Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Magnum
Izdavač: SPV Records
Izlazak: 2014
Trajanje: 62:42
Ocjena: 3.5/5
Magnum su ponovno među nama s novim studijskim albumom. Taj se, kao što je za njih već gotovo uobičajeno, pojavljuje s epskim naslovom, »Escape From The Shadow Garden«, dok je fenomenalno dobar omot u režiji dugogodišnjeg dizajnerskog suradnika Rodneya Matthewsa opet u tradicionalnom stilu, a da o povratku pomalo stiliziranog logotipa iz »On a Storyteller’s Night« (1985) niti ne govorimo. Na oba omota albuma moguće je pronaći različite motive s Matthewsovih dosadašnjih Magnum omota, dakle od 1982. nadalje, što znači da se kultni grafički dizajner ovoga puta doista maksimalno potrudio. Sve to već prije slušanja »Escape From The Shadow Garden« daje naslutiti da je riječ o još jednom proizvodu u ‘starinskom’ duhu, što znači da Magnum na njemu pokušavaju barem djelomično obnoviti skladateljski pristup i atmosferu iz ‘starih dobrih dana’.
Takav trend inače traje negdje od 2007. nadalje, kada se učvrstila sadašnja postava benda s bubnjarom Harryjem Jamesom, što znači da nastavlja smjer prošla četiri studijska albuma. To je istodobno dobra i loša vijest, jer na njemu nema nijedne loše skladbe, a i gotovo sve kompozicije, uz iznimku »Too Many Clowns«, izgrađene su u prepoznatljivom Magnumovu melodicrockovskom stilu, no s druge strane na »Escape From The Shadow Garden« osjeti se jebeno malo uistinu uzbudljivih trenutaka, dok neki aranžmani ispadaju poprilično generički.
Drugi, nešto manji, ali sa svakom godinom ipak sve goruci problem sve je umorniji vokal Boba Catleyja, koji doduše još uvijek posjeduje prepoznatljiv karizmu i strast, no i njemu se pri pjevačkom manevriranju sve više osjeti težina godina. U instrumentalnom smislu Magnum su i ovoga puta besprijekorni, što posebno vrijedi za legendarni dvojac Tony Clarkin (gitara) i Mark Stanway (klavijature), koji i ovaj put pobrine za niz solističkih majstorija. Ritam tandem basista Ala Barrowa i bubnjara Harryja Jamesa standardno je uvjerljiv, iako ovoga puta ne posluži nikakvim solističkim vrhuncem. Magnum već godinama ne posvećuju pretjeranu pozornost svojim prog korijenima, pa ne iznenađuje da je i ovogodišnji uradak većinom melodično/hard rockerski obojen. Ponajviše artrockovske komponente osjeti se među pojedinim Stanwayevim simfonijskim aranžmanima, koji povremeno posegnu za njihovim najboljim danima (osamdesetima).
Clarkin ovoga puta, uz poneku iznimku, nije bio bog zna kako skladateljski nadahnut, pa su određene kompozicije na albumu naprosto nezanimljive, odnosno ne donose ništa novo, što pak još dugo ne znači da su i loše. Uvod u album je udarni, ako ne i revitalistički »Live ‘Til You Die«, koji sadrži pompozan simfonijski aranžman, dovoljno oduševljavajući da oduševi sve dugogodišnje sljedbenike Magnumova naslijeđa. Ovoga puta riječ je čak o jednom od boljih otvaračkih dosega u posljednjih dvanaest godina, jer sadrži sve one zvučne elemente koji su osamdesetih od ovih britanskih melodicrockovskih prvaka napravili svjetsko ime; Catleyjev energičan pjevački pristup, melankolične Clarkinove gitarske pasaže koje se skladno prelijevaju sa Stanwayevim epskim sintesajzerskim aranžmanima, dok su podložene dinamičnom i masivnom ritmičkom začinom.
»Unwritten Sacrifice« otvara se ikonoklastičnim, simfonijskim aranžmanom uz pomoć kojeg, pod diktatom Clarkinovih gitarskih fraza, oblikuju melodično-epski tempo. Nakon snažne otvaračke kompozicije, koja je na razini njihovih najboljih dosega, riječ je o pristojnom nastavku udarne i veličanstvene atmosfere. Članovima Magnuma treba priznati da su se barem u otvaračkom dijelu albuma uistinu potrudili i stvorili ugođaj koji je resio njihove klasične albume. Nažalost, to ne vrijedi za »Falling Fort The Big Plan«, gdje visoki standardi otvaračkog dijela nešto popuste, iako je još uvijek riječ o solidnoj stvaritelji. Sporom, klavirski usmjerenom uvodu slijedi prijelaz u udarnu sekciju s moćnim bubnjarskim krešendima, ali s neizrazitim i pomalo generičkim refrenom. Za Catleyjevim bijesnim pjevačkim ulogom slijedi moćna gitarska solaža kojom Clarkin ponovno dokazuje zašto je jedan od najzanemarenijih gitarskih heroja našeg vremena. »Crying In The Rain«, koju krasi energična gitarska fraza i u kojoj Bob iz svog vokala izvlači maksimum, ima nešto razvučeniji uvodni dio i poveći broj neuobičajenih ritmičkih blokada, ali i dotjeran AOR refren koji će se svidjeti mnogom starom pristaši.
