Izdavač: Drakkar
Datum izlaska: 23. 6. 2023
Produkcija: Frank Bornemann
Duljina albuma: 48.57 min.
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 8.0/10
Legendarni progresivci Eloy oduvijek su bili veliki čudaci, jer unatoč njemačkom podrijetlu nikad nisu spadali pod tzv. krautrockovsku scenu, nego je njihov stil u ranim godinama bio bliži space rocku, a kasnije simfonijskom prog rocku iz klasične britanske škole. Iako im nikad nije uspjelo prodrijeti u Ameriku (ili upravo zbog toga), danas su jedan od najcjenjenijih progrockerskih sastava, nastalih još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća.
Žilava skupina pod vodstvom neuništivog gitarista, pjevača i producenta Franka Bornemanna snimila je s »Echoes From The Past« treći dio ambiciozne konceptualne sage »The Vision, the Sword and the Pryre«. Na prethodna dva albuma gospodin Bornemann se prilično uspješno i uvjerljivo, uz povijesnu dosljednost, udubio u život francuske narodne junakinje Ivane Orleanske. Vjerojatno najveći njemački obožavatelj Djevice Orleanske pred njom se, doduše, prvi put poklonio već 1992. na albumu »Destination«, na kojem se nalazila skladba »Jeanne d’Arc«.
Treće dj̶e̶l̶o̶ čin konceptualne sage događa se nakon Ivanine smrti na lomači i odvija se kroz oči njezina suborca i pratitelja, francuskog viteza Jeana de Metza. De Metz se na »Echoes From The Past« nostalgično prisjeća Ivanina života i tako sažima ključne događaje s prva dva albuma. Svaka čast Franku na povijesnoj točnosti, predanosti i zanesenosti, što bi mu zavidio i najveći francuski obožavatelj najpoznatije ženske ratnice iz povijesti (u modernom je vremenu njezin lik i djelo nažalost često zloupotrebljavaju, kao što se rado događa sličnim povijesnim ličnostima, razni francuski nacionalisti i ekstremisti).
Unatoč tome, na »Echoes From The Past« povijesni koncept o nesretnoj djevojci koja je sa samo 19 godina izgorjela na lomači i kojoj Sveta Stolica ni nakon smrti ne daje mira, jer ju je nakon nekoliko stoljeća iz najgore heretikinje i vještice prekrstila u neokaljanu svetицу, iako bi papa prema službenoj crkvenoj doktrini trebao biti nepogrešiv, već pokazuje blage znakove umora. Kroz de Metzove oči, odnosno pojedine tekstove na albumu, naime, ne saznajemo ništa novo o Ivaninu životu, iako su do danas ostale brojne natuknice da je Ivanin omiljeni vitez prema njoj gajio prikrivene romantične osjećaje, što je na nekim skladbama s »Echoes From The Past« na prilično metaforičan način barem nagoviješteno.
S glazbenog gledišta »Echoes From The Past« otprilike je po kvaliteti na razini oba prethodnika. To znači da je riječ o više nego solidnom albumu sa svim prepoznatljivim Eloy glazbenim odlikama, predvođenima grandioznim simfonijskim aranžmanima, isprepletenima eklektičnim gitarskim pasažama i složenim vremenskim dionicama. Prva dobra stvar jest da je često napornih i zamornih naracija ovaj put znatno manje nego na oba prethodna albuma.
Frank je uz svoj bend, od kojeg su na »Echoes From The Past« ostali samo dugogodišnji basist Klaus-Peter Matziol i relativno novi bubnjar Stephan Emig (u bend je došao 2019.), u pomoć pozvao razne gostujuće klavijaturiste te i ovaj put angažirao nekoliko talentiranih pratećih pjevačica, koje povremeno vrlo dobro obogate njegovo pjevanje, obilježeno prepoznatljivim njemačkim naglaskom. To je Frank s godinama prilično uspješno pretvorio iz nedostatka u simpatičnu posebnost i najprepoznatljiviji glazbeni element ove skupine. Kombinacija Frankova pjevanja i ženskih pratećih harmonija posebno zablista na naslovnoj stvari te skladbi »Fate«, koje spadaju među vrhunce ovog albuma. Eloy istodobno još uvijek vrlo dobro vladaju ambijentalnim dramatiziranjem, što je s fluidnom izmjenom udarnih gitarskih pasaža i simfonijskih harmonija posebno izraženo na skladbi »Danger«.
Sa sigurnošću se može reći da »Echoes From The Past« njemačkim progrockerskim prvacima neće donijeti novu generaciju obožavatelja, niti će tijekom njegova slušanja dugogodišnji sljedbenici u ekstazi skakati do stropa, jer, očekivano, ne radi se o novom remek-djelu u stilu klasičnih Eloy albuma iz druge polovice sedamdesetih/prve polovice osamdesetih ili nečemu sličnom onom što je bio izvrsni »Ocean 2« (1998.), nego ‘samo’ o vrlo solidnom uratku. Ipak, riječ je o zbirci kvalitetnih kompozicija s prepoznatljivim Eloy zvučnim i ambijentalnim pečatom, što će zadovoljiti većinu vjernih sljedbenika.
Lijepo je da Eloy još uvijek ’udaraju’, zato ćemo i na sljedeće studijsko ostvarenje čekati s velikim zanimanjem. Samo se nadajmo da sljedeći studijski projekt neće slučajno biti četvrti dio sage o Djevici Orleanskoj, koji će sadržavati koncept o zgodama i nezgodama Ivane kroz alternativnu povijest; što bi se dogodilo da Ivana nije pala u burgundsko zarobljeništvo, poslije živjela ’normalan’ i ’razdjevičen’ život s partnerom i djecom te umrla prirodnom smrću? Dakle, nekako u stilu završne Isusove vizije iz kontroverznog filma ‘Posljednje Kristovo iskušenje’ s Davidom Bowiejem u ulozi Poncija Pilata i glazbenom podlogom Petera Gabriela.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Conspiracy (5:45)
2. Compassion for Misery (3:05)
3. Echoes from the Past (5:39)
4. Danger (4:42)
5. Deceptive Glory (5:10)
6. Warning Signs (6:34)
7. Fate (3:21)
8. The Pyre (9:22)
9. Farewell (5:19)
Postava:
Frank Bornemann – glavni vokali, prateći vokali, sve gitare
Steve Mann – klavijature
Klaus-Peter Matziol – bas gitara
Stephan Emig – bubnjevi, udaraljke
