Izvođač: Pet Shop Boys
Izdavač: Parlophone Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 51:02
Ocjena: 4.5/5
Prilično se vremena izlilo od sredine osamdesetih, kad je ovaj duo eksplodirao hitom West End Girls. A tu je još uvijek. Teško bi čovjek još našao nekog pop dinosaura koji je do danas izdržao bez stanke s konzistentnim katalogom redovitih izdanja. Bilo studijskih albuma, DVD-a, remiksa, kompilacijskih kolekcija. Nekoć je ovaj duo diktirao razvoj synth pop retorike, a danas vrijedi za najveće gurue svog posla.
Ako je album »Yes« bio nekakav zaokret prema retro polazištima aranžiranja i zadovoljio ponajviše Pet Shop Boys pop nostalgičare – u mislima imam sentiment albuma »Very« iz 1993., je« Elysium« opet korak dalje, u smislu veće eksperimentalne izazovnosti. Naravno, strukturiran u tipičnoj Pet Shop Boys maniri art synth pop elektronike, koja je uvijek djelovala tako privlačno i uvjerljivo jer je u pravom omjeru spajala veliki talent genijalnog komponiranja i zarazne slušljivosti uhvaćenih vječnozelenih melodija, potkovane plesnim ritmovima. No unatoč potonjoj činjenici, Pet Shop Boys se ovaj put zanimljivo od toga udaljavaju i nude album veće eksperimentalne iskaznice. Sazrijevanje obaju glazbenika u novim vremenima zahtijeva upravo takav tip albuma kakav je »Elysium«.
Željeli su drukčiji album, album koji će definirati puls odabranog studija, koji nudi odabrani zvuk. Ne bilo kojeg, nego studija čiji je vlasnik Andrew Dawson, ime povezano s nagradama Grammy i reperom Kanyeom Westom. Za sve to trebalo je odletjeti pod vruće kalifornijsko sunce do Los Angelesa. Družina povremenih studijskih vokalista, pratećih vokalista, vokalista koji su surađivali, primjerice, s Adele, to su imena Julia Waters, Luther Waters, Oren Waters, Maxine Waters, ono je na albumu što mu dodaje onaj žmarac posebnosti i drukčijosti u zbirci albuma Pet Shop Boys. Riječ je o pjevačima s pedigreom i karakterom. Na sceni su se pojavili još u šezdesetima, kad je s onu stranu bare bio popularan Motown. S Tennantom i Loweom ovaj je put opet cijela hrpa provjerenih glazbenika koji sudjeluju u sooblikovanju zvučno-energetske slike albuma »Elysium. Konstanta, dakle, koja učinkovito proširuje artistički domet zvuka, produbljuje ga i sooblikuje kod Pet Shop Boys osjetnije od albuma »Fundamental« (2006) nadalje.
Opet ne ide bez singlova, koji su plasirani s ciljem postizanja komercijalnog uspjeha. Bez toga ne ide. Winner je izdan kao prvi singl. Riječ je o pozitivno intoniranoj skladbi, tipičnog Tennantova vokalnog šarma, koji i dalje ostaje elementarni zaštitni znak izražajnosti Pet Shop Boys. Kad smo se maloprije doticali utjecaja kalifornijskog sunca na zvučni krajolik albuma »Elysium« (ime je dobio po lokalnoj oznaci gdje se nalazi Dawsonov snimateljski studio), istaknuta je važnost harmoniziranja vodećeg vokala sa zborovima pratećih vokala. Skladba Hold On, pozitivna koliko god može biti, djeluje kao točka za kazališni mjuzikl, a posebnu težinu i karakterni odmak na albumu daju mu upravo ti zborski napjevi. Album inače opet ne skriva tipične točke provjerenog cinizma, koje potječu iz engleskog crnog humora. Izvrstan eksperiment koji u tom pogledu drži vodu je »Ego Music«, koji djeluje kao Tennantova parodija na samog sebe (skladba minimalizama profinjeno satkanih u cjelinu, poput minimalne pameti bilo kojeg »egomanijaka«), a stihove je moguće usmjeriti i na svakog zvijezdu, osobito na idealnog pacijenta svakog psihoterapeuta, a takav bi lako bio vječno dijete Axl Rose. Ova skladba posjeduje blagi dodir The Human League sentimenta – usput, Phil Oakey pojavio se kao posebni gost na prethodnom albumu skupine »Yes« (2009). Vrhunac Tennantove teatralne komičnosti, uvedene u nasljeđe retorike Pet Shop Boys, doseže kumulus u Invisible, još jednoj očitoj točki samoparodije, a više nego uspješno u sentimentu cinizma ustraje i Your Early Stuff, gdje je Tennant u jednom intervjuu izjavio da skladba zapravo opisuje skup opjevanih dijelova rečenica taksista koji su od hotela do koncertnog prostora vozili oba člana skupine tijekom godina karijere na turnejama, osobito u razdoblju osamdesetih.
