Mjesto: Koper / Figa Rock Bar / Slovenija
Datum koncerta: 25.11.2014
Broj posjetitelja: 70
Cijena karte: 18,00€
Ne događa se često da bi unutar granica naše države imali priliku vidjeti i čuti tako kvalitetan glazbeni trio kao što su Eric Sardinas & Big Motor. Ove jeseni je naše primorje (opet) ponudilo upravo to, i to čak dva dana zaredom. Ali idemo lijepo redom, večer po večer.
Eric Sardinas je svakom glazbenom zaljubljeniku već poznata ikona rezonantne gitare. Mješavina r’n’b-ja i bluesa utjelovljuje njegovu glazbu, isprepletenu odlučnim ritmovima i hrapavim grlenim vokalom. Predvođeno gitarom, naravno. Za prste polizati.
Ljubazno osoblje Figa Rock Bara lijepo nas je dočekalo. Spomenuti koparski klub tih je dana slavio svoju četvrtu obljetnicu postojanja. Klub je ugodan, daje osjećaj domaćinstva i dobrodošlice. Crveno-bijeli zidovi puni su potpisa izvođača koji su se u četiri godine već izredali na Figinoj pozornici. Za šankom se mogu pohvaliti prilično raznolikim izborom piva, a dok smo srkali plemeniti hmeljni napitak, čekali smo nastup momka koji je zagrijavao pozornicu prije Erica Sardinasa.
Ono što se dogodilo vjerojatno nije očekivao nitko. Ljubazan, jednostavan mladić po imenu Samo Pivač na pozornicu je doduše istupio pomalo plaho, ali je od svog nastupa napravio čudo. Samo je Jeseničanin koji nastupa po lokalnim klubovima sam sa svojom domaćom gitarom, a društvo na pozornici prave mu samo njegov prodoran vokal i neizmjeran talent. Momak nastupa pod umjetničkim imenom Samuel Blues. Nastupa i s autorskim pjesmama i s obradama, pri čemu se i po imitaciji glasa i po stilu sviranja najviše približava legendi Johnnyju Cashu. Da momak nije od juče, ubrzo je postalo jasno. Kad je Samo zaboravio na publiku i prepustio se samo sviranju i pjevanju, prošla ga je i sva početna suzdržanost. Na pozornici smo bili svjedoci prave fuzije zvučnih harmonija i istodobno neizmjerno precizne i prodorne izvedbe pjesama. Ako nam je uz prvih nekoliko pjesama u publici što nedostajao prateći sastav, ubrzo smo shvatili da je Samo s gitarom na pozornici potpuno dovoljan. Mladić je u svom poslu bio toliko uspješan da je i sam Eric Sardinas u backstageu načulio uši te se primaknuo bliže diviti se mladom Jeseničaninu. A onda još bliže. I još bliže, dok se naposljetku nije popeo na pozornicu i zapjevao uz Samu. I to ne samo jednu pjesmu. Cijelo je vrijeme otvoreno pokazivao oduševljenje mladim talentom, kojeg prisutnost zvijezde (a možda i uzora) na pozornici nije ni najmanje zbunila, iako je Ericov dolazak vjerojatno malo pomiješao zacrtani tijek nastupa. Eric se zatim ljubazno povukao s pozornice da bi mladi Samuel Blues mogao zaključiti svoj više nego uspješan nastup. Samuel Blues je zasigurno izvođač koji zadovoljava svaki apetit za kvalitetnom blues glazbom, pa voditeljima klubova dajem do znanja da ne previde ovu mladu nadu i da ga pozovu na koju pozornicu.
