Izdavač: Nuclear Blast Records
Datum izlaska: 28. 5. 2021.
Produkcija: Esa Holopainen & Nino Laurenne
Trajanje albuma: 37.24 min
Žanr: Progressive Metal/Progressive Rock
Ocjena: 9.5/10
Esa Holopainen gitarist je te jedan od osnivača i glavnih skladatelja legendarnih finskih death metalaca Amorphis, koji je nakon dugogodišnje vjernosti matičnom sastavu odlučio ipak izdati i svoj samostalni studijski prvijenac. Na albumu njegova projekta Silver Lake, koji se zove isto kao i album, našlo se dakle devet skladbi koje ni u kojem slučaju ne bi smjele završiti na nekom od albuma Amorphisa. To znači da Holopainen ovaj put ne svira death metal, nego je zanimljivo, nevjerojatno uspješno združio žanrove progresivnog metala s elementima popa, ali i stare škole progresivnog rocka iz sedamdesetih, kao i filmske glazbe, u briljantan art metal konglomerat koji posjeduje sedam raznolikih glazbenih priča i lica.
Holopainen je ponudio izvrsnu produkciju, koja zapravo nudi toliko lica koliko ima skladbi na albumu, a tih je devet skladbi ujedno izrazito prepredeno izbrusio do optimuma. U tom je pogledu oprezno birao i vokaliste, kao i to kojem će od njih dodijeliti glavni vokal, ovisno o sadržaju pojedinih skladbi (naravi kompozicija). Upravo su se ti vokalisti pokazali kao iznimno snažan faktor, jer čak i na autorska djela Ese Holopainena prenose energiju i vibraciju svojih matičnih sastava. Esa je birao najbolje među najboljima. Vrlo oprezno. A istodobno kao veliki obožavatelj odabranih vokalista. Jer je perfekcionist. To vrijedi i za instrumentaliste, njegove finske zemljake, i to provjerene, vrlo vješte studijske suradnike.
Album odiše melankolijom i čežnjom. Skladbe su začinjene mnogim finesama. Ima mnogo detalja koji se idejno izuzetno kompatibilno i voljno prepliću u zvuku te ga tako prepredeno obogaćuju i proširuju. Pobjednice po učinku melankolije, koja ispunjava tjeskobom i čežnjom i s lakoćom izaziva naježenost, obje su točke za koje je Esa na vokalne dužnosti pozvao vokalista švedskih progresivnih rock i nekoć doom metal legendi Katatonia, Jonasa Renksea. Ne čudi što Jonas kao jedini gostujući vokalist preuzima dvije pjesme na svoja pleća, i to upravo u početnom dijelu Sentiment, za koji izuzetno atmosferičnu podlogu priprema uvodna akustična instrumentalna i neoklasično usmjerena naslovna skladba, koja bi se s lakoćom mogla uklopiti u podlogu za neki film, te završna Apprentice. Ta je skladba izgrađena na istom vodećem motivu kao uvodni naslovni instrumental, samo što je prilagođena za Renksein vokal i zrači posve drukčijom slikom. S Renksejem na vokalu obje skladbe vibracijom vuku prema Katatonia u aktualnoj – progresivnoj eri, a u njima će se pronaći npr. i ljubitelji novijih Riversidea, ali i Porcupine Tree. Obje su skladbe u osnovi progresivnorockovske točke.
Muzikalnost je savršena. Zgrabi te i prikuje uza se. Zahvaljujući osjećajnoj interpretaciji i nevjerojatno jasnom fokusu aranžiranja te samom usredotočenju na interpretaciju materijala. Holopainen na ovom albumu pokazuje kako je briljantan i višeslojno uglačan glazbenik. Njegova se priča nipošto ne završava u death metalu. Ovo je album na kojem se gitarist predstavlja u više lica te svojom pronicljivošću i stalno privlačnim idejnim rješenjima skladanja ne prestaje oduševljavati.
Alkusiontu je zapravo još jedna instrumentalna točka s elementima folk glazbe, koja bi pristajala izravno kao glazbena podloga za film. Holopainen ju je posolio tako što je za suradnju pozvao legendarnog finskog filmskog glumca Vesa-Mattija Loirija, koji je svojom gromoglasnom bojom glasa skladbi udahnuo naracije koje joj daju izuzetno zahvatan raspoloženjski doseg i jačaju hipnotičku dramu teatra. Dodan je i još jedan iznenađujući otklon. Iznenađujući s obzirom na prijašnja djela Holopainena. U nju je dodan izuzetno kompatibilan solo na saksofonu. Tu priča još nije gotova. Dodan je i finski tradicionalni instrument kantele
Unatoč svemu, Holopainen je na album podmetnuo trenutak koji bi uvjetno pripadao albumu Amorphisa. Takav je dio skladbe In Her Solitude, koja se u uvodnom motivu i strofi otvara posve death metalski, i to zahvaljujući pjevaču Amorphisa Tomiju Joutsenu. No pjesma se stilski i atmosferski potpuno prelomi u refrenu, koji je glazbeno zahvatan i nosi elemente pop glazbe. Slijedi briljantan preskok preko folk prijelaza u neoklasični progresivni metal nastavak, gdje Holopainen zasja fascinantnim gitarskim solom kojim pokazuje i potvrđuje svoju finoću i mekoću pomnim biranjem i bojanjem tonova. Ta je pjesma posebna po tome što ima svega dvije strofe i dva refrena, a nakon toga slijedi samo još produljeni instrumentalni dio. Skladbe Promising Sun s Björnom Speed Stridom (Soilwork, The Night Flight Orchestra) i Storm s Håkanom Hemlinom iz sastava Nordman nude druženje elemenata sjajnog metalskog fraziranja s pop estetikom, koja preuzima dominantnu poziciju u refrenima. U svim zahvatnim refrenima. U objema tim skladbama Holopainen je izuzetno vješto podmetnuo i petlje programiranja s elektronikom i sintesajzerima, čime je postigao još izdašnije kontraste zarobljenih raspoloženjskih preokreta unutar obiju točaka.
