Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Steely Dan
Izdavač: Reprise Records
Izdanje: 2003
Trajanje: 42:24
Ocjena: 4/5
Stare glazbene lisice, klavijaturist i pjevač Donald Fagen te gitarist/povremeni basist Walter Becker, koji su pod imenom Steely Dan u karijeri dugoj već više od trideset i pet godina uspjeli učvrstiti pojam jazz rock profinjenosti, nakon velikog povratničkog albuma “Two Against Nature” (2000), kojim su u džep strpali nagradu grammy za album godine i još cijeli niz drugih nagrada, nisu sjedili skrštenih ruku. Neočekivano uspješan povratak na glazbenu scenu nastavili su albumom “Everyting Must Go”, koji je napisan po njihovu klasičnom, zaštitnom jazz rock receptu, ritmički i dalje nepredvidljivom, no nije im donio ni približno takav komercijalni uspjeh kao prethodnik. Za sada ostaje jedini album Steely Dan koji nije dosegnuo zlatni status na prodajnim ljestvicama, čime se, dakako, nisu previše opterećivali, jer su u svojoj bogatoj glazbenoj karijeri osvojili praktički sve što se dalo osvojiti. S prividnom lakoćom i uz tradicionalnu pomoć niza sjajnih unajmljenih glazbenika stvorili su još jedan izvrstan album, koji ne zaostaje mnogo za njihovim prošlim remek-djelima i spaja njihov smisao za komponiranje naizgled kompaktnih, ali strukturalno i lirski izazovnih skladbi s modernom produkcijom.
Nerazdvojni dvojac ovaj se put odlučio za nešto opušteniji pristup kako bi uhvatio što živiji, gotovo koncertni zvuk, što im je prilično lijepo uspjelo, jer se album ponosi izuzetnom organskošću i protočnošću. Odebljane funk bas linije međusobno povezuju profinjene i umjetnički položene puhačke i klavijaturske aranžmane usred kojih se šeću uglavnom nestašni Beckerovi gitarski rifovi. Većinu bas dionica ovaj je put nakon dugo vremena opet odsvirao Becker i svoj posao odlično obavio. Naravno, ne manjka ni obilje ženskih pratećih vokala na bazi soula i r’n’b-ja, koji njihove skladateljske umotvorine začinjaju dodatnom prstohvatom erotike i vragolastosti. Snažna puhačka sekcija i Fagenovi klavirski poleti cijelo vrijeme unose onu tradicionalnu, sanjarsku jazz komponentu koja stvara pravi barski ambijent. Suptilna melodičnost pak je onaj glavni faktor koji obilježava većinu kompozicija i uz koji se mogu oduševljeno slinati i glazbeni sladokusci i oni slušatelji koji pretežno padaju na lako dostupne radijske hitove, iako se nijedna od skladbi nije uvrstila među potonje.
U najboljoj Fagenovoj lirskoj tradiciji, na albumu se nalazi mnoštvo sarkastično i enigmatično začinjenih tekstova koji se ne doticu samo manje ugodnih aspekata američkog društva iz kojeg je prijašnjih godina obično crpio najviše inspiracije, nego i suvremenog društva općenito. Tako se, među ostalim, na inteligentan i suptilan način podsmijeva kapitalističkom konzumerizmu, prostituciji, virtualnoj stvarnosti, iznenadnoj zapadnjačkoj opsjednutosti raznim new age religijama, lošem odnosu prema imigrantima u zemljama tzv. razvijenog svijeta te izrabljivačkim korporacijama. Povremeno se na svoj način prihvaća i osnovnijih lirskih tema poput usamljenosti i nevjere.
Većina skladbi na albumu dakle slijedi njihovu prepoznatljivu skladateljsku i lirsku formulu, koja je sama po sebi jamstvo uspjeha, iako ovaj put ne postiže neke kdo zna kako spektakularne rezultate, pa se ovaj put ne može izdvojiti skladbe koje bi se mogle proglasiti klasicima Steely Dan, iako su sve do jedne u najmanju ruku solidne. Dobar dio njih kreće se u srednjem ritmu, kao uvodni “The Last Mall”, kojem Beckerove razvučene gitarske fraze dodaju prstohvat bluesa, dok se Fagen na svoj tipičan, zajedljiv način podsmijeva pretjeranom potrošništvu. U pozadini su na izuzetno profinjen način položili puhačke sekcije i ženska višeglasja kojima održavaju jednostavnu, ali zarazno privlačnu melodiju. Jedna od glavnih odlika albuma je ta da je iz minute u minutu bolji, što se osjeti već kod sljedećeg ostvarenja, “Things I Miss the Most”, koje s funk ritmičkim linijama i već gotovo bezobrazno podrugljivim refrenom na račun romantičnih deziluzija pošteno podsjeti na neke njihove umotvorine iz sedamdesetih. “Blues Beach”, prožet lirskom problematikom prostitucije, u kojem vladaju zavodljiva ženska višeglasja i “havajski” ritmovi, usprkos naslovu sadrži tek malo poveznica s bluesom, ako se izuzme nekoliko stidljivih Beckerovih gitarskih pasaža.