Uslijedila je kraća stanka, ali ubrzo nakon deset navečer na pozornici se pojavila dugo očekivana trojka – pomalo šepajući Eric Sardinas zajedno sa svojim pratiteljima Bryanom Keelingom i Levellom Priceom. Sastav svoje dobro raspoloženje nije skrivao. Da je Eric izuzetno dobro raspoložen, bilo je jasno već na nastupu Sama Pivača, ali i članovi Big Motora, koji su tijekom Samova nastupa ostali u backstageu, na pozornicu su istupili nasmijani i pozitivnih misli. Eric je okupljenu publiku pozdravio, rekao da mu je drago što su tu te udarno započeo prvom pjesmom. Njegove ruke i prsti unatoč prividnoj grubosti posjeduju nepojmljivu osjećajnost kad se Eric potpuno prepusti gitari. Unatoč nedavno slomljenoj nozi (tijekom kolovoskog koncerta u Bluesiani Eric si je pri padu s pozornice slomio nogu) nije štedio poplesivanje na pozornici. U svoj je nastup trojac na pozornici uložio dušu, srce i tijelo. Kroz grlene stihove i beskrajno improviziranje na gitari, basu i bubnjevima publika je, hvatajući ritam koji su davali muškarci na pozornici, padala u glazbenu ekstazu.
Trojac je krajem listopada objavio novi studijski album naslovljen Boomerang, pa su dio koncerta posvetili promociji novog CD-a. I nove pjesme sastavu su skrojene po mjeri i kao takve ugodno su se slile uz starije hitove. Koncert se odvio u dva dijela s usputnom 20-minutnom stankom. U tom smo vremenu čuli i najnovije skladbe kao što su Run Devil Run, Boomerang, Bad Boy Blues, ali i starije County Line, Gambling Man Blues i obvezatnu Get Down To Whiskey, uz koju je pjevala i publika.
Eric u prošlosti nije slovio za brbljavca na pozornici, no u posljednje se vrijeme malo i razgovara s publikom i ispriča poneku svoju zgodu, što koncertu daje prizvuk dublje povezanosti izvođača s publikom. Iako su oba pratitelja, i Levell na basu i Bryan za bubnjevima, prividno potisnuti malo u pozadinu, ipak privlače poglede i pozornost publike, jer u ovladavanju svojim instrumentima apsolutno ni u čemu ne zaostaju za svojim velikim vođom. Odnedavno kratkokosi i bradati Levell uspješno popunjava ritmičke naglaske, a Bryan sa svojom preciznošću i savršenstvom na bubnjevima prati baš svaki improvizirani upad obojice muškaraca ispred sebe.
Pozornica u Figa Rock Baru bila je gotovo premala za Ericovo poplesivanje i njegove vragolije na gitarama. Moćni bluesman tijekom svog nastupa ne miruje ni sekundu. Pritom nije važno ni to hoće li stajati uz mikrofon dok mora pjevati ili će svojim šarmantno hrapavim vokalom vikati mimo njega; hoće li se zaplesti u sve kablove unaokolo, preskakati zvučnike na pozornici i klizati vratom gitare uz stalak mikrofona. Čovjek iz sebe iscijedi svaku trunku duše i ljubavi prema glazbi te je preda publici. Nezaboravno.
Eric ni pri kraju svog koncerta nije zaboravio na čudesnog Samuela Bluesa, kojeg je još jednom pozvao na pozornicu pa su zajedno otpjevali i odsvirali još jednu pjesmu. Kako publika nije prestajala vikati i poticati, uslijedila je još i završna Behind The 8, koja je opet bila gotovo kobna za Ericove noge, jer je u zanosu sviranja pjesme pošteno klecnuo i srušio se na koljena među monitore na pozornici. Opet smo malo zadržali dah, ali srećom nije bilo ništa gore, jer je Eric ubrzo sam ustao i nastavio svirati do kraja pjesme. Uslijedio je još samo oproštaj s pozornice, a trojac se ubrzo nakon nastupa pridružio posjetiteljima ispod pozornice na razgovor i fotografiranje. Druženje se nastavilo do kasno u noć, a nas je čekao još dug put kući, kratak san i nastavak Sardinasove priče sljedeći dan.
Svaki koncert Erica Sardinasa unatoč nekim sličnostima uvijek iznova iznenadi. I svaki sljedeći njegov koncert premašuje prethodni. Zato naravno nije tajna da smo ga pogledali i sljedeći dan u Novoj Gorici. Ali to je već druga priča. Sve pohvale organizatorima za izvedbu ovog događaja – možda će se ipak polako početi češće pojavljivati i strani glazbeni biseri u našim klubovima.
Galerija slika
