Duran Duran: Danse Macabre

Izdano 27. 10. 2023. za BMG
Produkcija: Josh Blair, Duran Duran, Nile Rodgers, Mr. Hudson
Trajanje: 50.07 min.
Žanr: Pop rock / New wave

---

Prije nego što započnem s recenzijom, moram, da izbjegnem prosvjede, lošu volju i ostale ispade, pojasniti da će ona biti napisana sa stajališta Duran Duran obožavatelja stare škole. Bio sam opsjednut njima zaključno sa singlom A View to a Kill, nakon kojeg je Andy Taylor odlučio da je bilo dosta. Nakon samo četiri godine. Zbog ugovornih obveza je doduše odsvirao još nekoliko gitara na albumu Notorious iz 1986., ali to više nije bilo to.

Kupio sam i slušao i album Big Thing 1988., ali to više nisu bili Duran Duran koje sam obožavao. A ja sam već poprilično zaplivao u metal zvukove. Za dečke sam još uvijek potiho držao fige, ali albume više nisam slušao, a kamoli kupovao. Sve do 2004. i albuma Astronaut, koji su sada već dostojanstveni gospoda snimila u originalnoj, The Fab 5 postavi. Barem se djelomično vratio stari zvuk s početka 80-ih, a uspio im je čak i manji hit s komadom (Reach Up for the) Sunrise. Onda je Nick Rhodes (»Ja nisam glazbenik, nego umjetnik i performer«) svojim ludostima opet uspio otjerati ionako nestabilnog Andyja i posljedično se moj interes opet ugasio. Iz tog razdoblja za sve nas obožavatelje originalnog benda postoji fantastična koncertna snimka Live from London.

Posljednji pošteni hit Duranića seže u 1993. (neprolazni Ordinary World i malo manje neprolazni Come Undone) i tzv. The Wedding Album. Zatim su slijedili svakakvi albumi koji nisu ni kod mene ni u svjetskoj javnosti ostavili trajniji pozitivni dojam. Ali nakon turneje s originalnim članovima sredinom 2000-ih ponovno su postali poštovanja vrijedna koncertna atrakcija, koju ću ovog ljeta rado pogledati u pulskoj Areni.

Nick je rekao da su novi album zamislili kao glazbenu podlogu za ludu i mračnu zabavu za noć vještica. Na čak deset skladbi pojavljuje se kao gitarist Andy Taylor i ta je informacija podigla razinu mojih očekivanja od albuma. Na po dvije skladbe kao gitaristi gostuju Warren Cuccurullo, dugogodišnji post-Andy Taylor gitarist, Dominic Brown, koji je naslijedio Warrena, i dugogodišnji prijatelj grupe i legendarni producent Nile Rodgers. Znači li Andyjeva gitara na većini pjesama njegov povratak u grupu, pokazat će vrijeme.

U okrutnu realnost vraća nas činjenica da je 6 i pol skladbi više-manje poznatih hitova u obradi, 3 i pol su obrade starih Duran Duran komada i samo su tri nova originala.

Ovako na brzinu najviše bode u oči da Duran Duran ne odustaju od neuspješnih pokušaja da privuku mlađu publiku i ostanu relevantni. To su naime (neuspješno) radili već na zadnjih nekoliko albuma. Ne znam kako drukčije objasniti obradu komada Bury a Friend Billie Eilish? Djevojčice koju slušaju post i neo feministi i feministkinje trans gender generacije, koji istodobno predano preziru Taylor Swift. Pritom ne znaju ili ne žele znati da su spomenute dame samo suprotne strane istog novčića. Možda su Simon i družina naivno vjerovali da četvrta sezona serije Pravi detektiv neće biti takav debakl (Bury a Friend je vodeći glazbeni motiv serije). Tko bi znao?

Ili gostovanje Måneskin basistice Victorie de Angelis u Talking Heads obradi Psycho Killer. Victoria doprinosi nekoliko ukusnih slap funky basovskih linija, ali ništa takvo što John ne bi mogao odsvirati totalno nabrijan u dva ujutro …

Prije nego što se posvetim samoj glazbi na albumu, neka spomenem da su produkcija i zvuk klasično Duran Duran besprijekorni, puni basovskih i udaraljkaških ukrasa, Nickovih sintetizatorskih zvučnih krajolika, razigranih gitarskih umetaka i ukusno ozvučenog Simonova vokala. Simon nikad nije bio neki izniman pjevač, ali je svoj prosječni glas uspio zadržati moćno prosječnim, što iznova dokazuje na pločama i pozornicama diljem svijeta.

Počnimo s tri originalne skladbe. Daleko najbolja je poskočna Black Moonlight, koja je izašla kao singl i videospot. Stilski pripada negdje u vrijeme odmah nakon A View to a Kill ili možda na album Astronaut. Čuje se naime nezaobilazan zvuk Andyjeve gitare, poduprt vragolijama Nilea Rodgersa. Zarazan refren lijepo zaokružuje komad koji bi u nekim drugim, boljim vremenima bio hit.

