Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 21.09.2010
Već dugo nije bilo benda na slovenskoj glazbenoj sceni kojeg bi pod svoje okrilje uzela veća slovenska diskografska kuća, a da je pritom neafirmirano ime, nije opterećen trendovima, i jasno i nedvosmisleno pokazuje svoj glazbeni talent. Štoviše. Govorim o slovenskom bendu s prepoznatljivim JA, odnosno vlastitim umjetničkim izrazom. Eskobars je njegovo ime!
RockLine: Kakav je osjećaj uz izlazak studijskog prvijenca?
Bogdan: Stvarno smo sretni. Doista smo se trudili zadnje dvije godine da to postignemo. Sve je počeo Jure. On je već s petnaest pisao glazbu i snimao je. S dvadeset smo se upoznali i počeli zajedno surađivati. Trebalo je skladbe prearanžirati za bend. Kad smo našli basista Roka Druškoviča, snimili smo demo snimke kod njega.
Rok: Demo snimke smo poslali Dejanu Radičeviču. On nam je dao smjernice kako izbrusiti aranžmane. Nakon toga smo se intenzivno bavili time kojih dva mjeseca. Dostavili smo mu snimke i bio je zadovoljan njima. Odsvirali smo sve iz “prve”. Tek smo se u studiju odlučili da engleske tekstove zamijenimo slovenskima. Isprva je sve bilo napisano na engleskom.
Bogdan: U studiju je Jure morao svih deset skladbi, na poticaj Dejzija (Dejan Radičevič, producent, op.p.), prevesti i prilagoditi slovenskom jeziku.
RockLine: Jure, kako si ti to prihvatio, da ti netko diktira što moraš napraviti, iako kao umjetnik sam određuješ što želiš izraziti i na koji ćeš to način izraziti?
Jure: S petnaest godina slušao sam engleske i američke bendove. Stihove sam počeo pisati na engleskom prije svega zato što sam tada još lebdio u oblacima da ću na taj način moći nešto postići u inozemstvu. Onda sam se osvrnuo na domaće bendove koji njeguju sličan glazbeni stil kao i mi. Svi izvode skladbe na engleskom. Zato sam rekao sam sebi, zašto ne bismo mi probali na slovenskom. Osjećaj je zapravo bio takav kao da engleskim pokušavam ostaviti neki poseban dojam na druge i da to zapravo nije bilo ono što ja želim. U tom se trenutku više nisam osjećao dovoljno iskren prema samome sebi. Konačni je učinak bio čak takav da sam stvari na slovenskom jeziku mogao dosta bolje dokučiti do dna nego inače. Osjećaj je postao neugodan i pri pomisli da bi našu glazbu slušali recimo Englezi i rugali se našem preuređenom engleskom. Dejzija sam poslušao, dakle nemoj pogrešno shvatiti, to nije napravljeno na njegov zahtjev, nego zato što sam se sam tako odlučio. Za mene je to bio vrlo koristan savjet. A na taj smo način zadržali i svoju originalnost.
Bogdan: Skladbe smo već imali napisane, snimljene, a tada još ni jedne kitice nije bilo napisano za stihove… A jako je teško pisati stihove na slovenskom jeziku, zato je Jure odradio odličan posao.
Rok: Ako se zamisliš kako bi oblikovao neki pučki stih, tebi jednostavno mozak počne prebacivati na engleski….
RockLine: Kako ste odabrali ime za bend? Odakle ideja za ime?
Bogdan: Ime benda izvedenica je Juretova prezimena.
Jure: To se dogodilo vrlo spontano. Isprva mi se uopće nije sviđalo, ali sam bacio brige preko ramena i prestao se opterećivati imenom. Što se mene tiče, mogli smo se zvati i “Hladnjak”.
Bogdan: Budući da ime Eskobars previše vuče na Pabla (prema poznatom šefu mafijaškog kartela iz Kolumbije, op.p.), htjeli smo skratiti ime na Esko, a onda je Jure primijetio da to podsjeća na marku sladoleda, ha, ha, ha… kasnije smo već počeli s kombinacijama dviju riječi, druga u vezi s Eskobars i slično…. Bila je ideja da se zovemo čak i Stuff, a kasnije su nam zapravo ime Eksobars dodijelili drugi. Jednostavno se drugima to ime svidjelo.
RockLine: Nedavno ste postali četveročlani sastav. Zašto ste se odlučili na taj potez?
Rok: S Teom se poznajemo cijeli život.
Jure: Bilo je to ovako. Mi smo imali svoj bend, Teo je imao svoj. Oni su svirali obrade, mi smo svirali obrade. I oni su imali nekoliko autorskih pjesama koje je stvorio Teo. Prošlo je nekoliko godina, Teo se razvio u stvarno vrhunskog gitarista. “Profi” varijanta.
Bogdan: na albumu smo snimili i aranžmane za gudače, klavir,… pa smo isprva tražili kao dodatnog člana još i pijanista, ali to nam nije uspjelo. Kad smo isprobali Tea, već smo na prvoj probi potpuno eksplodirali. Pojavila se neka energija koju stvarno nismo očekivali i nad kojom smo bili oduševljeni, potez da je Teo s nama učinio nam se tako odličnim.
Jure: Teo je unio u Eskobars potrebnu dozu žestine. Postali smo dosta energičniji i bučniji. Ne samo na probama, nego prije svega na pozornici. Na mene djeluje vrlo konstruktivno, jer me potakne, na neki način isprovocira da i sam dam sve od sebe. Svoj maksimum.