Leaving je odlična uvodna pjesma novog albuma, izdana kao drugi singl. Sadrži tipičnu Pet Shop Boys gravuru, markantan Tennantov vokal u središnjoj žarišnoj točki s tipičnom bojom »dječački androidnog« glasa, koji nikako ne možeš pogriješiti, rođenog za kovanje synth pop hitova, opremljenog prelijevom sintisajzerskih zavjesa provjerene PSB formule. Plesni ritam zapravo izlazi na površinu u drugom planu. Prednost preuzima spektralni krajolik sintisajzerskih zavjesa i, kao i uvijek, Tennantov vokal. Unatoč nostalgičnoj vibraciji koja zrači iz stihova, jasno je već s prvom skladbom da je »Elysium« drukčiji album od prethodnika. Odmah ističe onaj sanjarski cerebralni moment koji se obično ne uzdiže nad singlovima Pet Shop Boys i koji pokazuje da je »Elysium« album koji zahtijeva više koncentracije pri slušanju i manje površnosti. Za Pet Shop Boys album »Elysium« raste slušatelju k srcu sporije nego što bi se očekivalo. S druge strane, nastavak albuma s motivskom i atmosferičnom razgibanošću točaka potvrđuje da je prvi dojam pri otvaranju skladbom Leaving potpuno ispravan. Za prosječnog fana Pet Shop Boys dakle teže osvojiv album nego što bi se očekivalo.
Za sve retro nostalgičare, čak i one prave eighties PSB zagriženjake, vrijedi istaknuti skladbu »A Face Like That«. Zapravo je riječ o skladbi s hit potencijalom (hit potencijalom uhvaćenim u vremenu), samo što je aranžirana prokleto slično klasičnim hitovima iz osamdesetih i početka devedesetih. Tipična sintisajzerska zavjesa u pozadini s melosom pratnje, koja te u tren oka baci na album »Actually« (1987) ili »Introspecitve« (1988). Takvim zvučnim rješenjima upotrebe sintisajzera Pet Shop Boys bili su u ono vrijeme pokretačka snaga koja je diktirala razvoj elektronskog popa, a danas takva skladba, uhvaćena u vremenu, djeluje silno simpatično i prvenstveno budi mnoštvo osjećaja nostalgije.
»Elysium« završava iznimno intenzivno. U vrhunac završnice polako ga uvodi odlična, senzitivna, dramatična, ali smirena i, kao uvijek, u tren oka zarazna Memory of the Future, s klasičnim napjevom koji možeš smjestiti u bilo koje razdoblje stvaranja skupine, a istodobno njome PSB umjetnički love aktualni šarm art retorike nove ere! Bomba od skladbe i kandidat za izdanje kao treći hit singl albuma »Elysium«. Iza nje stoji baladna Everything Means Something, koja posjeduje zarazan refrenski napjev. Odjeven u strukture i melos refrenskog napjeva kojem bi zavidjeli čak i pop rockeri Coldplay! Izrazito snažna skladba s jedva primjetnim, nepretenciozno stupnjevanim razvojem atmosfere u refrenski krešendo, s jednom od najljepših i najsmjelije kompatibilnih poveznica kitice i refrena na albumu. Sintisajzerski pokrivači i dodane programske petlje, uz pomalo prikrivenu ritmičku teksturu »pljeskanja ruku«, djeluju čak cerebralno, sanjarski, transcendentalno, otuda moguće paralele s novim Coldplayem (refren skladbe!!!). Album u velikom stilu zaključuje još jedna iznimno zabavna skladba, u kojoj je moment plesnog disco ritma opet naglašen, a melos grade prirodno zvučeći elementi orkestra u pozadini pratnje. Dakle, opet odiše retro sentimentom. To je skladba Requiem in Denim and Leopardskin, koja će vas za veliki finale još jednom usisati u svijet glamura. Onog iz osamdesetih i s kraja sedamdesetih. Uhvaćena energetska vibracija ove skladbe zadržava jasnu prisutnost momenta nostalgije, s kojom bi se brzo sprijateljio i brundavi morž Barry White.
