Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Passport
Izdavač: Atlantic Records
Izdanje: 1982
Trajanje: 43:15
Ocjena: 4.5/5
Legendarni saksofonist, klavijaturist i skladatelj Klaus Doldinger je i u osamdesetima, usprkos nekim primjetnim promjenama unutar svog zvučnog izričaja, zadržao slavu najveće autoritete na području njemačkog jazz rock fusiona, jer je pri komponiranju uvijek na prvo mjesto stavljao vrline poput vlastite kreativnosti, senzibilnosti i pustolovnosti u otkrivanju novih zvukovnih izazova, makar i po cijenu mogućeg šireg komercijalnog uspjeha za koji se u slučaju Passport uvijek činilo da vreba odmah iza sljedećeg ugla, a zbog najrazličitijih razloga ostajao je nedostižan.
“Earthborn” predstavlja važan trenutak Klausove karijere, kad je uspio spojiti svoju bogatu skladateljsku tradiciju s nekim posve svježim eksperimentima kojima je u osamdesete uspio zakoračiti punom parom, a da pritom nije nasjeo korporativističkoj logici, što se u tom razdoblju dogodilo mnogim vršnjacima s područja jazz fusiona i progresivnog rocka. Na njemu je ponovno udružio snage s kultnim bubnjarom Curtom Cressom (u svojoj raznolikoj karijeri bio je uz Passport i član ništa manje slavnih sastava Triumvirat i Saga). Cress je glas bubnjarskog inovatora u mnogočemu izgradio pionirskom uporabom elektroničkih udaraljki, što je utjecalo na to da su Passport imali prilično moderan zvuk već nekoliko godina prije početka osamdesetih.
Upravo je njegov bubnjarski doprinos uz izvanrednu kemiju između Klausova saksofona i gitare iz prstiju Kevina Mulligana ključan da se “Earthborn” i nakon testa vremena ubraja među najbolja postignuća jazz rock fusiona sredinom osamdesetih. Klaus je istodobno već držao u malom prstu tada dominantnu sintesajzersku tehnologiju, da se njegov izvanredni smisao za komponiranje melodičnih aranžmana niti ne spominje, što je dokazao i na području stvaranja glazbenih podloga za neke filmske uspješnice (najpoznatije su “Das Boot” i “Neverending Story”). To je najočitije na obje vokalne skladbe na inače gotovo posve instrumentalnom albumu, gdje je eksperimentirao s melodičnim rockom.
Već uvodna “Palm Tree Song” prilično je posrećen primjer spajanja starog i novog uspješnim kombiniranjem elektroničkih udaraljki, moćnih sintesajzerskih zavjesa i suptilnih pasaža na slide gitari s obveznim Klausovim solo letovima na saksofonu. S funkovskim ritmovima oplemenjeni “Ball the Jack” sadrži brojne zanimljive trenutke sofisticirane uporabe Korg sintesajzera u režiji klavijaturista i pjevača Hermanna Weindorfa (a povremeno i Doldingera). S druge strane, na albumu su prisutne i takve stvaritelje u kojima se još uvijek može uživati u izvanrednim tehničkim vještinama i mnoštvu razigranih ritmova, kao u slučaju “Bassic” s iznimno kreativnim bas linijama u režiji Dietera Petereita. Naslovna skladba gotovo je arhetip Passport klasike, jer nudi vrlo dobru vezu ambijentalnog mirnog tihožitja i pravilno tempirane melodičnosti pomoću melankoličnih pasaža na saksofonu te temperamentnih ritmičkih obrata, dok senzibilna gitarska solaža iz prstiju Kevina Mulligana sjajno ispunjava cijeli zvučni kolaž.
