Izvođač: Forgotten Eden
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2008
Ocjena: 1.5/5
Ovo je jedna od najtežih recenzija koje sam ikad morao napisati. Dolaze nam, dakle, veseli dečki iz Velikog Ubeljskog (pod Nanosom), Forgotten Eden, odsad samo Eden, s prvim pravim albumom u deset godina karijere. Momci su silno poduzetni, jer njeguju glazbeni stil koji je danas klinički mrtav. Pogotovo u Sloveniji. Stilski i u produkciji samog zvuka. Dakle, melodični hard rock. Taj nipošto nije “out of date&shape” ako ti uspije plasirati ideje zarobljene u odgovarajuće produkcijsko ruho, a važni su i ostali faktori, poput razrađenih bogatih vokalnih višeslojnih harmonija i pravog spoja živahnih boja dijaloga između gitarskog rifa i klavijatura. Sva tri faktora kod Eden daleko su od savršeno izbrušenih. Melodični hard rock i AOR zahtijevaju bombastiku, bombastičnu produkciju, koje na albumu “Eden” poprilično nedostaje.
Vokal je snažan i uvjerljiv u višim do najvišim registrima. Način naglašavanja engleskih stihova pomalo je nespretan i na tim mjestima melodičnost bježi iz glazbe. Dobro bi bilo da skupina ubuduće posveti više pozornosti engleskom jeziku, u smislu da stihove prilagodi i postavi na višu razinu pjevnosti. Ta se nespretnost naglašavanja osobito osjeti u srednjim do nižim registrima. Sreća da nemamo posla sa slovenskim, što skladba Krompirjeva noč (slovenska verzija pjesme Tonight Is The Night) samo potvrđuje. U nižim registrima vokal postaje čak tanak, što dokazuje da mu odabrano ugađanje instrumenata ne odgovara najbolje, pa bi bilo dobro da se te intonacije ubuduće što više izbjegava, bira viši registar ili ga pak odgovarajuće uljepša harmonijama.
Gitarski rifovi i klavijature u produkciji su predaleko, pretihi, bez prave međusobne veze i koherentnog preplitanja, pa ne tvore odgovarajući zvučni prostor u koji bi se smjestio vokal. Tonight Is The Night primjer je pjesme koja ovaj nedostatak najzornije prikazuje, a strogo je slijede Girl In Love te It’s My Love, koju možemo naći već na albumu “Forgotten Eden”. Zbog te “tihe” produkcije rifova (Pozor! Eden imaju dvije gitare!!!) čovjek na pojedinim glazbenim točkama albuma lako može dobiti dojam da je u CD player ubacio album starog, još neobjavljenog materijala Pop Design, otpjevanog iznova na engleskom, ili novu reinkarnaciju nekih Rendez Vous. Budući da zvučne punoće na relaciji rif-klavijature u pozadini nema, vokal na trenutke, osobito kad se prihvati grlene vrištavosti, djeluje pregrubo i previše strši. Zato može djelovati čak i naporno, što je šteta, s obzirom na visoko kvalitetne karakteristike koje postiže.
Refreni skladbi Straight, I Can’t Wait, Nightfalls, The End i Electric Night nose lijep potencijal koji bi ruka prave produkcije zasigurno mogla oblikovati mnogo dojmljivije i izražajno uvjerljivije. I sama zamisao u tim skladbama je dojmljiva i dečki nipošto ne kriju glazbene vrline i talent. S obzirom na neke zlobne prigovore, kroz album briljira gitarsko soliranje koje nije pretenciozno, nego se brine za fluidnost i melodičnost skladbi. Ipak, albumu zbog plitke produkcije nedostaje odgovarajuće dinamike i razigranosti. Zvuk djeluje jednodimenzionalno, a album kao cjelina vrlo “iza vremena”. Zamisli što bi se dogodilo kad bi Deep Purple ikad pokušali stati uz bok Journey, ili se samo sjeti koliko su nedoživljeni i izgubljeni bili Blackmoreovi Rainbow kad su se u osamdesetima bavili AOR foliranjem.
Stvar je u cjelini svakako kvalitativno nadograđena u odnosu na “Forgotten Eden”, uz koji se nikako ne mogu odlučiti je li riječ o EP-u ili pravom studijskom albumu (provjeri trajanje!). Bez obzira na nove svježe ideje koje momci nude, album “Eden” još uvijek zjapi poprilično rupa, gdje će skupina ubuduće morati upotrijebiti dosta domaće pređe da ih zakrpa. Kao prvo, treba gurnuti gitarske rifove znatno naprijed, dodati im moderan zvuk klavijatura, obogatiti vokal odgovarajućom paletom višeglasnih harmonija, otresti se arhaične uporabe synthesizera i nadograditi pjevanje na engleskom jeziku.
Bez obzira na ovaj sastavak, Eden su slovenska glazbena stvarnost, glazbena jedinica, predstavnici hard rocka. Hrabrosti momcima dakle ne manjka, jer hvataju se u koštac sa žanrom u kojem je sve otpjevano, sve rečeno, sve otkriveno i gdje Slovenija nikad nije imala neku tradiciju ili kontinuitet. Recimo to ovako: Eden je danas na sceni sa skupinama Mary Rose, Seventh Angel, Rock Shock, Stone Orange, Black Diamond, itd… tek počinju oblikovati. Važna figura u Sloveniji u tom pogledu. Nema sumnje da momci neće nadograditi album “Eden” u budućnosti njegovim nasljednicima. Metal je u Sloveniji trenutno u snažnoj ekspanziji, a hard rock mu sa zakašnjenjem slijedi, ali ga uporno progoni.
Postava
Jure Počkaj – vokal, gitara
Edo Sabljaković – gitara
Iztok Kocen (Jimmy) – klavijature
Nejc Počkaj – bas gitara, prateći vokal
Miha Nedoh – bubnjevi
Produkcija
Jadran Ogrin & Eden
Popis skladbi
1. 1998
2. Straight
3. i Can’t Wait
4. Nightfalls
5. Tonight Is The Night
6. Electric Night
7. It’s My Love
8. Girl And Love
9. Final
10. The End
11. Krompirjeva noč*
*…bonus skladba
