Izdavač: Samozaložba
Produkcija: Dejan Berden
Trajanje albuma: 53:23
Ocjena: 9.0 / 10
džeZZva su prekmurski eksperimentalno instrumentalni kvartet koji svojim pojavljivanjem na slovenskoj glazbenoj sceni donosi njezino izuzetno osvježenje. Riječ je o kombinaciji četiriju vrhunskih glazbenika predanih slobodi koju nudi oduvijek široko privlačni fenomen glazbene eksperimentalistike, odnosno neukrotivih viža kakve nude slobodnoplutajuće forme glazbene improvizacije.
Kvartet izuzetno profiliranih i cijenjenih glazbenika funkcionira ne samo posebno, nego i izuzetno atraktivno i u svakom trenutku albuma uzbudljivo. To ne postiže samo zahvaljujući velikoj vještini jazz improvizacija i višeslojnoj glazbenoj osjetljivosti pojedinaca u kvartetu, nego i zahvaljujući izuzetnoj učinkovitosti u premošćivanju žanrovskih sfera koje se nađu u talioničkom loncu sastava. Ovo potonje u realizaciji autorskog glazbenog artizma sastava funkcionira jedinstveno i samoniklo, ali i eklektično.
Riječ »džeZZva« svakako te odmah asocira na kuhanje turske kave. Otuda značajan izbor naslovnice albuma. Kvartet si osigurava pobjednički poker aseva glazbene neobičnosti ponajprije zahvaljujući spajanju žanrova u glazbenu mješavinu te izuzetnoj međusobnoj snošljivosti, odnosno toleranciji. Paralele s radom Pat Metheny Group posve su na mjestu. Bez obzira na to, »glazbenografska« percepcija podmurske »mikrolokacije« stare europske celine nosivi je element zvučno-izražajnih posebnosti sastava džeZZva. Iztok Rodež morao je pronaći inspiraciju u Patu Methenyju. To naime potvrđuje ne samo povremeno stil njegova sviranja gitare, nego i sam zvuk, koji je udaljen, ali još uvijek srodan slovenski otisak sviranja prije citiranog gitarističkog majstora. I aranžiranje vodećih motivskih fraza poziva se na načela Pat Metheny Group, jer je ispreplitanje klavira i gitare između Berdena i Rodeža povremeno približeno potezima nezamjenjivog dueta Metheny-Mays. Iztok priziva Methenyja već u uvodu skladbe East, zatim u jazzovskim varijacijama unutar skladbe Spring, kao i u prvom »ulazu« gitarske improvizacije u preradi slovenske tradicionalne pjesme Če bi ges bijla fčelica.
džeZZva imaju izuzetnu senzibilnost za pravu mjeru raspoređivanja ideja koje im se rađaju. Glazbena slagalica koju razvijaju posjeduje izuzetnu slušljivost bez obzira na to što smo svjedoci neprestanih i naglih eksperimentalnih »zaokreta« u kojima si solističke dionice izmjenjuju sva četiri gradivna elementa zvuka skupine te svjedočimo neprestanom nizanju motivskih preklopa. Element iznenađenja u sviranju mazi slušatelja kroz činove spontanog uzbuđivanja. Izražen je i upravo je to jedna od najvećih draži ovog glazbenog dokumenta, koji je definitivno kompleksno zgusnut i zato traži više pažnje. Zauzvrat će te bogato nagraditi, jer će ti nepovratno prirasti srcu nakon nekoliko rotacija u tvom CD playeru.
Čak i u točkama u kojima si skupina priušti najviše eksperimentalne slobode, kao u izvanrednoj IndinA, koju »voze« izrazite arabeske u vodećem melosu, sastav kroz motivske slijedove nikad (površno) ne »raspadne«. IndinA nosi posebnu atmosfersku grabežljivost, jer je u pozadini zvučne slike dodana opskurna zavjesa sintetiziranog zvuka (ili »efektiranog« zvuka gitare?), koja oplođuje raspoloženje jezgrovitom prstohvatom mistike. S obzirom na njezinu jazz rockovsku zagledanost, prožetu naravno etno formama arabeski, čovjek bi u nju dodao samo još električnu gitaru i podivljali ksilofon, pa bi se cijela stvar opasno približila glazbenoj filozofiji kakvu je u takvim trenucima razvijao i provodio veliki i nezaboravni Frank Zappa. A Little Game posjeduje prekrasno križanje tradicionalnih etno figura »panonskog sunca« s jazzovskim improvizacijama, skladba budi izuzetnu mjeru šaljive razigranosti, a članovi ekipe u brzini koju razvijaju unutar nje istodobno iskazuju i izuzetnu kontrolu nad svakim udarenim tonom, što pokazuje da su u karijeri puno toga odsvirali i izvježbali. U ovoj skladbi posebnu pozornost privlači odlična bubnjarska solaža Mirana Celeca, dok je Mojmir Wolf preko cijelog albuma pravi slovenski odgovor na dražest sviranja kontrabasa majstora Charlieja Haydena. U A Little Game dodatno fascinira i činjenica da Iztok Rodež u improvizacijama koristi slijedove različito formatiranih zahvata (akorda) i ne »gura« pod svaku cijenu u skladbe standardno jednožičano jazzovsko »vezanje« i »hodanje po užetu«. Trik koji je oduvijek palio, a recimo ga majstorski vlada Alex Lifeson (Rush). To donosi izuzetan ukus razgibavanju srčane slike izuzetnog glazbenog mozaika albuma.
džeZZva se rado spetljaju i s neoklasicizmom. To posluži uvodni dio skladbe budničarske i optimistično zagledane »zemaljske« Spring, a posebno svečan Berdenov uvod na klavijaturama zaključne Panonnian fantazen Nr. 1. Upravo zaključna skladba predstavlja fascinantnu mini epsku suitu prekrasnog i osjećajnog preplitanja klasične i jazzovske premise, kroz koju puše dašak panonskog melosa, punog razigranih jazzovskih varijacija.
Album »džeZZva« vrijedi kao unikat i bezgranično fascinantan uradak u kojem sve funkcionira u prekrasnom simbiotskom odnosu goleme glazbene tolerancije, koju stvara višeslojna (slobodno možemo reći i kompleksna) glazbena osjetljivost, širina i vizionarstvo sva četiri glazbenika. Nadajmo se da će ovaj prvijenac u godinama koje dolaze dobiti još kojeg nasljednika. A sad je vrijeme za ponovnu rotaciju albuma »džeZZva«.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. East
2. Če bi ges bijla fčelica
3. IndinA
4. Doli v kraju sama zase
5. A Little Game
6. Spring
7. Pannonian fantazen Nr. 1
Postava:
Dejan Berden – piano, sintisajzer
Iztok Rodež – gitara
Mojmir Wolf – bas gitara
Miran Celec – bubnjevi, udaraljke
