Izdavačka kuća: Atomic Fire
Datum izlaska: 11. 11. 2022.
Produkcija: Epica i Joost van den Broek
Trajanje albuma: 35.51 min
Žanr: Simfonijski metal
Ocjena: 9/10
Živimo u svijetu koji moderno društvo i turbokapitalizam sve više razdiru, a reklame po svim medijima prodaju nam priču o uspjesima pojedinca. No ljudi smo društvena bića koja su tisućljećima preživljavala kao zajednica, a ne kao usamljeni vukovi što lutaju šumama. Suradnja je glavni aspekt uspješnog društva, čega su svjesni i Epica. Skupina je prošle godine slavila dvadeset godina djelovanja, a na slavlje su pozvali razne glazbenike s kojima su se tijekom tih proteklih dvaju desetljeća susretali na glazbenom putu, a rezultat je EP naslovljen ‘The Alchemy Project’.
EP započinje skladbom ‘The Great Tribulation’ – suradnjom s talijanskim simfonijskim death metalcima Fleshgod Apocalypse. Dok sam uvod počinje u tipičnom Epica stilu sa Simone i zborskim pjevanjem, vrlo brzo skreće u poprilično mračnije vode, gdje se iznad divljanja blast beatova izvrsno prepleću, dakako kontrastni, vokali Simone i Francesca, a u zborskim dijelovima čuje se i snaga sopranistice Veronice Bordacchini.
“Dancing on ruins in search of more power
But we have forgotten to water the soil that forgives
Let it live”
Miješanje tako različitih glazbenika s Epicom naravno donosi i glazbene otklone na koje redovni slušatelji skupine nisu navikli, ali mogu biti vrlo zanimljivi. Na ‘Wake the World’ naime sudjeluju švedski pjevač Tommy Karevik (Kamelot) i klavijaturist Phil Lanzon (Uriah Heep). Skladba doduše ostaje simfonijska, ali više rockerska nego metalska, a upravo Lanzonovo sviranje klavijatura cijeloj stvari daje progresivan štih, dok Tommyjev power metal vokal ide ruku pod ruku sa Simoneinim.
“Can we cure our pain with harmony?, (You are never gonna change your world)
Ride the waves, for human eyes remain to see, blindly, (You are vulnerable)
Will we paint the sky in symphony?, (Music cannot redeem)
Can our music heal the world?”
Slijedi još jedna vrlo posrećena i poskočna skladba – ‘The Final Lullaby’. Riječ je o suradnji s norveškim alt metalcima Shining, a sama glazba snažno podsjeća na njih, čak toliko snažno da se usuđujem reći kako je, da nema Simoneinog vokala, teško bih je pripisao Epici. I još jednom se potvrđuje odlično slaganje različitih vokala, a naravno, ne bi bilo Shininga bez Munkebyeova saksofona, koji doista stavlja točku na i!
“So here we are, hand in hand, Watching the world end
The rain is pounding down on us from a broken sky, But we will live somehow”
EP se nastavlja vrlo smireno i s vokalnim naglaskom skladbom ‘Sirens – Of Blood and Water’. Riječ je o mističnom prepletanju triju izvrsnih vokalistica; uz Simone tu su i njezina sunarodnjakinja Charlotte Wessels (ex-Delain) te Dankinja Amalie Bruun (Myrkur).
“We are the sisters of the sea, Inside the waters we are free
You ride the currents of my tears, As our goodbye is drawing near
We are the children of the sky, Come earn a soul that never dies”
Nakon nekoliko nježnijih melodija EP skreće na “tamnu” stranu. ‘Death is Not the End’ naime je brza i udarna skladba u kojoj glavni vokal preuzima divlji Björn “Speed” Strid (Soilwork), a čini se kao da je Simone potisnuta u pozadinu, dok uz Epicu na gitari svira i Frank Schiphorst, koji je i član nizozemske skupine MaYan zajedno s Epicinim ritam gitaristom, dežurnim growlerom i suosnivačem Markom Jansenom.
“Breathe through my final breath, Fear of a never-ending trail of tears
Death is not the end, Blood all over your hands
Guilt preserves the pain, and I can’t make amends
Catch that final breath, Mortal death is near”
Ako nas je Strid odveo u tvrđe vode, ‘Human Devastation’ nas odvodi zapravo potpuno izvan Epicine sfere. Gostujući God Dethroned i pjevač Sven de Caluwé (Aborted) naime zajedno s instrumentalnim dijelom Epice odjure kroz nešto manje od tri minute death metal divljanja, kakvo od tih nizozemskih simfoničara nismo još nikad čuli, a kamoli očekivali.
“Madness around me, radiation frying our brains
Knowledge deceiving, sources manifesting hate
Madness within me, every day goes on and on
Madness within you, apathy is dooming”
Već u uvodu u posljednju skladbu, ‘The Miner’, atmosferične gitare najavljuju vezu s finskim melodeath prvacima Insomnium. Zvuk se zatim preko modernijih melodija poduprtih samplovima podvlači pod spoj vokala Simone i Asima Searaha (Damnation Plan, ex-Wintersun), koje u distorziranijim prijelazima prekida Niilo Sevännen (Insomnium).
“Suffocated by misery
In search of the endless treasure
All that glitters is not gold”
Epica su na svojevrstan način proslavili svojih prvih dvadeset godina i ne izgleda da namjeravaju stati. Hrabar izbor glazbenika i stilova s kojima su se suočili pri stvaranju ovog EP-a daje do znanja da ne poznaju kreativne granice – to je naravno dobra vijest za skupinu, ali vjerojatno ne i za sve njihove obožavatelje. No tamo gdje završava jedno poglavlje, počinje drugo i jedva čekam njihova daljnja ostvarenja – pitanje se postavlja samo hoćemo li, odnosno kako ćemo ovaj projekt moći čuti uživo.
Autor: Sebastijan Videc
Popis skladbi:
1. The Great Tribulation (feat. Fleshgod Apocalypse)
2. Wake the World (feat. Phil Lanzon & Tommy Karevik)
3. The Final Lullaby (feat. SHINING (NOR))
4. Sirens – Of Blood And Water (feat. Charlotte Wessels & Myrkur)
5. Death is Not the End (feat. Björn “Speed” Strid & Frank Schiphorst)
6. Human Devastation (feat. God Dethroned & Sven de Caluwé)
7. The Miner (feat. Asim Searah, Niilo Sevännen & Roel van Helden)
Postava:
Simone Simons – vokal
Mark Jansen – ritam gitara, growl vokali
Coen Janssen – klavijature
Ariën van Weesenbee – bubnjevi
Isaac Delahaye – solo gitara, prateći vokali
Rob van der Loo – bas gitara
