Drugi MARS festival predvođen Skunk Anansie! (2010)

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Gospodarsko razstavišče / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 26.05.2010
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 29,00€ (u pretprodaji) / 36,00€ (na dan koncerta)

Ovogodišnji MARS festival, događaj nad kojim bdije budno oko izdavačke kuće Dallas, doživio je ponovitev premijere iz prošle godine. Tako polako dobiva obrise stalnice u koncertnoj ponudi Slovenije, a to je dobro. Za razliku od prošle godine, kad su na pozornici nastupali samo domaći i hrvatski izvođači, festival je ovaj put dobio novu kvalitetu. Organizator je pozvao veće ime s rock karte svijeta, koje se svojim opusom može pohvaliti diljem planeta. Povratnici na svjetsku rock scenu Skunk Anansie, koji su nakon osam godina hibernacije ponovno sklopili redove i krenuli zarađivati kruh, bili su tako odličan izbor. Grupa je nedavno objavila zbirku najvećih hitova koje je iznova snimila u studiju. Slijedila je povratnička turneja, čiji je prvi dio sastav već odradio prošlog studenog po Europi, a sad je ugurao nekoliko svibanjskih termina prije niza festivalskih nastupa koji ga čekaju tijekom ovog ljeta.

No vrijeme između osam navečer i jedan poslije ponoći(!) proteklo je u znaku predstavljanja izvođača koji su na ovaj ili onaj način čvrsto povezani s izdavačkom kućom Dallas. Prve su na pozornicu izašle četiri cure. Zovu se Mlade kuzle i nasljednice su ostavštine idrijskih punk rockera Kuzle. Ovi su sve iznenadili kad su nakon izdavanja albuma “Še pomnite tovariši?” (2010) odlučili da više nikad neće nastupati uživo. Zato su sve dozvole za korištenje i izvođenje autorskog materijala dali četirima curama, koje su još usred bijela dana počele zagrijavati malobrojnu publiku, što je više-manje tek “zalutala” u koncertni prostor. Nastup je bio sažetak albuma “Še pomnite tovariši?” i cure su redom valjale pjesmu za pjesmom, počevši s Moja generacija. Našminkane tinejdžerice preuzele su konfekciju današnjih alternativnih bendova i prije su mirisale na prašak za pecivo nego na oholi alkoholni zadah punk razvrata. Ali takva je današnja generacija. Bolje da sviraju rock nego da slušaju brze recitale na zvučnoj matrici. Curama se osjeti da su nove na sceni i da velike pozornice još ne znaju posve savladati. Vrlo su statične i kao scenska pojava prilično dosadne. No cure su pokazale veliku hrabrost što su obuli cipele originala i svojom smjelošću suvereno prokrstarile klasičnim opusom legendi idrijskog punka.

Što se zvuka tiče, ne treba posebno naglašavati da je dvorana na Gospodarskom razstavišču posljednje mjesto u Ljubljani na kojem bi posjetitelj želio slušati koncerte. Zvuk je uvijek loš, sve zahvaljujući očajnim akustičnim uvjetima prostora. Možeš birati samo između lošeg, goreg i najgoreg. Ni prostrana crna zavjesa u pozadini pozornice nije uspjela spasiti situaciju. A što je izvođač tiše naštimiran u toj dvorani, to teže pravi zvuk s pozornice dopire do slušatelja. Kad su nastupale Kuzle, dostojno ih je mogao slušati samo prvi red i nekoliko izgubljenih fotografskih duša, kojima su u tom trenutku moždani centri bili koncentrirani na sve drugo prije nego na slušanje glazbe. No i to je bilo dovoljno. Kao što rekoh. Većina posjetitelja u tom je razdoblju posvećivala pozornost drugim “prioritetima”.

Oko devet sati na pozornicu su se dovukli novootkriveni veseli alter rock korenjaci Eskobars. Veseli. Takav je danas red. Malo salse ubaciš, nafankirano naviješ cijelu stvar i pustiš konje u galop. Dečki svoje poimanje rock n’ rolla okreću na potpunu stranu šale i to ih zapravo spašava, jer poanta rocka je zabava! Glazbeno ne donose ništa novo, posebno ili išta što bi paljilo znatiželju onih koji tražite zahtjevnije glazbene aranžmane. To je glazba mlade generacije, za sve vas koji se prvi put u životu oko dva popodne budite s velikim tigrom. Utjelovljuju hedonizam i razvrat našeg društva. Eskobars su napravljeni za izravno pucanje, bez ikakvih posebnih skretanja prema bilo kakvom komplicirenju. Njihov pristup je jasan. Šus, energija i zabava! Iako su dečki zatreskani u cure germanskog porijekla, što ne skriva nestašna Girls From Klagenfurt, njihovi šeširi nisu naslijeđeni od Beatsteaks. A ni od kolumbijske mafije.