RockLine: U biti te kao vokalista dodatno rasterećuje?
Jure: Točno tako. Također popunjava prazninu koja ostaje u zvuku s dodatnom gitarom. Meni pak ostaje više prostora da se mogu usredotočiti na svoj vokal.
RockLine: Iz kakvog se zaleđa rađaju ideje za stvaranje vaše glazbe?
Jure: Oduvijek sam uživao u staroj glazbi. I šezdesete godine, kad su tada bili The Beatles i The Rolling Stones. Kad sam upoznao Bogdana, on mi je pokazao drukčiju glazbu i počeli smo se nadopunjavati. Tako sam došao u dodir s modernijim pristupima u glazbi. Sam sam bio pomalo staromodan. Staromodan do kosti. Nije mi se sviđala ni elektronička glazba, ali sam s vremenom shvatio da moram prihvaćati sve žanrove, jer samo tako možeš napredovati i učiti. Razvijati se kao glazbenik. Na neki način sazrijevaš.
RockLine: Kad sam vas pratio ispred Skunk Anansie u Ljubljani u svibnju 2010., pa onda u Orto Baru u rujnu, bez obzira na to što je drugi prostor, druga atmosfera, može se osjetiti da ste narasli za stepenicu, da djelujete još čvršće. Posebno pak ističe pjesma koju ste u Orto Baru odsvirali još jednom na bisu, naslova Sobotne noči.
Jure: Ta skladba nas zapravo definira. Naš zvuk. Ta skladba nas predstavlja. I na albumu se ističe, posebna je, zvuči drukčije. Ne poznajem baš nijedan bend da bih joj mogao naći neku paralelu. Zato smo se odlučili da je izdamo kao singl. Sobotne noči je nastajala tako da sam, prije nego što sam se upoznao s Bogdanom, radio na instrumentalu. Tada sam čak planirao da ću imati instrumentalni bend, da ćemo biti više “jazzy” varijanta.
Bogdan: Kad sam prvi put čuo taj instrumental, u trenu me osvojio. Skladba “ubija u nulu”. Znao sam i osjećao da je moramo nadograđivati i raditi dalje na toj skladbi. Kad sam dodao svoj “shuffle”, ispalo je kao da The Clash sviraju jazz glazbu. Ludo. Te fenomenalne teme koje je Jure napisao trebalo je razdijeliti i tako je nastao taj fenomenalni komad. Bilo je pak i nekih skladbi koje su nam zadavale priličnu glavobolju prije nego što smo ih oblikovali u formu koja nam se svima sviđala…
Rok: Recimo Cosmo Blues, to je skladba koja se sada trenutno vrti po radijima…. Izvire iz funky postavke
Jure: Na početku je to bila kantautorska pjesma. Bas, gitara i vibrafon. Razvijala se u funky tračnicama. Onda nas je usmjerio “Dejzi”. I sam nikad nisam gajio posebno oduševljenje funkom, zato smo stvar okrenuli na plesniju – “disco” varijantu, tako smo dobili konačni učinak vibracije u toj skladbi tipa benda Franz Ferdinand.
Bogdan: Ali upravo je skladba Sobotne noči ono što je stvarno naše.
Jure: Da. Većina skladbi, kad ih slušaš na albumu, uključujući Cosmo Blues, djeluje vrlo prijazno frekvencijskim valovima radija, više nego Sobotne noči. Ali htjeli smo istaknuti našu originalnost, zato smo se odlučili izdati upravo skladbu Sobotne noči, u obliku našeg prvog singla.
RockLine: Tko je uključio na album Neisho, kako ste se susreli s njom?
Bogdan: Nju je doveo “Dejzi”.
Rok: Trebali smo nekoga za aranžmane na skladbi Zemljin sin. I ona je pripremila te aranžmane za klavijature.
RockLine: Kako ste sklopili pakt o suradnji s diskografskom kućom Dallas?
Jure: Dejan Radičevič je doveo na jedan od naših koncerata u Portorožu Mateja Mrčnika. Dejan je bio svjestan da ćemo mi, Eskobars, trebati izdavača za izdavanje albuma. Teško bismo sami nešto učinili u tom smjeru.
Bogdan: Osjećaji tada nisu bili baš oduševljavajući. Bilo je ispod pozornice kojih šest ljudi. A mi smo svirali kao da je pun stadion.
Jure: To je Mrčnika fascioniralo. Ta energija, neopterećenost. Zato nas je preporučio Dallasu. I kasnije smo se Matej i ja zbližili. Imamo sličan glazbeni ukus. I on je sklon glazbi The Beatles.
RockLine: Energija se računa.
Jure: Doista. Prazan prostor ispod pozornice ne smije utjecati na svirku. Mi se tada još više ujedinimo. Obavezan je kontakt, to međusobno zamjećivanje. A da smo mi svirali recimo savršeno, bez greške na pozornici i pritom stajali mirno, kao neki kipići, to ne bi imalo na ljude baš nikakav učinak. Važan je odklop.
RockLine: A što su planovi Eskobarsa za bližu budućnost?
Bogdan: Od izdavača očekujemo jako puno, no sami tražimo i prilike za koncertne nastupe. Agresivno tražimo svirke, pa makar samo za kobasicu i pivo.
intervju vodio: Aleš Podbrežnik
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
