Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: NoAir
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2014
Ocjena: 3/5
Noair su mlad slovenski indie rock sastav iz Kopra, koji gradi na tradiciji alternativnog rocka, no u glazbenom su smislu mekani i milozvučni, brzo ti uđu u uho i nose neki daleki pop sentiment. Ako malo preokrenemo samo ime sastava, nije teško iz njega izvesti riječ »noir«. Noair su naime u gradnji raspoloženja doista tamni, pravi mračnjaci, tek poneka svjetlosna koprena obasja njihov glazbeni izričaj.
»Existential« je studijski prvijenac kvarteta. Bend na njemu razvija klasičnu zvučnu kulisu, bez dodatka posebno patentiranih zvučnih šminki i efekata, bez programiranja i uzorkovanja, čega je danas pun suvremeni indie rock. Zadržana je autentična i organska živost uratka. Povremeno se u aranžmane prikrade zavjesa klavijatura, za kontrastiranje i produbljivanje samih raspoloženja.
Osam skladbi, uz izuzetak posljednje, Again, u kojoj si je sastav dopustio nešto više zvučnog eksperimentiranja i koja je zapravo najzanimljivija skladba albuma, aranžirano je i odsvirano po prilično srodnom ključu. Glazbena rješenja odzvanjaju melankolično, sanjivo, ponekad i tripozno, a skladbama se drži već spomenuta tmurna koprena. U prvu liniju fronte u aranžmane se probijaju vokali. Vodeća su dva vokala. Upravo ta dva uglavnom stvaraju dualno prepletanje vokala kroz skladbe. Preuzimaju daleko najvidljiviju ulogu, odnosno središnju poziciju, i tako zaklanjaju iskorištenost ostalih instrumenata. Što je dobro, jer Noair u upotrebi instrumenata baš nisu idejno rastrošni, nego oprezno ustraju u akordnim motivskim rješenjima koja radije racionalno ponove više puta nego da motive pune dodatnim trenucima kompatibilnih »ukrasnih linija« u gitarskim melodijama. Bas linije u takvom prostoru nalaze dovoljno izražajnog prostora da ga djelomično popunjavaju i tako kontrastiraju inače predvidljiv razvoj skladbi. Ako je to isti Jaša Hedžet koji je prije svirao u Toxine, ne čudi otkuda u skladbama lijep dinamičan doprinos basovskih linija.
Vokali su gurnuti u prvi plan! Skladbe su gotovo preopterećene njima. Dogodi se i da znaju djelovati naporno, kad vuku linije vokalnih melodija koje se uključuju čak i u mid-eight dionice, jer su one obično rezervirane za to da se u njima razmahne neki od instrumenata. Preplitanje obaju vodećih vokala povremeno čak odvede u disonantni fuš. U budućnosti ne bi bilo loše posvetiti više pažnje odabiru vokala s obzirom na format pojedine skladbe, u smislu same kompatibilnosti jednog i drugog vokala. Ponekad bi bilo bolje da pjesme otpjevaju posve odvojeno, nego da se potpuno ravnopravno prepliću.
Iako je album »Existential« odsviran lijepo, ušećereno i zanesenjački, i iako sastav na njemu uspijeva dovoljno samosvojno iznijeti svoj glazbeni izričaj, istodobno donosi premalo idejne i aranžerske raznolikosti, otuda dojam izražajne krutosti. Isto tako se u određenim trenucima albuma može osjetiti nešto aranžersko-skladateljske naivnosti. S obzirom na to da je riječ o studijskom prvijencu, sastav će, ako bude ustrajan i nastavi se boriti, to zasigurno zrelosno nadograditi. Potencijal je naime tu, a sastav će ga u budućnosti znati još bolje iskoristiti.
Postava
Maks Bembič – vokal, gitara
Aleksander Družina – gitara
Jaša Hedžet Jajo – vokal, bas gitara
Gregor Brajkovič – vokal, bubnjevi
Produkcija
Mitja Cerkvenik
Popis skladbi
1. A World On Drugs (04:24)
2. Live In Hope (03:48)
3. Crazy Maybe (04:40)
4. The Way They Say (04:56)
5. High (05:44)
6. Get You A Life (04:12)
7. Existential (05:12)
8. Again (05:24)