Skok na višu razinu festivala donio je Damir Urban sa svojom pratećom grupom. Ime Urban & 4 razumljivo je gotovo internacionalno, a nama stanovnicima bivše Juge pozadina tog imena govori više. Damir Urban danas je korjenito nadograđeno utjelovljenje svega što je ovaj izvrsni glazbeni umjetnik zacrtao s nezaboravnim i nažalost već davno pokopanim sjajnim alternativcima Laufer. Da je od tu nadalje događanje na festivalu poraslo za nekoliko kvalitativnih stepenica, ne potvrđuju samo velike odlike izvođača koji se popeo na pozornicu, nego su Urban & 4 kao prvi bend uspjeli napuniti prostor ispred pozornice. Izvedba materijala potvrdila je da je među publikom velik broj pristaša ovog sastava. Oni su glasno pratili pjevačeve stihove i tako zdušno vraćali energiju sastavu. Urban & 4 prošle su godine objavili novi odlični studijski uradak “Hello!”, koji je dodatno produbio artizam unikata stvaralačke biti Damira Urbana. Njegov niži do srednji, prodoran, sugestivan, topao baršunasti vokal danas je odjeven u prestižnu konfekciju profinjenog aranžiranja glazbe, koje diktira perfekcionizam Damira Urbana. Svakako se u art rocku, koji definira njegovu glazbu, ne skriva snažan dašak post punk rock razdoblja druge polovice osamdesetih, koji je sastav Urban & 4 pripitomio i skrojio u kvalitetnu slagalicu vlastitog autorskog unikata. Otupjelo, ali hipnotično obojeno raspoloženje gitare, koja se vijuga kroz navinuti sustain jednoglasne zavijajuće melodije, po uzoru na neke Simple Minds, ostavlja pritom dovoljno otvorenog prostora u koji se melodijskom oblikovanošću zariva dinamično pulsiranje bas gitare. Ritmovi su jednostavni i postavljeni tako da te odmah pokrenu. Poseban trenutak nastupa bila je naravno klasika Laufera Moja voda, uz koju se “snela” u glavama cijela dvorana. Izvedena je u napola kabaretskoj režiji s Damirom (normalno) u središnjem položaju i uz pratnju klavira, koji smo tako napokon u iznimno lošoj zvučnoj kulisi ipak mogli čuti. Više povratnog pulsiranja iz publike izmamila je i skladba Dio mene, a “crni karizmatični fantom” sa svojom je ekipom zaključio sadržajno bogat i visokim ambijentalizmom ispunjen koncert nakon što je ekipa izvela klasiku Astronaut, s prvijenca “Otrovna kiša” (1996).

Dan D ne treba posebno i na široko predstavljati. Oni su čvrsto ukorijenjeni kvintet slovenskog mainstreama. Dan D su jedni od onih koji su uspjeli alternativni pristup prelit i približiti Slovencima kroz svoje glazbeno poimanje rocka tako da danas gotovo nema junaka kojem Dan D ne bi mirisali. Mase hrle na njihove koncerte i Dan D danas žanju uspjeh za uspjehom. Set listu su prilagodili za sat i četvrt trajanja nastupa i pjesme rasporedili u nekakav “best of”. Zanimljivo je bilo otkriće da takvu ludnicu kakvu su iz mase izmamili Urban & 4 Dan D nisu doživjeli. To dokazuje da je na MARS festival u Ljubljanu stigla i vjerna baza Urbanovih obožavatelja, koji su se za vrijeme nastupa Dan D ipak malo ušuškali. Ruku na srce, Dan D su na MARS festivalu opravdani samo ulogom magneta opće popularnosti, koji je trebao pomoći prodati što više ulaznica. Pred Skunk Anansie svojim glazbenim pristupom naime ne pripadaju. Vratimo se radije njihovoj izvedbi. Dečki puno sviraju i fenomenalno su uigrani scenski izvođači. Tokac s prepoznatljivom bojom glasa, koja mu je položena u kolijevku, da bi ostao zamjetan na pozornici, ne treba mnogo pričati u pauzama između pjesama. Svjetlokosi kuštrav s otužnim pogledima ponovno je suvereno obavio svoj zadatak. Dan D su ponudili i najbolji koncertni zvuk do tog trenutka. S pozornice smo čak čuli i klavijature. U rukama Dan D bilo bi puno uzbudljivije poslušati obradu nekih drugih slovenskih izvođača nego baš Niet. Recimo kumova slovenskog metala Lenih kosti! Malo više koncertne adrenalinske groznice sasvim bi dobro došlo vrlo statičnoj scenskoj pojavi grupe.