Kao što je spomenuto. Osnovni motiv je Tennantu i Loweu uspio. Poslužiti drukčiji album. Album ispod kalifornijskog sunca, drukčijeg zvuka. Album koji ne gura slušatelja nužno prvenstveno plesnim ritmovima, nego za promjenu otvara više prostora gradnji atmosfere, koja se temelji na suptilnom prelijevu elektronskih efekata zvučnih petlji i sintisajzerskih pokrivala, s povremenim sanjarskim, čak cerebralnim momentom. Naravno, s nama je opet nezaobilazni Tennantov vokal, vjerojatno do danas glavni zaštitni znak cjelokupnog synth elektro popa.
»Elysium« poslužuje slikovitu višeslojnost među točkama kao i unutar točaka albuma te silnu definiranost uskladjenih aranžerskih rješenja i u ustaljenom ritualu rasta artizma skupine predstavlja novu razvojnu točku. Pet Shop Boys novim uradkom potvrđuju da im u zrelim godinama ne presušuje kreativna svježina i inspiracija te da se skupina kreće naprijed i nikako ne staje. Mnogo suvremenika Pet Shop Boys, mnogo previše njih, danas već desetljećima živi na račun stare slave. »Elysium« dokazuje da Pet Shop Boys ne poznaju takvu patetiku.
Postava
Neil Tennant – vokal, klavijature,, aranžmani
Chris Lowe – klavijature, prateći vokal, aranžmani
SURADNICI:
Chris Athens – masteriranje
Rick Baptist – truba
Lizzie Randall – vokal
Alex Brown – prateći vokal (8)
Carmen Carter – prateći vokal (8)
Lenny Castro – udaraljke (1, 9, 12)
Andrew Dawson – orkestralni aranžmani (1, 3, 6, 8, 9, 12); programiranje (3, 5, 11); gitara (3, 6); bubnjevi (6); klavijature (11)
Andrew Duckles – viola
James Fauntleroy II – prateći vokal (1, 2)
Sam Fischer – violina
Vanessa Freebairn-Smith – čelo
Matt Funes – viola
Pete Gleadall – lprogramiranje (sve skladbe)
Endre Granat – violina
Clayton Haslop – violina
Joachim Horsley – dirigent, orkestralni aranžmani (1, 3, 6, 8, 9, 12)
Ryan Hoyle – bubnjevi
Dennis Karmazyn – čelo
Peter Kent – violina
Ana Landauer – violina
Tim Landauer – čelo
Victor Lawrence – čelo
Ben Leathers – orkestralni aranžmani (1, 3, 6, 8, 9, 12)
David Low – čelo
Lisa McCormick – rog
Serena McKinney – violina
Neli Nikolaeva – violina
Vivi Rama – bas gitara (8, 12)
Mark Robertson – violina
Rob Schaer – truba
Sonos – prateći vokal (6–8)
Jim Thatcher – rog
Adam Tressler – gitara (6, 9, 12)
Jessica van Velzen Freer – viola
David Walther – viola
Julia Waters – prateći vokal (1, 2, 4, 8, 9, 12)
Luther Waters – prateći vokal (8)
Maxine Waters – prateći vokal (1, 2, 4, 8, 9, 12)
Oren Waters – prateći vokal (1, 2, 4, 8, 9, 12)
Produkcija
Andrew Dawson & Pet Shop Boys
Popis skladbi
1. Leaving
2. Invisible
3. Winner
4. Your early stuff
5. A face like that
6. Breathing space
7. Ego music
8. Hold on
9. Give it a go
10. Memory of the future
11. Everything means something
12. Requiem in denim and leopardskin
