Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Enid, The
Izdavač: Operation Seraphim
Izdanje: 2016
Trajanje: 42:37
Ocjena: 3.5/5
Otkako su se simfonijski progresivni rockeri The Enid pod palicom poglavara i jedinog originalnog člana Roberta Johna Godfreya 2007. ponovno okupili, gotovo svake godine izdaju novi studijski album. U tom se razdoblju još nisu obrukali, dapače. Neuništivi klavijaturist, skladatelj i aranžer Godfrey, uz brojne bolesti s kojima se već godinama bori, dobro zna da mu nije ostalo puno vremena za ostvarenje mnogih glazbenih ideja koje bi prije kraja životnog puta rado predstavio svojim vjernim sljedbenicima. U ožujku 2016. na razočaranje fanova najavio je oproštaj od koncertnih pozornica. Njegovu će ulogu pokušati nadomjestiti pjevač Joe Payne i novi klavijaturist Zachary Bullock, no to naravno više neće biti onaj pravi The Enid koncertni doživljaj.
Godfrey na sreću i dalje ostaje aktivan u studiju kao središnji orkestralni aranžer, skladatelj i klavijaturist. Bez njega zasigurno ne bi bilo novog The Enid albuma naslova »Dust«, koji je nasljednik solidnog »The Bridge« i čak je malo bolji od njega, iako se ni ovaj put ne može govoriti o nekom umjetničkom iskoraku, pogotovo ako se uzme u obzir njihova moćna studijska ostavština. Tko je na najnovijem The Enid uratku očekivao bilo kakvu zvučnu inovaciju, morat će se pošteno othrvati razočaranju. Inovativnost već odavno nije jedna od njihovih vrlina, jer se već godinama, po želji većine sljedbenika, drže provjerenog simfonijskorockovskog recepta na izrazito pompozan i pomalo opereta način pa radije ne riskiraju s mogućim promjenama.
Raskošni orkestralni aranžmani i sjajne zborske vokalne harmonije i ovaj put igraju središnju ulogu na praktički svim skladbama na albumu, dok Joe Payne, bez sumnje najveća akvizicija za The Enid u posljednjih deset godina, na svakom koraku potvrđuje svoju pjevačku izvrsnost. Njegov melodramatični vokal u vezi sa zborskim harmonijama i pompoznim simfonijskim aranžmanima nikoga ne ostavlja hladnim i pokretačka je snaga svih djela na »Dust«. Većina je skladbi na albumu po strukturi i atmosferi prilično srodna, što je istodobno dobro i loše. The Enid opet se ne može zamjeriti nekonzistentnost, no ne bi bilo naodmet da povremeno pokažu malo više eklektičnosti, jer nakon sjajnog otvaranja s »Born In The Fire« album polako počinje gubiti na ambijentalnom intenzitetu, dok sve češće počinje prevladavati ritmička pasivnost. Sve postaje zanimljivije tek s posljednje dvije skladbe.
Bubnjevi kod The Enid nikad nisu igrali neku važnu ulogu, no ipak bi Dave Storey, koji je (s prekidima) uz Godfreya član The Enid s najdužim stažem jer se bendu prvi put pridružio još 1974., mogao pokazati malo više živosti. Ritmička se pasivnost posebno osjeti na epskim uradcima poput »1000 Stars«, kojima povremeno nedostaje fleksibilnija bubnjarska izvedba da bi slušatelj uz njih mogao stalno uživati. Znatno je aktivniji gitarist Max Read, koji povremeno rado složi pokoji sočan solo. Za vrhunac »Dust« svakako se može proglasiti odlični »Trophy«, koji sadrži sve ono što bi klasična The Enid skladba trebala imati, a istodobno joj se ne može zamjeriti nedostatak energičnosti. Završna skladba, »Heavy Hearts«, u pozadini ima netipične elektroničke uzorke, koji su međutim zasjenjeni moćnim zborskim vokalnim harmonijama kojima nema kraja pohvalama pa i ona zaslužuje veliki plus.
The Enid su s »Dust« stvorili više nego pristojan album, koji će u euforiju dovesti samo najveće sljedbenike, jer sadrži tek nekoliko trenutaka koji se po ambijentalnom intenzitetu mogu mjeriti s njihovim najboljim prošlim uradcima. The Enid, kojima se u svibnju 2016. pridružio novi basist Josh Judd, posljednjih su godina postali prilično predvidljivi i pravih iznenađenja u njihovoj glazbi praktički više nema. Osim najvjernijih sljedbenika, kojima je album u prvom redu i namijenjen, po njemu će posegnuti tek rijetki ljubitelj progresivnog rocka i zbog toga neće biti nešto osobito zakinut. Ipak, sve pohvale poglavaru banda Godfreyu što i dalje čuva izvorni duh i viziju ove kultne, ali prečesto previđene skupine s izuzetno vjernom bazom sljedbenika. Od svih još aktivnih progrock skupina ‘stare škole’ The Enid su jedna od posljednjih koja i dalje prisiže na svoj izvorni zvuk i od uspješne formule, unatoč nekim opravdanim kritikama, ne odstupa.
Postava
Robert John Godfrey – klavijature i orkestracija
Joe Payne – glavni vokal
Jason Ducker – gitara i bas-gitara
Max Read – zborske harmonije, vokoder, programiranje
Nic Willes – bas-gitara i orkestralno programiranje
Dave Storey – bubnjevi
Dominic Toffield – bubnjevi na “Someone Shall Rise”
Zachary Bullock – bas-gitara, klavijature na “Monsters”
Produkcija
Max Read i Joe Payne
Popis skladbi
1. Born in the Fire (8:00)
2. Someone Shall Rise (5:11)
3. Monsters (5:25)
4. 1000 Stars (7:01)
5. When The World Is Full (5:20)
6. Trophy (6:00)
7. Heavy Hearts (5:31)
