Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: King Crimson
Izdavač: Discipline Global Mobile
Izlazak: 2003
Ocjena: 5/5
»EleKtrik: Live in Japan« koncertni je album koji su britanski prvaci progresivnog rocka King Crimson snimili tijekom japanske turneje 2003. godine, kad su promovirali tadašnje aktualno studijsko izdanje »The Power to Believe« (2003). Na njemu prevladavaju izvedbe s albuma »The Power to Believe« i »The ConstruKction of Light« (2000), a jedina je iznimka balada »One Time«, koja je izvorno izašla na »Thrak« (1995). Nitko tko poznaje lik i djelo ovih legendarnih pionira progresivnog rocka ne bi se smio previše iznenaditi što među popisom izvedbi na »EleKtrik« nema ni jedne dugogodišnje klasike, jer se King Crimson svim silama izbjegavaju njihovo izvođenje, a time i opasnost da zapadnu u nekakvu predvidljivu koncertnu rutinu. Na koncertima obično uvijek prednost imaju posljednja dva studijska albuma, dok se tek rijetko sjete djela nastalih prije više od dva desetljeća. Izostanak King Crimson evergreena na »EleKtrik« stoga svima koji poznaju njihovu dugogodišnju filozofiju uopće ne može biti minus.
Poglavar skupine, briljantni i ekscentrični gitarist Robert Fripp, živa legenda progresivnog rocka i uz Briana Ena vjerojatno najveći glazbeni inovator na području stvaranja ambijentalnih zvučnih zavjesa, koje sam naziva ‘soundscapes’, naime je tvrd diktator koji nikad nije trpio moguća odstupanja od strogog reda i discipline, a ravnodušnost prema starijem glazbenom materijalu na aktualnim koncertnim nastupima samo je jedna od njegovih ‘deset Božjih zapovijedi’. Toga su bila vrlo dobro svjesna preostala tri (američka) člana King Crimson postave, koja je u studiju i na pozornicama djelovala od 1999. do 2004. To se može čuti na svakoj koncertnoj izvedbi ovog snimka, gdje osim usred pojedinih improvizacija, to jest tamo gdje je Fripp uvijek poticao vlastitu kreativnost i slobodan protok ideja, strogo slijede zapovjedane ritmičke forme, koje su cijelo vrijeme u idealnom suzvučju s melodramatičnim zvučnim valovima strogog gitarskog zapovjednika.
Za briljantnog američkog gitarista i pjevača Adriana Belewa, jedinog čovjeka koji je s Frippom kao dugogodišnji član King Crimson s prekidima izdržao više od tri desetljeća, i to još uglavnom zahvaljujući svojoj golemoj luciditeti i posebnom humoru, ovaj je koncertni nastup bio još jedan novi izazov tijekom kojeg je uspješno rasporedio svoj izniman pjevački talent i gitarske improvizacije u kojima nije štedio na korištenju njemu svojstvenih zvučnih efekata kojima stvara najrazličitije, obično prilično apsurdne zvukove. Ubojita ritam linija u liku Belewovih američkih vršnjaka, basista, svirača Chapman sticka i Warr gitare (srodan instrument stick gitari) Treya Gunna te bubnjara Pata Mastelotta te se večeri ponovno radila punom parom i još jednom dokazala zašto je smatrana najtvrđom u povijesti ove legendarne skupine.
»Introductory Soundscape«, Frippovo milozvučno uvodno stvaranje zvučnog zida koje zvuči kao polagano i nježno razvlačenje svilene pređe, preko kratke »The Power to Believe« a cappelle prelijeva se u brutalni instrumental »Level Five«, gdje si math metal, avangarda i fusion pružaju ruke i slušatelja ambijentalnom stranom vode u nemilosrdni svijet bezosjećajnog neoliberalizma usred kojeg vladaju zakoni kapitala i gdje je, pod budnim okom Velikog brata, čovjek čovjeku neprestano vuk. »ProzaKc Blues«, prva vokalna izvedba te večeri, na kojoj ‘pospani i mrzovoljni’ Belew ponovno oduševljava u ulozi izvanrednog vokalnog improvizatora, posve sretno nastavlja puls svakodnevice malog shizoidnog čovjeka 21. stoljeća. Uigranost svih četvero članova banda i razina pojedinih improvizacijskih formi naprosto je zapanjujuća i u tom smislu vjerno nastavlja sjajnu, dugogodišnju King Crimson tradiciju.
I »EleKtrik« i »Happy With What You Have to Be Happy With«, koja je 2002. izašla i kao EP, u svojoj brutalnoj ambijentalnoj ispovijesti očajne praznine malog čovjeka današnjice ispadaju kao uspješne nadogradnje obiju studijskih verzija. »One Time« jedina je balada na ovom snimku i svojom melankoličnom naravi donekle smiruje postapokaliptično i pakleno raspoloženje koje vlada kroz većinu izvedbi. King Crimson na »EleKtrik« izvode gotovo cijelu studijsku majstoriju »The Power to Believe«, jer u nastavku oduševljavajuće sviraju i nemilosrdnu socijalnu satiru »Facts of Life«, naslovnu klasiku i ubojiti instrumental »Dangerous Curves«, koji je uz »Larks’ Tongues in Aspic (Part IV)« također jedan od vrhunaca večeri. Za kraj snimke kultni je kvartet odabrao »The World’s My Oyster Soup Kitchen Floor Wax Museum«, jedno od svojih najavangardnijih dostignuća uopće, na kojem je glavna ‘zvijezda’ Belew sa svojom sjajnom pjevačkom izvedbom, pri kojoj bi si većina zbog naslova skladbe i ključnog stiha dugog kao crijevo već odavno slomila jezik, dok su njegovi posve ludi solistički ulomci na električnoj gitari prava poslastica za sve ljubitelje velikih gitarskih improvizatora.
»EleKtrik: Live in Japan« je možda čak i najbolji postojeći službeni koncertni dokument vrlo vjerojatno posljednje koncertne inkarnacije legendarnih King Crimson, koji uživo uvijek zvuče čak i bolje nego u studiju. Nakon slušanja »EleKtrik«, koji spada u elitu njihovih najboljih koncertnih albuma, uz pomisao na to da su King Crimson nakon 2004. više-manje prestali s aktivnim koncertnim nastupanjem, ostaje neki gorak okus da su zbog Frippove hirovitosti i egocentričnosti (razlozi za njegovu glazbenu neaktivnost u posljednje vrijeme su, kao i obično, banalni) prerano rekli ‘bobu bob’, pa makar ostali aktivni samo kao koncertni band.
Postava
Adrian Belew – gitara i vokal
Robert Fripp – gitara
Trey Gunn – Warr gitara
Pat Mastelotto – bubnjevi i udaraljke
Produkcija
King Crimson
Popis skladbi
1. Introductory Soundscape
2. The Power to Believe (Part I: A Cappella
3. Level Five
4. ProzaKc Blues
5. EleKtriK
6. Happy With What You Have to be Happy With
7. One Time
8. Facts of Life
9. The Power to Believe (Part II: Power Circle)
10. Dangerous Curves
11. Larks’ Tongues In Aspic (Part IV)
12. The World’s My Oyster Soup Kitchen Floor Wax Museum