Tu su još i dva izuzetno pečatna vokalista. Prva je vokalistica Anneke Van Giersbergen, koju bi poželjeli imati u sastavu mnogi i koja se u prijašnjoj karijeri upisala na plejadu različitih izvođača, među ostalim Ayreon i Devin Townsend. Ona svojom osjećajnom nježnošću i gipkošću produbljuje uvodni folk sentiment skladbe Fading Moon, a inače se skladba u refrenu razvija u sintezu simfonijskog power metal teatra s elementima pop zahvatnosti, pri čemu refren izaziva energetsku vibraciju srodnu nekom od refrena na albumu Delain »April Rain«. Posebna je priča albuma ponajprije Ray Of Light, kojoj se vokalom priključuje pjevač Leprous Einar Solberg. Potonji je nevjerojatno dominantna vokalna figura. Za Einara ne znaš kamo će se vinuti svojim vokalom i kakvu će melodiju razviti. Vokalist je to tisuću lica, koji je u svom pristupu posve jedinstven i samosvojan. I upravo to personificira njegov nastup u skladbi. Uklopio je svoj izražajni maksimum, inače karakterističan za njegovo pjevanje u Leprous, zbog čega ta skladba automatski dobiva nešto vibracijskog predznaka sjajnih norveških progresivaca. U progresivnom smislu riječ je o daleko najraznolikijoj skladbi albuma »Silver Lake«, koja nosi izrazit art rockovski pečat jer joj je teško pronaći ikakvu paralelu. Zapravo je neka vrsta hibrida starog prog rocka sedamdesetih (dodan je i zvuk Hammonda) i pop glazbe osamdesetih, ali se razvija na način koji, kao što rekoh, nema paralela. Eklektično.
Album »Silver Lake« briljantan je u svakom pogledu. Svega dobrih 37 minuta glazbe, a golema količina čvrste opipljive glazbene supstance koja neprestano oduševljava i obraća se hipnotičkom privlačnošću te eklektičnošću. Album je ekstremno muzikalan, ekstremno bombastično posoljen. Zahvaljujući raskošnom aranžiranju koje dostiže razinu kao da je na albumu sudjelovao cijeli orkestar.
Devet točaka ovog albuma razvijalo se u dugom vremenskom intervalu i postiže izuzetnu dovršenost. Album je izuzetno dinamičan, raznolik i protočan. Preokrene se u tren. Na njemu nema suvišne sekunde, prije mu još poneka nedostaje. »Silver Lake« jedan je od zanimljivijih uradaka koji su ove godine izašli, upravo zato što je poslužio supstancom glazbenika koji je prije svega poznat po sviranju i stvaranju unutar deathmetalskih Amorphis. Zato donosi veoma ugodno iznenađenje.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Silver Lake (instrumental)
2. Sentiment (feat. Jonas Renkse of Katatonia)
3. Storm (feat. Håkan Hemlin of Nordman)
4. Ray Of Light (feat. Einar Solberg of Leprous)
5. Alkusointu (feat. Vesa-Matti Loiri)
6. In Her Solitude (feat Tomi Joutsen of Amorphis)
7. Promising Sun (feat. Björn ‘Speed’ Strid of Soilwork / The Night Flight Orchestra)
8. Fading Moon (feat. Anneke Van Giersbergen)
9. Apprentice (feat. Jonas Renkse of Katatonia)
Glazbenici:
Esa Holopainen – gitara
Vili Itäpelto – klavijature
Pasi Heikkilä – bas gitara
Sampo Haapaniemi – bubnjevi, udaraljke
Gas Lipstick – bubnjevi
Janne Huttunen – flauta na skladbi br. 2
Ronny Hemlin – prateći vokal na skladbi br. 3
Netta Laurenne – prateći vokal na skladbi br. 6
Nino Laurenne – prateći vokal na skladbi br. 6
Anu Itäpelto – kantele na skladbi br. 5
Janne Huttunen – sopran saksofon na skladbi br. 5
