Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Križanke / Slovenija
Datum koncerta: 18.05.2011.
Broj posjetitelja: 3000
Cijena ulaznice: 22€
Bilo je to lijepo, suncem obasjano četvrtkovo poslijepodne kad su iza visokih zidina ljubljanskih Križanki odjekivali zvukovi zvučne probe. Ti su zvukovi prolaznicima davali do znanja da će ugodan ambijent Križanki u večernjim satima pružiti zaklon pristašama trenutačno najpopularnijeg benda iz Ajdovščine. Poslijepodne se počelo pretvarati u večer, a na prostoru su se počele skupljati prve veće gomilice ljudi, no ipak se nije dalo osjetiti neku posebnu euforiju u zraku. Baš dok smo Aleš i ja premlijevali misli o tome nisu li Elvis Jackson ovaj put odabrali prevelik prostor, frekvencija pridošlica rasla je sve više i više, do te mjere da smo se zbog već izmijenjenih riječi morali ugristi za jezik – Križanke su se napunile do posljednjeg kutka!
Elvis Jackson su od 2009., kad su izdali album “Against the Gravity”, napravili golem korak naprijed. Na krilima odličnog izdanja i pozitivnih kritika lansirali su se preko granice i postali stalnica stranih koncertnih pozornica, na kojima danas nastupaju više nego u domaćim krajevima. Pritom su im pomogli vjera u uspjeh, stalna prisutnost i garaštvo, čime su se u ušima mlađe populacije usidrili do te mjere da su po popularnosti sustigli naizgled nedodirljive bendove naše estrade poput Big Foot Mama, Dan D ili Šank Rock. Rasprodane Križanke za kraj maratonski duge turneje “Against the Gravity” bile su samo još jedan dokaz više da su “Elvisi” doista postali velikani!
Za uvod u zajedničko druženje s nešto manje od sat vremena programa pobrinuli su se S.A.R.S., jedno od najaktualnijih mladih imena srpske alternativne scene. Iskreno govoreći, s obzirom na odjeknu medijsku kampanju oko sastava, od njih sam očekivao bitno više. S.A.R.S. svoj zvuk grade na sporom, melankoličnom rocku s izrazitim prizvukom balkanskog temperamenta i specifičnog humora. Mladi Beograđani predstavljali su aktualni album “Perspektiva”, ali relativna nepoznatost sastava, sterilan tempo i zamka velike pozornice nisu uspjeli izmamiti ništa više od mlakog odziva publike.
Nakon kratke stanke slijedio je pravi adrenalinski spektakl, kako je obećavalo već promotivno geslo koncerta. Punkrockerska koračnica Wake Me Up već je na samom početku izazvala eksploziju oduševljenja među pretežno golobradom publikom, koja se tek počela susretati s koncertnim doživljajima. Beskompromisan pristup, obilje dobre volje i nestašna mladenačka energija na pozornici, zarobljena u tijelima četvorice iskusnih glazbenika, ekspresno su brzo zacrtali put kojim su Elvis Jackson odlučno koračali kroz cijeli koncert. Obilje prekopicanja, trčanja, već poznati štosevi s rolama toaletnog papira i drugim konfetima bili su kao i uvijek dio showa, koji Ajdovci s frontmenom Budom na čelu odlično vladaju. Vječno nasmijani Buda sa svojom je tvrdom primorskom naravi bio glavni komičar večeri, rutinirano je odradio i svoje vokalne zadaće i dokazao da mu se s nakupljenim koncertnim kilometrima koža dodatno odebljala. Instrumentalna trojka Berto, Slavc i Soki razumljivo je pri sviranju dodala svaki svoju čašicu pozitivne energije, čime su bez poteškoća preplovili moguće zapletе, kao što je bio, primjerice, otkaz Bertove gitare prije komada My Beer. Jednostavna punkrockerska retorika te je večeri pogađala u sridu kao od šale, no iskusnije koncertno oko ipak nije moglo mimo osjećaja da bi tehnički odlično potkovani glazbenici mogli zagristi i u neku glazbeno zahtjevniju jabuku.
Unatoč svim cirkuskim umetcima, u prvom je planu ipak bila glazba. Elvis Jackson se još od izdavanja i dalje aktualnog četvrtog albuma drže provjerene set liste i tek rijetko naprave neki korjenit rez u jezgri izvođenog programa, ravnomjerno raspoređenog među sva studijska izdanja. Redoviti posjetitelji njihovih koncerata zato smo s tim većim veseljem slušali goste koji su koncert začinili i odnijeli u nove dimenzije. Akademski zbor Sveučilišta na Primorskem pobrinuo se za vokalnu interpretaciju hita Dry Up Your Tears, članovi Ane Pupedan obojili su Losera u svoje boje, a najugodnije iznenađenje bila je prisutnost violončelista Samota (Aperion), s kojim su mogli odsvirati skladbu This Time, vrlo rijetku pratilju koncerata Elvis Jackson. Nastup se poput munje brzo približavao kraju, koji je uz komade Not Here To Pray i Against the Gravity bio odjenut u punkrockersku odjeću.
Vremena intimnih druženja po manjim klubovima, u kojima su Elvis Jacksoni svirali dobro desetljeće, očito su prošla. Nakon relativno duge i trnovite staze Ajdovci su u četvrtak dočekali jedan od vrhunaca svoje glazbene staze – odsvirali su samostalan koncert pred višetisućglavom masom, koja im je još dugo nakon završetka koncerta rajanja izražavala glasne ovacije. Više nego primjerena nagrada uoči skorog petnaestog rođendana, nema šta!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