Na naslovnoj Danse Macabre gostuje Warren Cucurullo. Riječ je o mračnoj stvari u kojoj Simon na početku iznenadi pokušajem repanja, a zatim slijedi čudaški, ali zapamtljiv refren. Pjesma nekako nikad zaista ne uzleti i djeluje napola nedovršeno.

Posljednji original je Confession in the Afterlife s Dominicom Brownom na gitari, koja pokušava oživjeti sporije Duran stvari s početka karijere (The Chauffeur, The Seventh Stranger), ali joj to ne uspijeva posve. Moram ipak priznati da je pjesma sa svakim slušanjem bolja.

Obrade starijih Duran komada kojima su malo promijenili naslove (Love Voodoo – Love Voudou) su OK, jer dobre komade ne možeš posve zasrati, čak i da hoćeš.

A sad na iznenađenja ploče. Prvo i najveće je svakako super uspjela obrada klasika The Rolling Stones Paint it Black. Kad sam stvar vidio na popisu pjesama, bio sam uvjeren da su Simonu dani odbrojeni jer će ga Keith Richards dočekati iza prvog ugla i zveckanjem svog kostura prestrašiti do smrti. Ali ne, ako Keithu sluh još dobro služi, zadovoljan je onim što je čuo. Ova izvedba je uz pomoć izvrsne Andyjeve gitare i posrećenih pratećih vokala još očajnije mračna od originala. Da, tako je dobra.

Drugi biser krije se u posrećenom prepletu originalne Duran skladbe Lonely in Your Nightmare i komada Super Freak Ricka Jamesa (djeca 80-ih poznajemo uzorak glavne glazbene teme iz U Can’t Touch This MC Hammera i Der Komissar pokojnog Falca). Lonely in Your Nightmare je zaboravljeni biser s albuma Rio i u ovom bizarno nazvanom (Super Lonely Freak) hibridu besprijekorno se ritmički i melodijski preljeva u seksualno požudni Super Freak, a sve je zajedno začinjeno gospodarskim zvučnim izgledom i besprijekornim Simonovim vokalom. Svaka vam čast, dečki!

Nakon višekratnog poglobljenog slušanja albuma došao sam do sljedećeg zaključka:

Sama ideja o žurci za noć vještica s deset obrada je besmislena, ocjena 1/10.

Duran Duran kao bend i kao institucija … i kao religija 10/10.

Album kao album 7/10

Ukupna ocjena 8,5/10

Bombončići: Black Moonlight, Paint it Black, Super Lonely Freak

Odlična priprema za koncert u Puli, jedva čekam!

Autor: Igorac

---

Popis skladbi na “Danse Macabre”:
1. Nightboat (4:23)
2. Black Moonlight (3:07)
3. Love Voudou (4:29)
4. Bury A Friend (3:05)
5. Supernature (3:45)
6. Danse Macabre (4:22)
7. Secret Oktober 31st (4:23)
8. Ghost Town (3:00)
9. Paint It Black (2:38)
10. Super Lonely Freak (4:28)
11. Spellbound (3:28)
12. Psycho Killer (4:26)
13. Confession in the Afterlife (4:34)

Duran Duran
Simon Le Bon – vokali, produkcija
Nick Rhodes – klavijature, produkcija
John Taylor – bas, produkcija; gitara (6)
Roger Taylor – bubnjevi, produkcija

Gostujući glazbenici:
Andy Taylor – gitara (1–2, 4–5, 7–12)
Anna Ross – prateći vokali
Rachael O’Connor – prateći vokali
Joshua Blair – udaraljke (1–7, 9–12), gudači (1, 3, 4, 7, 12, 13), gitara (4), klavir (9, 13), sintetizator (10)
Nile Rodgers – gitara (2, 5)
Nate Merchant – bas, programiranje bubnjeva, programiranje (3–12)
Warren Cuccurullo – gitara (3, 6)
Alexandra AStama – prateći vokali (3)
Mr Hudson – loopovi (6), gitara (13)
Simon Willescroft – saksofon (8, 10)
Johnny Thirkell – truba (8)
Dominic Brown – gitara (12, 13)
Victoria De Angelis – bas (12)

Tehnička ekipa:
Joshua Blair – produkcija, inženjering
Nile Rodgers – produkcija (2)
Mr Hudson – produkcija (6, 13)
Bob Clearmountain – miksanje
John Webber – inženjering
Andy Taylor – inženjering (1, 2, 5–12)
Richard Woodcraft – inženjering (1, 12)
Ed Farrell – inženjering (2, 3, 5–13)
Billy Halliday – inženjering (3, 5, 7–12)
John X. Volaitis – inženjering (3, 6)
Russell Graham – inženjering (5)
Phil Kemp – tehničar (1, 2, 5, 12, 13)
Kevin Bell – tehničar (2, 5, 8–13)