O uspješnom suzvučju jazz rocka i AOR-a najbolje svjedoči hipnotički melodični “New Moon”, koji bi uz vještije marketinške poteze zasigurno mogao postati megalomanski radijski hit, jer sadrži sve potrebne začine za takav uspjeh. Weindorf svojim odličnim pjevanjem bez ikakvog njemačkog akcenta prilično podsjeća na legendarnog Erica Woolfsona, pa nije nikakvo iznenađenje da će se ovaj zanimljivi eksperiment križanja dvaju posve različitih žanrova najviše smjestiti u uši svim pristašama The Alan Parsons Project, ali i sastava poput Camel (onih iz osamdesetih, naravno), ELO i Supertramp. Weindorfov zarazno melodični pjevački pristup, poduprt melodramatičnim, ženskim pratećim vokalima i brojnim zabavnim ukrasima na saksofonu i sintesajzeru, još i danas nudi pravu manu za one rijetke pojedince koji istodobno spadaju među fusion i AOR sladokusce.
“Allemende” je začinjen moćnim linijama sintesajzera te izvanrednom kemijom između saksofona i gitare. Borbeno raspoložene bas dionice odlično se slijevaju s razuzdanom ritmikom i glavnim motivom koji bi lako mogao biti i podloga za neki od Klausovih projekata na području pisanja filmske glazbe. “Leave Taking” je i po strukturi i po ambijentu stvaritev koja je lako mogla nastati i u “zlatnim” sedamdesetima i zasigurno će se svidjeti i svim ljubiteljima Weather Report, jer suptilni pasaži na sintesajzerima, koji uz potporu raznovrsnih udaraljki sadrže primjesu svjetske glazbe, prilično podsjećaju na neke ideje iz stvaralačkih vijuga besmrtnog Joea Zawinula.
“Abakus” je još jedan pogodak u sridu kad je riječ o sofisticiranom kombiniranju instrumentalne razigranosti, melodike i melankoličnog ambijenta s brojnim trenucima za iskazivanje solističkih vještina, što u kvalitetnom fusionu jednostavno ne smije izostati. Završni “Night Delighter” pak je nakon “New Moon” još jedan primjer sočnog građenja mostova između jazz rocka i AOR-a s daškom discа, gdje Weindorf ponovno zablista fenomenalnom vokalnom izvedbom. Uz briljantno pjevanje s vrhuncem u zarazno melodičnom refrenu, ovdje je najzanimljivija uspješna sinkronizacija gotovo disco ritma s nekim tradicionalno jazzovskim potezima. Pritom posebno ističe Klausova saksofonska orgija kojom još jednom cementira svoj status jednog od najvećih majstora sviranja tog puhačkog instrumenta.
Gospodin Doldinger i prateća družina zakoračili su u osamdesete na iznenađujuće uspješan način, čime se, otvoreno rečeno, može pohvaliti samo skroman postotak jazz rock fusionističkih sastava. Klausova fuzija tako raznolikih žanrova kao što su jazz, funk, progresivni rock i AOR bila je riskantna, ali je urodila iznenađujuće snažnim albumom s harmoničnom ravnotežom između bogate melodike, ponajprije u ritmičkim segmentima, i inteligentno strukturiranih aranžmana, što ga u svakom pogledu uvrštava među njegova najbolja postignuća (i s Passport i u samostalnoj režiji). Mnogi prog puristi danas najčešće odmahnu rukom kad se spomene Passport nakon 1976., jer nakon tog razdoblja progresivnost doista više nije bila među glavnim elementima Klausove družine, barem ne u punom značenju te riječi, no time istodobno previđaju neosporivu činjenicu da su i dalje stvarali brojne dobre ili čak odlične albume kao što je to slučaj s “Earthborn”.
Postava
Klaus Doldinger – saksofon, flauta, klavijature
Curt Cress – bubnjevi, udaraljke
Kevin Mulligan – gitara
Dieter Petereit – bas gitara
Hermann Weindorf – klavijature, vokal
Produkcija
Passport
Popis skladbi
1. Palm tree song (4:16)
2. Ball the jack (4:30)
3. Bassic (3:17)
4. Earthborn (5:52)
5. New moon (4:10)
6. Allemande (4:35)
7. Leave taking (5:45)
8. Abakus (5:40)
9. Night Delighter (5:10)
