Izvođač: Lunatica
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2006
Ocjena: 3/5
Lunatica su ona grupa koja htjela-ne htjela lukavo iskorištava Tarjin odlazak iz Nightwish. Dakle, predivan ženski gotički vokal u središtu je i glavna atrakcija zvuka grupe. Za grupu kao što je Lunatica, zagrabit će mlađa baza slušatelja koja obožava grupe poput Nightwish, pa i Elis. No Lunatica ne njeguju tipični “power metal drive”, nego se rado voze po liniji negdje između, često bliže melodičnom hard rocku. Klavijature grade čvrstu zvučnu zavjesu, u produkciji su istaknute naprijed i čine ravnopravnu protutežu gitarskom riffingu u samoj zvučnoj slici. Aranžmani i produkcija klavijatura tipični su za udarne simfonijske grupe, osobito u power metalu, pa tako i Lunatica nose mjeru pompe i epskosti koju bi s lakoćom prepoznao i slijepac.
Skladbe su potpuno predvidljive, no ipak naglašavaju da su Lunatica mlada talentirana grupa velikih ambicija, na koju se u budućnosti treba ozbiljno računati. Album se otvara atmosferičnim uvodnim obraćanjem pjevača Yello Dietera Meiera, a onda naslovna pjesma album “power metalski” epski rasplamsa uz jurnjavu poduprtu dvostrukom pedalom bubnja i operetnim sopran vokalom smještenim cijelo vrijeme u središte, otpjevanim autoritativno i s puno samopouzdanja. Nastavak donosi ono o čemu je već bilo riječi. U izraz se prikradaju smjernice melodičnog “hard rocka” sa Sons Of The Wind. To je skladba koja kraljuje po izvanrednom simfonijskom aranžmanu klavijatura, pažljivo dodanim “back” vokalnim harmonijama, prelijepim prijelaznim zaokretima između pretrefrena, koji po atmosferi stupnjevito raste do vrhunca u pompoznom refrenu, i samog refrena. To je skladba koja je dovršena od glave do pete, u izvedbi i kao kompozicija, pogotovo kad se atmosfera naglo prelomi kroz navijeni srednji instrumentalni dio, koji grupa “powermetalski” zadržava u skladbi sve do izlaza. Who Are You nosi jedan od najjačih refrena i najjače atmosferične kontraste između pretrefrena i udarnog, grabežljivog refrena. To je tip skladbe koji bi bio idealan za izdavanje kao “single”. Jednostavno i udarno, bez ikakvog komplicirana. Kratka skladba velike melodije koja ti odmah uđe pod kožu i nosi veliki potencijal za hit “single”. I u nastavku album ne gubi na visokom dinamičkom valovanju. Tu je naime srednje brza Out! Klavijature su krive za svojevrsno stvaranje dramatične atmosfere. Svojevrsno zato što je ovdje stvorena atmosfera karakteristična samo za ovu skladbu albuma. Taj opskurni prizvuk naime još raste u refrenu kroz moderni masivni, a jednostavni “rifovski drive” gitare. Mislim da neću napraviti veći kiks ako za bliski “orijentir” navedem atmosferu Evanescence. Smjernice melodičnog “hard rocka” ponovno iskre u Song For You, gdje je ženski vokal vođen u nešto nižoj tonalitetu i ne zaživi tako intenzivno, no Lunatica su to majstorski riješili pozivom Johnu Payneu (GPS, ex-Asia) da otpjeva duet na toj skladbi, što doslovno spašava pjesmu od klišeja, jer čovjek poželi da je strastveni Payne sam otpjevao cijelu skladbu, ako ne i više. Da su u pisanju aranžmana i produkciji prste imali Sascha Paeth i Miro, nije teško zaključiti najkasnije uz sveobuhvatnu simfoniku koju unose klavijature, a koje okružuju “power metalski” glavni rif skladbe Together (već sam naslov je tipični “power”). Ta i sljedeća skladba Thee Power Of Love djeluju malo previše klišejski, osobito potonja, koja linijama podsjeća na Song for You, samo što je odvezena u baladnom tempu. Tako album tu gubi nešto zaleta i privlačnosti. No stvari se uspješno saniraju upravo pred kraj. U brzom tempu skovana Worlds Unleashed ponovno budi pozornost i razbija vrlo učinkovito nastalu monotoniju. Predstavlja jedan od vrhunaca albuma. Riječ je o praktički maksimalno iskorištenom potencijalu vokalistice Andree, koja u refrenu jedne od najimpresivnije satkanih melodija ploče (što se udarne bombastike tiče) u svojim strastima doslovno gori. Iza nje je postavljena EmOcean, najduža skladba, koja nosi izniman završni simfonijsko-epski dio. Taj se u završnom izlaznom dijelu kroz hrpu fluidnih pasaža, po motivskom kontrastu klavijatura i gitarskog rifa, kroz srednje brz tempo približi atmosferi Savatage. Ta skladba potvrđuje veliki potencijal grupe što se tiče pisanja aranžmana. Riječ je o najzahtjevnijoj skladbi ploče, što se tiče povezivanja i zahtjevnosti samih aranžmana. Spojeni su pak na profinjeno fluidan način, koji nesmetano prolazi kroz ljudske slušne receptore u asocijativni korteks mozga, a uz slušanje ove skladbe nije isključena mogućnost otpuštanja hormona sreće (za sve vas koji ste najosjetljiviji na vibracije ovakve glazbe). Pomalo nespretna odluka grupe jest ta da nakon EmOcean na album uključi zapravo još jednu identičnu verziju komada, s duetom Andree i Oliverja Hartmanna. Druga je verzija apsolutno nadograđena zahvaljujući Oliverjevu doprinosu i kao takva bi mirne duše mogla predstavljati završetak albuma, a verziju sa samo jednim vokalom bi bez ikakve grižnje savjesti mogli mirno izbaciti s albuma. Ponavljanja naime uvijek smetaju.
Lunatica je grupa koja nosi veliki potencijal. Svakako “Edge Of Infinity” još ne predstavlja vrhunac opusa grupe. U određenim dijelovima albuma može se naći još prostora za dodatnu nadogradnju kompozicija. “Edge Of Infinity” nosi veliku produkciju, velika je briga posvećena osobito atmosferičnim simfonijskim aranžmanima u prijelaznim pasažama. Glavna atrakcija grupe i albuma je naravno ženski vokal, koji sprječava da Lunatica zvuče klišejski i otvara zavjese koje grupi nude sve opcije da se nađe uz bok Nightwish u natjecanju za prevlast u popularnosti. Andrea je naime puna čarolije!
Postava
Andrea Datwyler – vokal
Andre Leuenberger – gitara
Sandro D’Incau – gitara
Alex Seiberl – klavijature
Emilio Barrantes – bas gitara
Ronnie Wolf – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Dieter Meier – naracija (1)
John Payne – vokal (6)
Oliver Hartmann – vokal (11)
Produkcija
Lunatica
Popis pjesama
1. Introduction
2. The Edge Of Infinity
3. Sons Of The Wind
4. Who You Are
5. Out!
6. Song For You
7. Together
8. The Power Of Love
9. Words Unleashed
10. EmOcean
11. EmOcean*
Trajanje albuma: 54.20
