Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Stratovarius
Izdavač: Ear Music Records
Izlazak: 2015
Trajanje: 54:23
Ocjena: 4/5
Nekoć davno, u vremenima prije Sonate Arctice, Nightwish i Children of Bodom, planetom su već ponosno koračali Stratovarius! Prvaci finskog pristupa power metalu. Grupa koja djeluje od sredine osamdesetih poznata je po brojnim usponima i padovima u karijeri. S obzirom na to da Stratovarius posljednjih godina djeluju bez ijednog osnivača i originalnog člana, naprosto je nevjerojatno kako su s nevjerojatnom uspješnošću zadržali sve zaštitne znakove velikih dana grupe, kad je u Starotovarius zapovijedao Timo Tolkki. Domaće rečeno, Stratovarius je u glazbeno izražajnom smislu uspio ostati i opstati.
Dolazak Matiasa Kupiainena na mjesto glavnog gitarista grupe ostaje presudan događaj u karijeri Stratovarius. S njegovim dolaskom Stratovarius su zadržali glavu iznad vode. Preporod je počeo izdanjima albuma »Polaris«, »Elysium« i »Nemesis«. Stratovarius su iz albuma u album bili sve bolji i bolji, zato u novim vremenima doživljavaju novi artistički preporod.
U artističkom smislu danas su postigli izuzetnu zrelost i izražajnu profinjenost. »Nemesis« je naime poslužio izuzetnim studijskim dostignućem punim briljantnih kompozicija. »Eternal« zadržava onu nadahnutost i svježinu koja se grupe prihvatila u zrelim godinama. Bend je opet poslužio znatno toplijom i organskijom produkcijom u odnosu na radove s Tolkkijem, a mjestimice se također drži vrlo učinkovitih progresivno zametaliziranih dijelova, kao što je recimo jedan od lomljenih prijelaza u Rise Above It, što doduše nije novost, ali je ipak element kojim grupa opet vrlo učinkovito razgibava inače poslovično predvidljiv power metal šablonu na kojoj su skladbe zasnovane. Bend se i više nego ikad u karijeri služi popratnim harmonijama (zborsko pjevanje) u refrenskim napjevima. Element bombastičnosti zato je kroz album utoliko izraženiji i naglašeniji. Stratovarius su naime opet uspjeli skreirati nekoliko izvanrednih refrenskih napjeva izrazite muzikalne zarazności (Lost Saga, Man in the Mirror, Feeding the Fire, Shine in the Dark). To je i još jedan album na kojem grupa ne skriva koketiranje s upotrebom programiranih uzoraka (strofa Man in the Mirror). Album zaključuje mini epska suita naslova Lost Saga. Kompleksnije građena kompozicija koja zaključuje album, puna atmosferičnih preokreta, donosi jedan od vrhunaca novog albuma.
Timo Kotipelto ne ide više nužno u visine kao što je to činio nekoć u vremenima kraljevanja Tima Tolkkija u grupi. U njegovoj novoj izvedbi osjeti se da mu se s godinama vokal spustio, a i nešto je “odebljao”. Također je napredovao u upotrebi engleskog kroz pjevanje stihova, koji su znatno pravilnije naglašeni u odnosu na stara djela grupe. Posebnu draž album donosi opet kroz trenutke neobuzdane unakrsne vatre izmjene supersoničnih solaža između klavijatura i gitare. Dinamita skladbama i albumu ni ovaj put nikako ne nedostaje. Karakterizira ih izražen dinamični razvoj događaja. Od postupne gradacije raspoloženja, to jest od strofe do refrenskog krešenda, do dlakocjepački izbrušenih »mid-eight« pasaža, koji su važan gradivni element u preokretanju raspoloženjskih stanja unutar skladbi.
»Eternal« nije tako mračan album kao što je to bio odlični prethodnik »Nemesis« (2013). Zadržava sve kvalitete prethodnika i, što je bitno, sve tipične karakteristike zvuka i stila grupe, koja je potpuno preporođena i u novim vremenima skladа i stvara novu glazbu bolje nego ikad.
Postava
Timo Kotipelto – vokal
Jens Johansson – klavijature
Matias Kupiainen – gitara
Lauri Porra – bas gitara
Rolf Pilve – bubnjevi
Produkcija
Matias Kupiainen
Popis skladbi
1. My Eternal Dream
2. Shine In the Dark
3. Rise Above It
4. Lost Without a Trace
5. Feeding the Fire
6. In My Line of Work
7. Man In The Mirror
8. Few Are Those
9. Fire In Your Eyes
10. Lost Saga