Na Skunk Anansie čekali smo do deset do jedan ujutro. No sat nije bio važan. Gotovo se cijela publika naposljetku ipak dovukla u dvoranu. Nekih 2000 glava. U prvim redovima su osobito “curice” deliričnim i nekontroliranim glasom vrištale. Naprijed je bilo stvarno divlje. No alternativnih rockera ne bi bilo nigdje bez pjevačice Skin. Riječ je o izvanserijskoj pjevačici koja je naslijedila najbolje što može naslijediti vokal koji staviš u rock glazbu. Da je Whitney Houston punkerica, slušala bi Skunk Anansie. No Skin je povrh svega još i potpuno podivljala scenska beštija koja teško miruje. Razlijeće je po pozornici na komadiće. Žena bijesno reži, bevandi i svojom rastezljivom mimikom lica ponekad djeluje kao pravi mali vampir koji je došao napiti se krvi. Ukočeni pogledi naprijed uperenih bjeloočnica, vrebanje s režećim zubalom. Grickanje ušiju suboraca iz grupe. Sve je to uigran i naštudiran dio koncertne scenske igre kojom Skunk Anansie u tren oka dovedu masu do toga da im bezuvjetno jede iz ruke.

Kvartet se zapravo bez obraćanja masi valjao iz pjesme u pjesmu, a ponekad si imao dojam da bi zbog izvanredne karizme pjevačice i njezina autoritativnog i dominantnog pjevanja ime Skunk Anansie trebalo prekrstiti u “Skin & 3”. Eksplozivnost. To je naslov stalnog boravišta pjevačice Skin, po domaće Deborah Dyer!

Publika je dokazala da na Skunk Anansie u godinama dok je grupa mirovala nije zaboravila, a osobito je u dijelu ispod pozornice i 10 metara u dubinu fanatično podržavala sastav vriskom, kao i glasnim znanjem stihova. Grupa, koja bi uskoro trebala objaviti novi studijski album, na “Smashes And Thrashes”, koji je dao smisao turneji nazvanoj “The Gratest Hits Tour”, uvrstila je i tri posve nove skladbe s tog izdanja. Od njih smo u izboru najvećih hitova na koncertu u Ljubljani mogli čuti u početnom dijelu Because Of You i (malo neočekivano u bisu) Squander.

Uz izvanrednu scensku pojavu Skunk Anansie, čiju je uvjerljivost izvedbe produbio i izniman šov scenske rasvjete i same igre reflektora, grupa je s druge strane manje posrećeno prikrila bit da je došla pokupiti samo novac. Redovni dio zaključila je nakon svega sat vremena nastupa. Kasnije je Skin imala nekoliko rečeničnih izjava koje nisu mirisale ni na što drugo nego na bezosjećajno kupovanje naklonosti mase. “Jako nam se sviđa vaš grad” i slične fraze doista djeluju već prežvakano. Pogotovo uz najvjerojatniju činjenicu da Skunk Anansie već sutra više nisu znali što je to Slovenija, gdje uopće leži i koji je njezin glavni grad. Koncert je grupa inače zaključila na moć impulzivno. To joj je uspjelo bez po muke, jer se uz takvu formu, snagu i šarm koji posjeduje vokal pjevačice Skin nitko ne treba bojati da neće masu osvojiti preko ušiju. U dirljivo predanoj Secretly pjevačica Skin je s vehemencijom zaokružila spektakularan vokalni nastup koji je, usprkos kratkom i rutinskom nastupu,  teško ikoga u dvorani ostavio ravnodušnim. Sat i dvadeset minuta i bilo je gotovo s veseljačenjem uz Skunk Anansie.

Tako je završio prvi dan dvodnevne turneje MARS festivala 2010. Sljedećeg dana uslijedila je rekapitulacija događaja u Hrvatskoj (Zagreb). Događaj je uspio. Nekoliko kritika leti jedino na akustične karakteristike prostora. No Križanke, koje bi bile idealne za takvo što, zauzeo je impregnirani “heroin look” heroj japijevaca Maksim Mrvica. Pa iduće godine opet Križanke za MARS. Strpit ćemo se. U nadi da festival do sljedeće godine u ponudi naraste za koju stepenicu više.

fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista

DAN D: 1. Čakamo 2 Rožice 3. Počasi 4. Barve 5. Roke 6. Love Song 7. Sun Sun 8. Lep dan za smrt 9. Sirenia 10. Jutranja 11. Voda 12. Plešeš 13. Moj problem 14. Čas SKUNK ANANSIE: 1. Intro (Yes, It’s F*cking Political) 2. Selling Jesus 3. Charlie Big Potato 4. Because of You 5. Charity 6. 100 Ways to Be a Good Girl 7. I Can Dream 8. I Don’t Want To Kill You 9. Weak 10. Brazen (Weep) 11. Twisted (Everyday Hurts) 12. Cheap Honesty 13. On My Hotel TV 14. Tear The Place Up 15. The Skank Heads —bis I.— 16. Hedonism (Just Because You Feel Good) 17. Squander 18. Little Baby Swastikkka —bis II.— 19. Secretly

Galerija slika