Drenov Grič
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Nula Kelvina
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2013
Trajanje: 45:32
Ocjena: 4.3/5
Nula Kelvina počeli su žariti! Žare! Iznenađujuće s obzirom na kabaretsko swingersko ljuljanje prvijenca »Možgani na paši«. U međuvremenu čekanja na novi album, koje se naglo preokrenulo, Gašper Kržmanc postao je punokrvni član grupe i uzeo pun gitarski zalet, odnosno navio svoj Telecaster. Nula Kelvina tako su sada izrasli u kvartet, iako je Kržmanc grupi i prije pomagao na pozornici kad je bila riječ o koncertnim nastupima. Da je gitara izborila važno mjesto u novoj zvučnoj slici Nula Kelvina, bit će ti jasno najkasnije čim zagrmi cagar »22.10« (četvrta skladba albuma).
45 minuta glazbe albuma »Drenov Grič« nudi nastavak priče s prethodnog albuma i produbljivanje glazbeno-izražajne definiranosti albuma »Možgani na paši«, zapravo možemo tvrditi da je Drenov Grič izražajno što raznolikiji i šareniji album kad ga usporediš s opreznijim prvijencem. Već sam uvod »Prisluhni« najava je da je grupa ovaj put skuhala nešto novo, drugačije. Riječ je o ugodnom sanjivom, blagotvorno djelujućem (upravo u tome je njegova svrha) preludiju, koji priprema slušatelja na početak priče o Drenovom Griču. Taj bi se uvod bez problema mogao spojiti u jedno sa skladbom »Kako naj te pogrešam«, napetom Rhytm N’ Blues dramom stare škole, gdje se stvari na albumu začas poslože na svoje mjesto. Tu je karizmatični Marko Boh s odličnim stupnjevanjem drame od strofe do refrenske krešenda i, kao već rečeno, gitara čvrsto drži strukturu instrumentalnog krajolika koji gradi kulise Bohovu vokalu. Da. Nula Kelvina rockerski su opteretili »Drenov Grič.
Lucidno sarkastična strana grupe punim sjajem zasja u skladbi »Dan zvezde«, prodorno pronicljiv, ali profinjeno plasiran bič Bohove poezije u punom cvatu! Cinizam je odlučno pričvršćen na album i zapravo je okretanje situacije na apsolutni štos element koji vuče glazbu Nula Kelvina prema gore, iznad vodene površine, jer sama po sebi ne donosi posebnu, odnosno samonikлу umjetničku izazovnost. U korelaciji s općenito zafrkantskim okretanjem riječi u slogove, koji slušatelja neprestano drže dobre volje, a istodobno ne skreću s tračnica plasiranja istine koja nas žulja u svakodnevici. Kao rečeno, »Dan zvezde« jedna je od najpogođenijih kompozicija u tom pogledu, a usto ti začas uleti u uho, kandidat za drugi singl albuma! No to je mačji kašalj prema buresci »Danes«. Reggae ritmom opterećen vrtuljak, gdje ti ne promaknu paralele s balkanskim razuzdanim veseljem po krčmama. A priča? Kad ti žena »stane do kraja na živac« nije mnogo daleko od Hendrixova Hey Joe, koji traži kupnju puške. Žena muških ratova ne nestaje s albuma. Čak ni u finalizaciji albuma, kad se redom nižu najprije »Na Golici (pod goro)« s lukavo ugrađenom ukrasnom frazom preuzetom u duhu melosa slovenske frajtonarice u krilu power blues rock okvira, kao i nakon nje »Kje so roke« – ta razlaže doktrinu opipavanja djevojaka.
Budući da se glazba oduvijek vrti u sjaju kabaretske zgusnutosti bluesa, čvrsto temeljenje akordnih zahvata gitare donosi razvoj događaja u još udarnijem svjetlu, dinamičnoj živahnosti. Momci ne kriju ni koeficijent slatke perverzije u svojim pričama. Takav je nepristojni, meko ljuljajući, ali podbadajući bluesy valcer »Med s trebuha«, poeziju nije potrebno analizirati. »Moje poreklo« već zahtijeva naljepnicu »parental advisory« – savršeno stupnjevan, strogo organski usmjeren blues-jazzovsko swingerski kucaj, gdje suze smijeha uz pronicljivu izražajnost stihova ne izostaju.
O gitari novih Nula Kelvina do ovog je sastavka već podosta rečeno. No u skladbi »Včeraj« prvi put u karijeri grupe gitarska fraza stupa u prvi plan aranžiranja. Ljubitelji tvrdokornih hard rockerskih struktura već strižete ušima, zar ne? Još jedan vrhunac hedonističke povijesti najhladnije grupe na svijetu. Odabran za prvi singl albuma. Posve opravdano, jer je riječ o jednoj od najpogođenije aranžiranih kompozicija, koju će radijski valovi izdašno voljeti.
Pa ipak, sva ta prokleto ukusna premetaljka, koja u sočnu glazbenu priču na poseban način spaja žanrove bluesa, jazza, a sada osjetnije i rocka, nosi prepoznatljivu slovensku etiketu. U pozadini nosi osjećaje melankolije, mračnosti, crnine – naprosto slovenski štos humora, koji junaka postavlja u gorštačku zamku tragičnog kraja. »Drenov Grič« nije samo zadržao glazbenu definiranost grupe, kakvom su je Nula Kelvina predstavili na prvijencu, nego tu priču produbljuje i proširuje. Lucidnih zbadljivosti mu ne manjka, a grupa dokazuje da u iskričavo prodornim metaforama ne može izgubiti crvenu nit, što također ostaje najprivlačniji element glazbenih polaznica Nula Kelvina.
Postava
Marko Boh – vokal, klavijature,
Gašper Kržmanc – gitara, prateći vokal
Klemen Kotar – bas gitara, saksofon, klarinet, zvečke, prateći vokal
Jure Rozman – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Janez Dovč – harmonika
Katja Varderber – vokal
Produkcija
Gašper Kržmanc
Popis skladbi
1. Prisluhni
2. Kako naj te pogrešam
3. Dan zvezde
4. 22.10
5. Med s trebuha
6. Včeraj
7. Danes
8. Moje poreklo
9. Sanje
10. Na Golici (pod goro)
11. Kje so roke
12. Komad za nafilat plato