Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Overland
Izdavač: Escape Music
Izlazak: 2014
Trajanje: 53;39
Ocjena: 5/5
Iza riječi Overland krije se prezime sjajnog engleskog pjevača i skladatelja Stevea Overlanda. Steve Overland jedno je od najvažnijih, da ne kažem najutjecajnijih imena koja su pomogla popularizirati AOR žanr kroz osamdesete, ponajprije nakon što su s bratom Chrisom, nakon raspada sastava Wildlife, osnovali kultne FM. FM danas važe za jednu od središnjih planetarnih grupa koje su kroz osamdesete već prvim albumom »Indescreet« (1986) definirale AOR poslužen »na britanski način«.
Za Stevea vrijedi jedno: što je zreliji, to je zaposleniji. I srećom, očito i sve izražajnije plodan. Pred nama je treći studijski album Overlanda, koji je izašao pet godina nakon prethodnika »Diamond Dealer« (2009). U tom su se međuvremenu FM punom parom reaktivirali i izdali tri odlična studijska albuma (novi upravo nastaje), a Steve je istodobno uključen i u projekt Shadowman (veza s gitaristom Heartlanda Steveom Morrisom), koji je posljednji album izdao 2011. Steve je tako tek izdao novi studijski album za Overland, a već obećava da će tijekom ove godine definitivno realizirati prvijenac projekta The Ozone, i to u vezi s još jednim sjajnim britanskim pjevačem, Chrisom Ouseyem (Heartland, Snakecharmer).
U prenatrpanom rasporedu našlo se dakle dovoljno vremena i za novi Overland materijal, a Steve je za tu priliku snažno prozračio ekipu suradnika koji su u studiju pomogli »utjeloviti« sve njegove svježe glazbene ideje. Na mjestu švedskog multiinstrumentalista i producenta Martina Kronlunda, koji je pomogao na albumu »Diamond Dealer«, našao se ništa manje talentirani legionar Christian Wolff! To je kanadski glazbenik koji je prije toga surađivao, recimo, s Robom Morattijem (Final Frontier, ex-Saga) te u grupi On the Rise. Bas gitaru prihvatio je Larry Antonino, ime legendarnog američkog sastava Unruly Child, a za bubnjeve je sjeo izvanredni Jay Schellen, također povezan s Unruly Child, koji je svirao i u sastavima Asia, Hurricane, World Trade, Circa, GPS (popis još nije zaključen). Ako tome dodaš još jednog od najpronicljivijih i najsuptilnijih gitarskih čarobnjaka, ujedno aranžera i producenta, Mikea Slamera (Seventh Key, ex-Steelhouse Lane), koji je dodao dodatne gitarske solaže, odsvirao i bas gitaru i klavijature na ovom albumu, jasno je da se na albumu nalazi izvanredna družina veličanstvenih glazbenika. Usput, kao posebni gost prateće vokale doprinosi i basist Kansasa Billy Greer, koji sa Slamerom čini osnovnu kreativnu jezgru sastava Seventh Key.
Novi album nudi umjereniji zvuk, recimo mu kar radijski prihvatljiviji zvuk u odnosu na prethodnika »Diamond Dealer«, na kojem je gitara mjestimice znala i konkretnije »zarežati« u opuštanju rifovskih decibela. U svakom je slučaju teško određivati koji je Overland album radijski prihvatljiviji, ali finese su slične. A »Epic« je u osvajanju jezgrovitom melodičnošću u tren oka otrovno zarazan album! Klavijature opet dobivaju više izražajnog karaktera (kao na prvijencu), a na albumu se iskri i još veća izražajna snaga aranžiranja izvanrednih vokalnih harmonija koje prate, uvijek punokrvno osjećajnog Stevea Overlanda – čovjeka tipične vokalne frizure, specifične opterećenosti suptilnim soul pop sentimentom.
Može se tvrditi da je Steve Overland na albumu »Epic« ponudio, u smislu produkcije zvuka, najzreliji proizvod od sva tri izdanja Overlanda do danas. Svi gradivni elementi zvuka leže unutar aranžmana u savršenoj zvučnoj ravnoteži. Zvučna slika optimalno je iskorištena. Čak i tamo gdje bi gitarski riff mogao izražajno dominirati nad ostalim elementima, gitare se nikako ne guraju u prvi plan, nego su cijelo vrijeme lukavo uravnotežene s klavijaturama.
