Dukes Of The Orient
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Dukes Of The Orient
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2018
Trajanje: 53:11
Ocjena: 4/5
Nevjerojatno! Vraća se John Payne. Izvrstan glazbenik. U svakom smislu. A povrh toga i odličan pjevač. Zajedno s klavijaturistom Ericom Norlanderom (Last In Line, Lana Lane) osnovao je projekt Dukes of the Orient. Za sve koji ne poznajete priču o sastavu Asia, stvar zna biti prilično komplicirana. Payne je naime između 1992. i 2006. obavljao vokalne dužnosti i dužnosti basista u toj kultnoj britanskoj AOR postavi. Album »Dukes of the Orient« pak utjelovljuje lijepu hrpu materijala koji je nastajao još u vrijeme dok je Payne bio član Asije i mogao je biti iskorišten na nasljedniku albuma Asie »SIlent Nation« (2005). Nakon što je Downes raspustio inkarnaciju Asije s Payneom kako bi obnovio Asiju u klasičnoj postavi s Wettonom, Howeom i Palmerom, Payne, bubnjar Jay Schellen i gitarist Guthrie Govan ostali su »bez posla«. Ne sasvim. Pod imenom GPS 2006. su objavili odličan album »Window To the Soul«, koji je obećavao puno, no na tome se sve i zaustavilo. Payne je ipak prilično brzo uspostavio vezu s Norlanderom i nastavio karijeru kao »Asia feat. John Payne«, ali je imao problema s gitaristima. Govan ga je napustio i osnovao The Aristocrats, a za njim su se u postavi izmijenili Bruce Bouillet, Jeff Kollman i Moni Scaria. Sa Scariom se Payneova verzija Asije nekako ustalila te je 2013. snimila video za novu skladbu Seasons Will Change, koja je tako napokon našla mjesto na albumu »Dukes of the Orient«. Nakon što je prošlog siječnja preminuo veliki John Wetton, to je Painea i suradnike potaknulo da napokon sastave studijski album i tako izreknu niz počasti Wettonu, a s druge strane to je i vrlo dobar potez, koji će ih napokon jasno i »fizički« trajno odvojiti od lika i djela sastava Asia.
Dukes Of The Orient je dakle artistički nastavak priče o grupi Asia iz vremena njezine inkarnacije u kojoj je službovao John Payne. Samo što djeluje progresivnije nego što se isprva moglo očekivati. Kad zbrojiš Norlanderove vrline, to ni ne čudi. »Kralj mooga« temeljni je element ovog albuma, koji svojom igrom izdanju dodaje jasno uočljiv obris elemenata progresivnog rocka sedamdesetih.
Radi osiguravanja povijesne sljedivosti, odnosno povijesnog nasljeđa, Payne je pri oblikovanju motiva naslovnice albuma pomalo nestašno posudio krilatog lava, kakvog nalazimo na albumu Asie »Arena« (1996), koji spada među progresivnije trenutke Asije iz ere Johna Paynea. Payneov vokal i u zrelim godinama još uvijek zadržava sve karakteristike zbog kojih je u AOR krugovima oduvijek bio iznimno cijenjen, ali i tražen. Norlander nije Geoff Downes, ali su mu neosporni uzori i Rick Wakeman i Keith Emerson. Skladbama dodaje vlastitu glazbenu i zvučnu nomenklaturu. Dukes of the Orient cijelo vrijeme barem malo vuku prema onome što je Payne radio s Asijom. Vokalne harmonije izdašno obogaćuju ultra-zarazne refrene, koji uhvate već na prvo slušanje. Refreni su ujedno atmosferični vrhunci skladbi. U »imitiranju« stila i zvuka Asije iz ere Johna Paynea, Dukes of the Orient najbezobrazlje se približe u skladbi Time Waits For No One, u kojoj u vokalnim napjevima ne zaboravljaju ni na vokoder, a Norlander svojim moogom namjerno dočarava gitarske ukrase kojima se u Asiji nekoć služio Steve Howe.
Album je dakle nabijen pompom i bombastikom! Za to se brinu grabežljivi refreni. No pojedine skladbe postižu i veću razigranost, pa Dukes of the Orient vrlo rado zaplove prema krilu progresivnog rocka sedamdesetih, zbog čega u takvim točkama refreni gube primat. Prvo mjesto među skladbama odnosi završna Give Another Reason, koja je kvalitetom usporediva i s takvim majstorijama Asije iz ere Johna Paynea, kao što je primjerice klasik »Aura« (2001) Free. »Dukes of the Orient« je dakle iznimno raznolik, sažeto izbrušen i zločest album. Posjeduje golemu dozu kompaktne i zarazne muzikalne note, što ga zapravo postavlja u poziciju oživljavanja AOR ostavštine. Kad tome pribrojimo i jasno uočljivu komponentu aranžerske razigranosti, album kao cjelina dobiva elementarni zaštitni znak vlastite artističke iskaznice. Odavde nadalje ne treba dugo nagađati da su Dukes of the Orient svojim prvijencem legitimni nasljednici glazbenog puta sastava GPS, što znači da su time Dukes of the Orient ujedno i legitimni nasljednici opusa grupe Asia, koji je nastao između 1992. i 2005.
Postava
John Payne – vokal, bas gitara, gitara
Erik Norlander – klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Guthrie Govan – gitara
Jeff Kollman – gitara
Moni Scaria – gitara
Bruce Bouillet – gitara
Jay Schellen – bubnjevi
Produkcija
John Payne
Popis skladbi
1. Brother In Arms
2. Strange Days
3. Amor Vincit Omnia
4. Time Waits For No One
5. A Sorrow’s Crown
6. Fourth Of July
7. Seasons Will Change
8. Give Another Reason