Funk impregnirani “Godwhacker”, u kojem se Fagen podsmijeva suvremenim vjerskim propovjednicima i zapadnjačkoj new age maniji, gotovo je arhetip Steely Dan s nizom upečatljivih solističkih izleta, što posebno vrijedi za vrhunski Beckerov gitarski solo. I međudionice basa su genijalne i kroz pojedine instrumentalne pasaže probijaju se nevjerojatnom preciznošću. Odlični “Slang of Ages” u anale povijesti Steely Dan upisao se kao jedina skladba na kojoj se u ulozi glavnog pjevača našao Walter Becker. Legendarni gitarist svoju neuobičajenu ulogu odradio je neobično uvjerljivo, pri čemu su mu snažna potpora bile r’n’b ženske vokalizacije. Fagenovi poleti na Rhodesu i orguljama te temperamentni upadi na puhačima oni su koji unose obilnu mjeru jazz rock profinjenosti. Na “Green Book” Fagen uz žensku pratnju na posebno sočan način secira zablude virtualne stvarnosti, dok tajanstveni motiv održava kombinacija nagruvanih bas linija i lepršavih pasaža na gitari i klavijaturama.
Od svih ostvarenja na albumu “Pixeleen” sa svojim zavodljivim, pošteno erotičnim “soul” refrenom onaj je koji nedvojbeno ima najviše hit potencijala. “Kriva” je za to profinjena kombinacija razigranih puhačkih upada koji iz enigmatičnog uvodnog ambijenta preusmjeravaju tijek kompozicije prema nevjerojatno zavodljivom refrenu u kojem kraljuje odlična vokalna harmonija između Fagena i njegovih “pratilja”. Tekst je inače sve prije nego romantičan, jer pripovijeda o podvizima indijskog imigranta Abuja i neke uzvišene i razmažene cure. I “Lunch With Gina”, u kojem se Fagen ruga neostvarenom spoju usred restorana koji se događa u pojedinčevoj glavi, mogao bi se ubrojiti među vrhunce albuma. U srednjem dijelu legendarni klavijaturist priušti si i kraći solo na sintisajzeru, koji se ubraja među najbolje instrumentalne trenutke. Album se zaključuje naslovnom skladbom, koja je ujedno i najduža te najambicioznija na njemu. Uvodnom instrumentalnom predjelu slijedi odličan solo na tenor saksofonu (još jedan nastupa u završetku skladbe), koji kompoziciju preko prepredenih ritmičkih meandara nosi prema sanjarskom refrenu u kojem si Fagen priušti podsmijeh na račun uspona i propasti korumpirane korporacije. To je dakle jedna od onih lirski posebno promišljenih skladbi koju posebno toplo preporučam za slušanje svima onima kojima su razni Bavčari i Šroti pošteno zapeli u želucu.
S “Eveything Must Go” legendarni dvojac Steely Dan po očekivanju nije potpalio plamen nekoj posebnoj umjetničkoj inovativnosti, nego je uz pomoć provjerene skladateljske formule stvorio još jedan album za novo stoljeće, koji teče po najljepšim notama jazz rock profinjenosti. Stare lisice su ovakvim izdanjem, kojem najviše daju izuzetno živa produkcija i konzistentnost, još jednom dokazale da su i u 21. stoljeću i dalje glavni majstori kad je riječ o jazz rock suptilnosti i zaraznim melodijama začinjenima ljutim humorom. Njihov impresivan niz uzastopnih remek-djela doduše se zaključio već prije više od dva desetljeća, no “Everything Must Go” unatoč tome što nije baš inkarnacija jazz rock savršenstva kojom su u prošlim godinama uspjeli glazbene sladokusce pošteno razmaziti, lijepo slijedi tu veličanstvenu tradiciju.
Postava
Donald Fagen – vokal, orgulje, sintisajzer, udaraljke, klavir, klavinet, Fender Rhodes, Wurlitzer
Walter Becker – gitara, bas gitara, udaraljke, prateći vokal
Ted Baker – klavijature
Bill Charlap – klavijature
Jon Herington – gitara
Hugh McCracken – gitara
Kenneth Hitchcock – klarinet
Tony Kadleck – truba
Michael Leonhart – truba
Chris Potter – tenor saksofon
Jim Pugh – trombon
Roger Rosenberg – bariton saksofon
Walt Weiskopf – alt saksofon, tenor saksofon
Keith Carlock – bubnjevi
Gordon Gottlieb – udaraljke
Ada Dyer – prateći vokal
Tawatha Agee – prateći vokal
Carolyn Leonhart – prateći vokal
Cindy Mizelle – prateći vokal
Catherine Russell – prateći vokal
Brenda White-King – prateći vokal
Produkcija
Walter Becker, Donald Fagen
Popis skladbi
1. The Last Mall
2. Things I Miss The Most
3. Blues Beach
4. Godwhacker
5. Slang Of Ages
6. Green Book
7. Pixeleen
8. Lunch With Gina
9. Everything Must Go
