Ever Wordless
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Toxine
Izdavač: Subkulturni azil
Izdanje: 2013
Trajanje: 69:33
Ocjena: 4.5/5
“Ever Worldless” je novi autorski presedan za slovensku glazbenu scenu. Izniman album. Pršti informacijama, pršti porukom i pršti viškom energije u samoniklom izričaju. Pršti ambicijom, voljom i, što je najvažnije, iskrenošću. Dublje se teško može doprijeti do srži glazbene umjetnosti.
Šesnaest točaka. Za šest njih možemo reći da su vezni predigre, a ostalo su čvrsto stojeće cjeline albuma koje supostoje u iznimnoj simbiozi glazbenog avanturizma, pustolovne srži neprestanog istraživanja i slobodarskog pristupa, kao izkaznica genijalne osobne iskaznice.
Osjeti se da je ovo prvijenac. Vrlo je ambiciozan uradak. Na trenutke previše ambiciozan. Upravo iz te ambicioznosti još uvijek izbija mrvica početničke naivnosti i zaletavosti, što obično djeluje kontraefektom. Za uho »zamarajuće«. Sastav je pokušao u maksimalnoj dozi iskoristiti većinu svojih kreativnih ideja i položiti ih na album do maksimalnog zasićenja. Zato je riječ o zahtjevnom albumu koji od vas traži više koncentracije i pozornosti nego prosječan uradak. No zauzvrat nudi i puno, puno više opipljive glazbene supstance, koja se temelji na izvanrednom glazbenom drugarstvu ekipe u kojoj funkcioniraju kemijske veze međusobnog osluškivanja uz iznimno pozitivan učinak.
»Ever Wordless« je primjer rockerskog albuma višeslojne žanrovske fuzije. Ritam sekcija glazbi u svojoj osnovnoj izražajnoj podlozi daje pravu funky groove oprugu. Gdje je funka, stvari se brzo granaju na polja plesnih ritmova, pa i disco pop opruga s kraja sedamdesetih, ali i avangardnih ludosti, što pokazuju razvaljene i nepredvidljive forme jazz rock fuzije koje grupa većinski uključuje u svoju glazbenu supstancu. Svi gradivni elementi uzimaju što više prostora za svoju slobodu glazbenog eksperimenta. Elementi su tako maksimalno izloženi u svom izričaju i, što je bitno, u međusobnoj »komunikaciji« ne »zasjenjuju« jedni druge. Odatle se postiže izniman domet neprestanog nepredvidljivog razvoja događaja, koji ne prestaje oduševljavati na albumu. Album se u uho uvlači polako. Nakon višestrukih slušanja. No kad jednom »zgrabi«, neće vas pustiti iz stiska izvanredne glazbene supstance.
Tu je neprestano šetanje jazz vodama u gitarskim solo eskapadama, hodanje po »pedal efektima« i uporaba ostalih razvaljenih rekvizita koji zgušnjavaju spektar zvučne slike, kao i otkrivaju nove dimenzije raspoloženja, obično cerebralnih, čak i onih tipičnih za progresivni rock sedamdesetih. Grupa glazbu prihvaća vizionarski. No tu se priča ne završava. Toxine uključuju i puhače, koji se odlično vežu uz takvu glazbenu platformu i dodaju joj novu kvalitetnu dimenziju.
Ukratko. »Ever Worldes« je album koji cijelo vrijeme diše punim plućima pustolovne glazbene kreativnosti. Ne poznaje stezanje ni ograničavanje, nego svaku ideju preoblikuje i »dekodira« u svoj jezik neprestane pozitivne promjene unikatne forme glazbenog entiteta grupe. Primjerice, solaža u Pussy Everywhewre dokazuje da je gitarist odrastao pod dubokim utjecajem slušanja Franka Zappe i njegovih pristupa solo eskapadama u drugoj polovici sedamdesetih i početkom osamdesetih.
Jezičac na vagi koji odlučuje o reakcijama šire publike na glazbu Toxine zasigurno je vokal. Njegova boja i način interpretacije. Vokal nosi karakteristike koje priči o Toxine daju jasan i nedvosmislen karakter alternativne rock paradigme. U svom iskorištavanju vokalnih akrobacija povremeno se približava bojama koje bi pristajale izletima u osamdesete i polazištima new wave zvuka, post punka, čak i “2 Tone SKA” punka. Neću pretjerivati ako za usporedbu navedem vokale grupa The Cars, The Cure i Dexys Midnight Runners. Naravno, vokal Toxine općenito komunicira s drugim »dijalektom« (nipošto »cockney« naglaskom), koji se odlično slaže sa samim glazbeno-instrumentalnim karakterom grupe. Vokal djeluje zabavno otkačeno i zrači šeretlukom, obiljem cinizma, nikad pak patetikom i cmizdravošću.
Ne bih htio gubiti previše riječi, iako je ostalo još mnogo neizrečenog. Uz svako slušanje ovog albuma slušatelju se otkrivaju zastori novih raspoloženja glazbene informacije albuma. »Ever Wordless« je izvanredna kreacija. Album je savršene plovidbe koji gotovo instinktivno hvata poruku »iz prve«, dok putuje kroz vječnu bezgraničnost glazbenog svemira. Odatle nije teško zaključiti da je ovo izazovno svjež, za milju drugačiji uradak progresivne note, koji postavlja sastav Toxine ne samo na posebno mjesto na slovenskoj sceni, nego kar i na svjetskoj.
Neka mi bude dopušteno dodati i to da su glazbenici izniman. To je preduvjet da uopće možemo otvoriti raspravu o »progresivnoj razvaljenosti« i karakternom unikatu kakvih na slovenskoj glazbenoj sceni užasno nedostaje. Ostvarenje je potpuno neopterećeno jurnjavom za glazbenim trendovima i upravo zato utoliko drugačije. Riječ je tek o prvijencu. Poruka je nabijena, mjestimice čak i previše, pa će u budućem definiranju zvuka i stila biti zanimljivo pratiti kamo će se Toxine razvijati. Album preporučujem svim glazbenim gurmanima koje privlači neobična razvaljenost i potpuna ekspozicija slobodarskog glazbenog eksperimenta. Osjećaj spontanosti koji zrači nepredvidljiv razvoj događaja na albumu zarazit će vas iz temelja nakon nekoliko slušanja.
Postava
Tomi Toth – vokal
Samo Turk – gitara, vokal
Jaša Hedžet Jajo – bas gitara
Gregor Brajkovič – bubnjevi, vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Žiga Fabbro – saksofon
Produkcija
Lukas Stepančič & Mladen Krkač
Popis skladbi
1. Ever Wordless?
2. Everbirth Overlap
3. Cathay
4. Bad Camouflage
5. People Need Preludes
6. Carousel
7. Pussy Everywhere
8. Bow Down Comedy
9. This World is a Playground
10. Bricolife