Album je opet izniman u postizanju onih karakteristika koje su u žanru AOR-a i melodičnog rocka najcjenjenije i najtraženije plemenite sastojnice! Stupnjevanje raspoloženja od strofe (po želji preko pretrefrena) do refrena doseže vrhunac u refrenu, koji obvezno pali u savršenim melodijama već pri prvom slušanju. To Overland postižu malim prstom lijeve ruke. Kilometraža, iskustvo, rutina tu su! Iznad toga je najvažniji urođeni osjećaj za postavljanje melodične briljantnosti. To je Steve Overland kroz godine glazbenog sazrijevanja izbrusio do optimuma sebi svojstvenog doživljaja »savršeno definirane melodične pjevnosti«
Od Radio Radio do posljednje Time To Letting Go, album »Epic« čvrsto zgrabi slušatelja za uši i kroz izvanrednu pompoznost napjeva vrhunskog melodičnog držanja snažno ga drži u šahu. Kvalitativnih oscilacija među skladbama na albumu dakle nema. Ljubitelji savršeno izbrušenog AOR-a, dobrodošli doma! Ovo je album koji se doslovno šiba od sve melodične zaraznosti i svih malih filigranskih poteza. Suptilnog ukrašavanja aranžmana. S obzirom na to da ćete favorite morati birati sami, osobno ću kao vrhunce albuma istaknuti središnje skladbe. Prva je pola-balada Liberate My Heart s jednim od najljepših refrena ploče, druga je odmah iza nje bombastična AOR ljepotica Down Comes The Night, koja najbolje djeluje na dugim relacijama noćne vožnje automobilom, kao i s popom (»Toto like« refren) zbližena If Your Heart’s Not In It, na kojoj Slamer stvara nekoliko izvanrednih gitarskih trenutaka. Svakako, ovako u tren oka možeš učiniti nepravdu ostalim skladbama, koje su inače na albumu također optimalno detaljno razrađene. Nikako ne valja zaobići najtvrđu skladbu albuma, koja zato na njemu i odstupa. To je skladba Rock Me. Ona je skvasana u tradicionalnoj staroškolskoj maniri Deep Purple Mk III ili maniri ranih Whitesnake. Uopće, uz aranžmane taj osjećaj produbljuje i Overlandov tipični vokalni pristup, u kojem svojom soul frizurom evocira moguće paralele s vokalnim karakteristikama Glenna Hughesa.
»Epic« povremeno u potezima aranžiranja nosi takva rješenja koja bi u drugačijem glazbenom okruženju mogla zaploviti u smjeru progresivnog rocka. Ali budući da je ovo što vidiš i čuješ ono što kod Overland dobivaš – dakle konstanta, najviše što možeš dopisati uz takav dojam jest da je riječ o albumu s najviše »art estetike« u izboru triju Overland albuma. Dakle, ono što Overland nudi s »Epic« svakako ostaje blizu projektu Shadowman, svakako dijelovima sastava FM i The Ladder!
»Epic« je izrazito snažan album. U smislu skladanja. Što se tiče poruke, vrlo predvidljiv (pa koji AOR album nije?), a u skladateljskom smislu spada u sam vrh proizvoda AOR-ovskog obrta! Produkcijski, u savršenoj metričnosti, do suptilno razrađenih »mid –eight« pasaža, u kojima se razmahuje znanje i snaga Mikea Slamera. Svaki pokret albuma podređen je apsolutnoj gradnji grabežljivih raspoloženjskih stanja.
Već kad su FM prošle godine izdali albume »Rockville« i »Rockvile II«, zapisao sam si da su Steve Overland i ekipa majstori u tome kako već bezbroj puta prodani štos prepakirati tako da opet djeluje punokrvno. Kao da je prodan tek prvi put. A njegova plodnost ne jenjava. »Epic« je njezin novi dokaz. Remek-djelo!
Postava
Steve Overland – vokal, prateći vokal
Christian Wolff – ritam gitara, solo gitara, akustične gitare, klavijature
Mike Slamer – ritam, solo gitara, klavijature, bas gitara
Larry Antonino – bas gitara
Jay Schellen – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Billy Greer (Kansas/Seventh Key) – prateći vokal
Billy Trudel – prateći vokal
Fredrik Bergh (ex-Street Talk) – klavijature na skladbama br. 5 i br. 6
Produkcija
Christian Wolff & Steve Overland
Popis skladbi
1. Radio Radio
2. If Looks Could kill
3. Stranded
4. Rags To Riches
5. Liberate My Heart
6. Down Comes The Night
7. If Your Heart’s Not In It
8. Rock Me
9. So This Is Love
10. Wild
11. The End Of The Road
12. Time For Letting Go
