Datum izlaska: 27.09.2019
Izdavačka kuća: Artist Station Records
Produkcija: Frank Bornemann
Trajanje: 51:49
Žanr: symphonic progressive rock/space rock
Ocjena: 8.5/10
»The Vision, the Sword and the Pyre – Part 2« nastavak je istoimenog konceptualnog albuma o životu francuske narodne junakinje Ivane Orleanske, koji su njemačke legende progresivnog rocka Eloy objavile 2017. godine. Gitarist i pjevač Frank Bornemann, šef benda i jedini originalni član, ispunio je obećanje da se na nastavak ambicioznog koncepta neće dugo čekati, a drugi dio sage o Orleanskoj djevi u svakom pogledu, ponajviše ambijentalno i aranžmanski, uspješno nadopunjuje prvi. Drugi dio tragične priče o Ivani Orleanskoj fokusira se na posljednje godine njezina kratkog života, dakle od važne pobjede kod Patayja, krunidbe francuskog kralja Karla VII. u Reimsu i zarobljeništva u burgundskim kandžama do namještenog procesa proengleske inkvizicije te spaljivanja na lomači sa samo devetnaest godina.
Od prošlog albuma dogodila se jedna promjena u postavi: Kristofa Hinza na bubnjevima zamijenio je Stephan Emig, već sedmi bubnjar u povijesti njemačkih ‘svemirskih’ progresivaca, što ipak nije bitno promijenilo očekivanu ritmičku sliku benda. Bogati orkestralni aranžmani, koji su prije svega plod dvojice dugogodišnjih klavijaturista, Hannesa Folbertha i Michaela Gerlacha, uz Bornemannove eklektične gitaristične podvige i dalje su zaštitni znak ove grupe. Gostujuće zborske vokalne harmonije s naglaskom na ženskim vokalima također ne donose ništa novo, dok je unutar simfonijskih aranžmana ovaj put više sakralnih elemenata, koji naglašavaju sveprisutan srednjovjekovni ugođaj većine skladbi. Za ovakve staroškolske progresivce možda je neobično da samo tri skladbe na albumu prelaze pet minuta, no riječ je o međusobno povezanom glazbenom kolažu koji uspješno povezuje Bornemannov koncept o posljednjim godinama nesretne djevojke.
Uvodna skladba sa snažnim zborskim harmonijama zgodno krči put u jezgru koncepta, dok Frankove prepoznatljive gitarske dionice odmah uvjeravaju da su Eloy i dalje u sjajnoj formi. Njegov vokal, ponajviše zbog snažnog njemačkog naglaska, nikad nije bio briljantan, kao što nikad nije bio ni u ‘prvom planu’, ali ga većinu vremena uspješno pokrivaju dobri prateći vokali, dok većinu kompozicija rese složene instrumentalne dionice uz koje se zaboravlja ta dugogodišnja mana. »Patay«, koja u tekstu opisuje bitku kod Patayja, gotovo je prototip Eloy klasike. Iako se pobjeda kod Patayja pripisuje Ivani Orleanskoj, bitku protiv Engleza zapravo je dobila udarna jedinica francuske vojske predvođena vitezovima, još prije nego što je Ivana sa svojim ratnicima stigla na bojište.
Skladbe »Joy« i »Reims«, koje govore o krunidbi Karla VII., protkane su temperamentnim aranžmanima i pozitivnom atmosferom, dok crkvene orgulje i zborske harmonije zgodno dodaju srednjovjekovno-sakralni pečat. »Armstice of War?« zahvaljujući zanimljivom rifu i snažnim gitarskim dionicama ima blagi hardrockerski naboj, dok simfonijski aranžmani naglašavaju epsku narav ove kompozicije.
Još je ratobornija »Paris«, dok »Abandoned« već pripovijeda o izgubljenoj bitki i burgundskom zarobljeništvu. Iako tekst govori o izdaji Karla VII., neki povjesničari tvrde da je Karlo ipak neuspješno pokušao otkupiti Ivanu od engleskih lakeja Burgunđana. Sljedeće dvije skladbe pomoću dramatičnih dionica i mračne atmosfere pripovijedaju o mučenju i suđenju, dok »Rouen«, prožet crkvenim orguljama i zborskim harmonijama, opisuje Ivaninu smrt na lomači. Završna skladba »Eternity« priča o tome kako je Ivana na simboličan način nadživjela svoje mučitelje, jer sjećanje na nju živi stoljećima nakon njezine smrti, dok je od početka prošlog stoljeća kao svetica štuje ne samo katolička nego i anglikanska crkva.
Eloy su sklopnim dijelom koncepta o najpoznatijoj francuskoj narodnoj junakinji dokazali da, usprkos poštovanja vrijednim godinama većine članova benda, još uvijek imaju mnogo energije za stvaranje dobre glazbe. Nagradu za najbolji progresivnorockovski album 2019. godine ‘Vizija, mač i lomača’ neće osvojiti, ali će se zasigurno uvrstiti u elitu albuma izdanih te godine. Bornemann i društvo ponovno su nas uvjerili da na stara leta nisu izgubili smisao za stvaranje slikovitih i eklektičnih glazbenih pustolovina.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. An Instant of Relief… Still The War Rages On (6:28)
2. Between Hope, Doubts, Fear And Uncertainty (2:12)
3. Patay (5:23)
4. Joy (3:45)
5. Reims… The Coronation of Charles VII (2:29)
6. Résumé (2:44)
7. Armistice or War? (4:25)
8. Paris (3:47)
9. Abandoned (4:43)
10. Compiègne (5:10)
11. Tormenting Imprisonment (2:25)
12. Rouen (4:40)
13. Eternity (3:38)
Eloy:
Fank Bornemann – vokal, gitara
Klaus-Peter Matziol – bas gitara
Hannes Folberth – klavijature
Michael Gerlach – klavijature
Stephan Emig – bubnjevi, udaraljke