»Too Many Clowns«, lako najlošiji dosezi na albumu, predstavlja prilično nelogičan, ako ne i bizaran hard rock/rock’n’roll eksperiment koji gotovo više nego na Magnum podsjeća na neke AC/DC, što znači da mu je glavna osobina ‘sveta jednostavnost’; skromna ponuda akorda, gotovo plesni ritam i banalan refren s još banalnijim tekstom. Jedino što tu nešto ‘spašava stvar’ jest Clarkinova gitara. Power balada »Midnight Angel«, koja pomalo podsjeća na ‘hair metal’ stilski pristup s albuma »Goodnight L.A.« (1990), također ne spada među najbolje trenutke ovog albuma, jer se, usprkos pompoznom ritmu i ukusnom simfonijskom aranžmanu, nekako ne uspijeva razviti u pravom smjeru. Tu se ujedno najočitije čuje Catleyjev povremeni vokalni umor, koji doduše u pravim trenucima uspije dobro maskirati.
Utoliko bolje ispada energetski katalizator »The Art Of Compromise«, koji se otvara kao melankolična balada, no naglo se pretvara u temperamentni melodični rocker s epskim aranžmanom. Ovoga se puta starom lisjaku Stanwayu doista posrećilo stvoriti sintesajzerski aranžman koji zvuči kao da je izvučen negdje iz sredine osamdesetih. Ta pozitivistička kompozicija sa svojim svečanim ritmom i dinamičnim ritmom poprilično podsjeća na njihovo zlatno razdoblje između 1985. i 1988., što znači da predstavlja jedno od najboljih poglavlja ovog albuma. »Don’t Fall Asleep« je melankolična, prilično generička, no ipak dovoljno zanimljiva power balada s oduševljavajućim Catleyjevim vokalnim pristupom, dok ga predano prate suptilne simfonijske zavjese. Usprkos tome što će mnogi tijekom slušanja pomisliti ‘već čuto’, unutar ove kompozicije krije se gotovo ikonoklastični Magnumov refren koji će na noge podići sve vjerne pristaše.
Solidni »Wisdom’s Had Its Day« također je izgrađen u klasičnom Magnumovu stilu, što znači da i tu vladaju Catleyjev ‘bajkoviti’ vokal, pompozni simfonijski aranžman te borbena gitarska fraza. Jedno od većih iznenađenja predstavlja moćna simfonijska sekcija koja je ovoga puta u produkciji postavljena u prvi plan. »Burning River« također je jedan od boljih trenutaka na albumu, jer sadrži sličnu gitarsku frazu i ritmički ritam kao nezaboravna klasika »Vigilante«, što doduše pokazuje ponovni nedostatak skladateljske izvornosti, ali i goruću želju benda da vjerne obožavatelje pomoću glazbenog vremeplova vrati u njihove zlatne dane. Sličnost s prije spomenutom vječnom zelenom klasikom doista je više nego očita, što vrijedi i za epski aranžman, dok duhovita Clarkinova gitarska improvizacija predstavlja nešto posve novo. Završna power balada »The Valley Of Tears«, u kojoj dominiraju svečani simfonijski aranžmani, predstavlja pobjedonosan završetak, kakav posve pristaje ovim vječnim engleskim pripovjedačima bajki.
Glazbeni eskapizam u fantazijske svjetove i na »Escape From The Shadow Garden« ostaje najdraža Magnumova praksa, što znači da će novi album zadovoljiti, ali ne i uzbuditi, sve dugogodišnje pristaše melodicrockovskih heroja. Nažalost, generičnih je trenutaka naprosto previše da bismo ovaj studijski uradak mogli uvrstiti među najbolja poglavlja njihove karijere, što im pak s obzirom na njihove godine i sve što su do sada postigli uopće ne treba pretjerano zamjeriti. Nitko naime od Magnuma ne očekuje, a kamoli zahtijeva, novi »On a Storyteller’s Night« ili »Wings Of Heaven« (1987). U budućnosti pak možda ipak ne bi bilo loše da bi gospoda Catley, Clarkin, Stanway, Barrow i James prije izlaska sljedećeg albuma napravili dulju stanku i u to vrijeme gotovo sigurno nakupili veći broj osvježavajućih skladateljskih ideja.
Postava
Bob Catley – vokal
Tony Clarkin – gitara, prateći vokal
Mark Stanway – klavijature
Al Barrow – bas gitara
Harry James – bubnjevi
Produkcija
Tony Clarkin
Popis skladbi
01. Live ‘Til You Die
02. Unwritten Sacrifice
03. Falling For The Big Plan
04. Crying In The Rain
05. Too Many Clowns
06. Midnight Angel
07. The Art Of Compromise
08. Don’t Fall Asleep
09. Wisdom’s Had Its Day
10. Burning River
11. The Valley Of Tears
