Autor: Rok Klemše
Izvođač: Megadeth
Izdavač: 57 Records
Izlazak: year_month
Trajanje: 46:46
Ocjena: 4/5
Dragi striče Dave, ne znam što da ti ovaj put napišem. Više si me puta već razočarao, a ja sam ipak potiho uvijek navijao za tebe, usprkos tome što ti je Super Collider bio prije Super Kolonoskopija. Znao sam da tvoja romansa s Chrisom Broderickom i Shawnom Droverom neće potrajati i bio sam u pravu. Možda stvarno nisu pripadali u Megadeth, ali znaj da si i ti bio kriv za njihov odlazak. Ipak, priznajem ti da si njihovim zamjenama iznenadio, brazilski gitarski čarobnjak Kiko Loureiro (ex-Angra) i Chris Adler (Lamb of God) bili su zadnji za koje bih očekivao da će ti se pridružiti.
Unatoč tome nisam baš vjerovao da si svoju »dad-rock« fazu ostavio iza sebe, ali drago mi je da sam se prevario, jer očito u rukavu još uvijek skrivaš nekoliko aseva. Dystopia je dokaz da ti se kroz žile još uvijek pretače prava speed/thrash krv, a s trenucima koji podsjete čak i na Rust In Peace ili Youthanasiu si, teško je vjerovati, nakon dugih, dugih godina napokon izdao pravu i snažnu Megadeth ploču.
Dystopia je takav neočekivani krošne da te ostavi bez daha već čim se zavrti uvodni The Threat Is Real, kojim struji snažna atmosfera Holy Wars… the Punishment Due. Striče Dave, jesi li ti stvarno onaj isti Dave koji je u The Blackest Crow na Super Collideru udarao banjo!? Vraga, je li stvarno moguće da s Dystopie opet riču dobri stari prljavi, brzi i žestoki Megadeth ili je uvod samo pobožna želja? Naslovna skladba sumnje potpuno uništi, jer se naprosto šepuri pod težinom uvjerljivih rifova koji se u društvu dubokog Juniorovog basa snalaze tako dobro kao već najmanje deset godina nisu. Dystopia je sa sjajno tečnom strukturom i jednostavnim, ali udarnim refrenom pod teretom pirotehničkih solo izleta vjerojatno čak jedna od boljih Megadeth skladbi.
Budući da si u prošlosti znao dobrim uvodnim trenucima albuma, koji su se vrlo brzo pretvorili u ne baš ugodan pregled crijeva, ružno zavesti, ostao sam oprezan i nisam se dao zavesti prvom, dobrom dojmu. No s Fatal Illusion u prvi plan stupa fenomenalni bas Davida Ellefsona, koji iskopa grob i posljednjim eventualnim sumnjama. Dystopia će se doduše morati još konačno uvući u uši, ali malo je sumnje da neće ući u anale čak i kao najbolja post-Youthanasia Megadeth ploča. To dokazuje i to da je padova u kvaliteti na Dystopii vrlo malo, većih padova energične izvedbe benda, koji već godinama i godinama nije zvučao tako živo, nema, a preporođeni Megadeth sve do kraja albuma pobrinu se za više nego dovoljno uzbudljivih trenutaka. Tako bi Death From Within mogao doći ravno s Countdown To Extinction, a Bullet to the Brain dokaz je da je Kiko posve preporodio slavnu definiciju Megadeth gitarskog dvojca. Loureiro je puno organskiji od robotskog Brodericka, u sviranje solaža unosi čak povremene momente jazza i južnoameričkog flamenco temperamenta, a Mustaineu je s njegovim izborom doista pala sjekira u med. Ovako dobrog gitarskog partnera Dave nije imao već najmanje od Martyja Friedmana, što lijepo pokazuje njihov gotovo minutni vulkanski eruptivni, harmonični okršaj u Bullet to the Brain. Negdje u pozadini cijelo vrijeme ostaje Adler, koji doduše osigurava solidnu i snažnu bubnjarsku podlogu, ali je ona ujedno poprilično manje razgibana i dinamična nego što smo bili navikli od ‘Death bubnjara (no ipak je puno inovativniji i raznolikiji od Drovera).
Dystopia doduše ima nekoliko slabijih, ili bolje rečeno, ne tako zanimljivih trenutaka. Post American World lagano podsjeti na Sweating Bullets, ali se nekako besciljno otkotrlja do kraja, Poisonous Shadows, koji nakon obećavajućeg akustičnog početka isti ne opravda (ponajviše zbog neučinkovitih vokalnih linija koje ne dostižu instrumentalni dio), a Conquer Or Die poprilično je nepotreban instrumental. No standard za kraj opet podigne vrhunski Lying In State, koji kao daleko najagresivniji thrasher još najjače podsjeti na eru Rust In Peace i pred kraj djeluje kao neka vrsta Mustaineova podsjetnika da bijes u njemu još uvijek živi i da Rattlehead još uvijek zna zaprašiti (razjareno izvedena Fear obrada Foreign Policy to samo potvrdi).
Ah striče Dave, što da kažem? Iako si ponekad onaj čudni stric koji naokolo hoda s kapom od aluminijske folije, gomila zalihe za kraj svijeta, izgovara blago rasističke izjave uz koje se samo nelagodno smješkamo i skriva se u podrumu pred chemtrailsima, još uvijek znaš napisati dobru skladbu i vražji rif. Dystopia pak pokazuje da s Megadeth još uvijek znaš razvaliti i od mrtvih podići bend koji smo već skoro otpisali.
Postava
Dave Mustaine – gitara, vokal
David Ellefson – bas
Kiko Loureiro – gitara, klavir (7)
Chris Adler – bubnjevi
Produkcija
Dave Mustaine, Toby Wright & Jeff Balding
Popis skladbi
1. The Threat Is Real
2. Dystopia
3. Fatal Illusion
4. Death From Within
5. Bullet to the Brain
6. Post American World
7. Poisonous Shadows
8. Conquer Or Die
9. Lying in State
10. The Emperor
11. Foreign Policy
