prave gitarske fraze, koje su inače stalnica u univerzumu heavy metala, kako je predstavljena u novoj Dream Theater skladbi Behind the Veil, posebno slatko godi. Za njih čak osvježavajuće, iako je u osnovi riječ o posudbi već izumljenog. Kontradikcija koja pali! Lijepo je da su Dream Theater uz sva obrađivanja klasika od Iron Maiden do Metallice napokon pronašli i malo prostora da sami istaknu elementarnost gitarske fraze vlastitog autorstva. Stvar koja je u pravim dozama unutar aranžmana sve više nedostajala na njihovim studijskim albumima od 1999. nadalje. No na »Train of Thought« (2003) s tim su »do jaja shredding« elementom čak i pretjerivali. Cvijet artističke suprotnosti na albumu je Surrender To Reason. Riječ je o odličnoj mješavini akustičnih formi (uvod), toplo producirenog organskog zvuka, koji održava Rudessov »Hammond like« zvuk, što asocira na poticaje klasičnih djela grupe Kansas (strofa) i grabežljivo melodičnog refrenskog napjeva, što navodi na spoznaju da su se Dream Theater ponovno fantastično zagledali u lik i djelo svojih ranih studijskih tvorevina. Mogu reći samo jedno. Napokon, dečki!
Album »Dream Theater« jednostavno rečeno odlično je uhvatio ravnotežu između onoga što ti dečki uvijek najradije rade i onoga na što ih tjera stvarnost, koja zahtijeva logičnost i kompaktno modeliranje skladbi. Ponovno su na albumu točke u kojima grupa u ekstremnom solističkom žongliranju otplovi na rub ponora glazbenog kaosa, pa se već u idućem trenutku s izoštrenim osjećajem za praćenje melodije uhvati na pravoj nozi i dovede situaciju u ukusnu izražajnu ravnotežu koja neprestano godi u konzumaciji. Kao što rekoh.
Uvodni malo manje od tri minute dugi »filmski« intro provjeren je štos iz prošlih radova. Slijedi očekivano navijeni i motivski razgranati The Enemy Inside, a nakon njega skladba The Looking Glass, koja je prvi glasnik onoga o čemu se malo prije govorilo. Uvodni motiv otpuca »Dream Theater« u rano doba stvaranja, pritom nije pretjerivanje usporedba s albumom »Images And Words«, Petrucci udvostručuje čak i harmonije u tercama kad naglašava melodiju, Rudess klavijaturama održava atmosfersku pozadinsku kulisu, a LaBrieov se vokal u strastima napokon ponovno izražava u punom sjaju. Prekrasne skladbe odlične hoje između majstorskog doziranja improvizacijskih vragolija, udarnih ritmičkih zaokreta, koje u ovom univerzumu nitko drugi ne može složiti, te učinkovito funkcionirajućih melodija, jesu The Bigger Picture i osobito Along for the Ride. The Bigger Picture na početku pete minute nosi klasični završetak motiva (s polazištem u novom motivu), namjerno producirano i odsvirano queenovski (tipična zaigrana »queenovština«). The Bigger Picture nosi jedan od najzapamtljivijih refrena novog Dream Theater albuma. Ako pak treba birati skladbu novog albuma primjerenu radijskoj frekvenciji, to bi u editiranoj verziji zasigurno mogla biti Along for the Ride, što se nije dogodilo od vremena skladbe I Walk Beside You s »Octavariuma«. Točku opterećenu eskalacijom Dream Theater snage neispravljivog iznošenja vatrenih improvizacija između Petruccija i Rudessa na novom albumu utjelovljuje nezauzdani progresivni rušitelj Enigma Machine. Tu nema suzdržavanja. Tu je samo igra usmjerena u apsolutni ekstrem kakav može isporučiti samo ultrasonični neoklasicizam Dream Theater. Ali pozor. Riječ je o zahtjevnijoj skladbi koja je iz korijena fragmentirana. Tu je dopušten i »continuum fingerboard« i sve ostale zvučne podvale Jordana Rudessa. Komad unutar albuma kao cjeline odlično funkcionira jer unatoč namjernoj fragmentiranosti i zahtjevnosti ne strši, budući da je umetnut među slušljive i u aranžiranju melodično mnogo izdržljivije skladbe novog albuma.
Sličan potez kao na albumu »Octavarium« Dream Theater su povukli i ovaj put. Najzahtjevniju i najkompleksniju kompoziciju albuma »Dream Theater« uštedjeli su za sam rep (kakav rep? recimo radije za zadnju trećinu novog uratka). Riječ je o 22-minutnom epu Illumination Theory, koji će zadovoljiti najzahtjevnije ljubitelje ove grupe. Spomenut ću da se negdje oko dobrih sedam minuta skladba počinje progresivno izdašnije »lomiti« i tu budi asocijacije na staru školu retro razvojnih formi dobrog starog rocka kakav su nekoć stvarali Yes u doba albuma »Relayer« ili »T.F.T.O. cerebralnosti«. Ukratko, još jedan div od epa koji nudi dinamičnu raspoloženjsku vožnju na grebenu golemih valova kreativnog duha Dream Theater (u zrelim vremenima) i ukusno spaja kompleksnost sa slušljivošću.
Album je odličan od početka do kraja! I nosi vrlo značajan naziv »Dream Theater«. Utjelovljuje zapravo sve što su Dream Theater do sada stvarali. Istodobno je i dokaz izvanredne formatiranosti nove postave s Manginijem za bubnjevima, koji isporučuje još opušteniju, još slikovitiju i još zadivljujuću bubnjarsku predstavu s obzirom na inače vrhunsku razinu koju je prvi put pokazao kod Dream Theater na albumu »A Dramatic Turn Of Events« (2011).
Ostaje samo još jedno. Nabavite si ovaj album i dobro ga prožvačite do veljače 2014., kad Dream Theater dolaze u Ljubljanu na novi koncert. Refrenski napjevi baš svih skladbi ovaj će vam put ostati u ušima. Mi koji smo čekali da grupa ponovno stvori album jedinstvene ujednačenosti između kompleksnosti i melodične zaraznosti, napokon smo to dočekali s albumom »Dream Theater«. Album koji se grupi, nakon sve prijeđene kilometraže i pokazanih glazbenih obzora, i nakon što smo već nebrojeno puta očajno govorili da su se Dream Theater artistički izgovorili, jedinstveno posrećio. Album prave Dream Theater art estetike. Svi su gradivni elementi jednako istaknuti, nijedan nije zasjenjen dominantnošću drugog. Zato je još ljepša spoznaja da ponovno možemo uživati i u osjećajnoj izvedbi Jamesa LaBriea, koji je do sada previše puta ostajao »zadušen« uz sve razmetanje mišićima instrumentalnih heroja ekipe Dream Theater. LaBrie u svojoj vokalnoj izvedbi na ovom albumu doslovno sjaji!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
01. False Awakening Suite
I. Sleep Paralysis
II. Night Terrors
III. Lucid Dream
02. The Enemy Inside
03. The Looking Glass
04. Enigma Machine
05. The Bigger Picture
06. Behind The Veil
07. Surrender To Reason
08. Along For The Ride
09. Illumination Theory
I. Paradoxe de la Lumière Noire
II. Live, Die, Kill
III. The Embracing Circle
IV. The Pursuit of Truth
V. Surrender, Trust & Passion
Postava:
James LaBrie – vokal, prateći vokal
John Petrucci – gitara, prateći vokal
Jordan Rudess – klavijature, prateći vokal
John Myung – bas-gitara
Mike Mangini – bubnjevi
