Autor: Rok Klemše
Mjesto: Cvetličarna, Ljubljana
Datum intervjua: 16.12.2010
Exodus, institucija thrash metala i sastav koji je svojim prvijencem, 1985. objavljenim Bonded By Blood, postavio temelje thrash metala. Sastav je nakon izlaska prvijenca napustio legendarni vokalist, karizmatični g. Thrash, Paul Baloff, koji se Exodusu ipak ponovno pridružio 1997. za live album Another Lesson in Violence. U međuvremenu je mjesto vokalista zauzimalo još jedno legendarno ime, Steve “Zetro” Souza, koji je s Exodus objavio četiri ploče (i jedan live album) između ’87. i ’97., a nakon tragične i preuranjene Baloffove smrti (Paul Baloff je 2002. u 41. godini preminuo od posljedica moždanog udara) 2004. još i Tempo of the Damned, ploču koja je definirala kako mora zvučati thrash metal u novom tisućljeću. Danas mjesto frontmena Exodusa zauzima Rob Dukes, s kojim je na čelu bend nedavno objavio novu ploču, Exhibit B: The Human Condition. Od osnutka sastava 1980. pa do aktualne ploče, središnje ime Exodusa neprekidno je legendarni gitarist Gary Holt. Odrska zvijer danas je jedno od ključnih imena thrash metal pokreta, a s tvorcem i stupom Exodus zvuka imali smo priliku razgovarati prije nastupa na Thrashfest 2001.
RockLine/Rock Hard: Dobrodošli opet u Sloveniju, ovaj put već treći ili četvrti put, ako se ne varam. Kako dosad ide turneja s Kreator i Death Angel?
Gary Holt: Ludo je! Ovo nam je prva zajednička turneja s Death Angel, iako smo dobri prijatelji još od ranih osamdesetih. Istodobno nam je to već treća turneja s Kreator u godinu i pol. Luda je zabava, a kad strpaš dva Bay Area benda u istu sobu, počinje pravo sranje. Svake večeri ista priča, “samo još večeras pijem pa nikad više” i naravno da od toga nema ništa. Ja sam sinoć doduše završio rano i otišao spavati u autobus, dok se u backstageu već sve rušilo. Ali nisam bio trijezan, naravno (smijeh). A što ti drugo preostaje po takvoj hladnoći nego zimske čarape i Jägermaister?
RL/RH: Ako se za početak vratimo u prošlost. Kako se danas sjećaš ranog thrash metal pokreta čiji si bio važan dio?
Gary Holt: Bilo je ludo, to su bila lijepa vremena. Klupska scena bila je nevjerojatna, i to ne samo za thrash metal, nego za metal općenito. U Bay Area je tada bilo toliko klubova da si mogao cijeli tjedan svaki dan otići u drugi, a da ni u jedan ne uđeš dvaput. Sedam klubova u sedam dana i u svakom si mogao vidjeti drugi bend. Puno dobrog izašlo je iz te scene.
RL/RH: A sjećaš li se prvog Exodus koncerta? Ako se ne varam, bilo je to prije nego što je u bend došao Paul Baloff.
Gary Holt: Da, da. Tada je pjevao i bubnjao Tom (Hunting, sadašnji Exodus bubnjar, op.a.). To je bilo u Monterra Bay Community centru za Novu godinu, godine se ne sjećam. To su bila vremena kad smo iznajmili dvoranu, dovukli deset bačvi piva i sami prodavali ulaznice za vlastite koncerte, prije nego što smo uopće počeli svirati po klubovima.
RL/RH: Kako gledaš na današnji thrash “revival”? Čini se da je današnja scena gotovo jednako jaka kao u osamdesetima.
Gary Holt: Ne, ne, kao što je bilo u osamdesetima neće nikad više biti, tada je sve bilo novo i svježe. Ali mislim da je današnja scena nevjerojatna, ima puno dobrih mladih bendova. Ljudi su me 2003. pitali što mislim o thrash revivalu, a ja sam im uvijek odgovarao da ću im reći kad ga stvarno vidim. 2003. ga sigurno još nije bilo. Sami smo naporno radili i pokušavali ga vratiti, ubrzo se pridružilo puno drugih bendova, a danas sigurno pomaže i to što su mnogi veterani objavili najbolje ploče svojih karijera. Nitko od njih nije ovdje samo kao neki bend iz osamdesetih koji radi prosječno sranje, nego snimaju odlične ploče. Samo pogledaj Death Angel, Overkill, Heathen, Testament, Megadeth, Slayer, čak se i Metallica okrenula u pravom smjeru.
RL/RH: Nadam se da će se okrenuti još malo više (smijeh)…
Gary Holt: Da, samo ne smiju unajmiti Ricka Rubina za produkciju. Genije je, ali nije pravi za Metallicu.
RL/RH: Kad već govorimo o produkciji, već nekoliko godina surađujete s Andyjem Sneapom, pa bi se moglo reći da je i on dijelom suodgovoran za “trademark” Exodus “crunch” zvuk?
Gary Holt: Tako je, s njim surađujemo od 1997., od live albuma Another Lesson in Violence. Sigurno i on ima svoj udio u tome, ali ljudi mi često, i iz drugih izdavačkih kuća, govore da su najbolje Andyjeve produkcije upravo one s Exodus. A to je zato što znamo kako dobiti svoj zvuk. Andy zna kakav zvuk imamo, zna kakav zvuk moramo imati, ja znam kakav zvuk moramo imati i zajedno lako postižemo željeni rezultat. Kad odemo u studio, ton moje gitare je već spreman i snimati možemo već za sat vremena, a ne da se četiri dana zafrkavamo sa zvukom. Kao producent, mikser i motivator Andy je najbolji, a i jedan je od mojih najboljih prijatelja. Tako da posao uopće nije posao, stalno se zafrkavamo i on je kao šesti član ovog benda.
RL/RH: Prošlog ljeta bilo je puno govora o “Big 4” koncertima. Kakvo je tvoje mišljenje o tome? Moje je naime da bi barem Exodus trebali biti dio velike četvorke thrash metala.
Gary Holt: Big 4 temelji se na broju prodanih albuma, a ovo četvero (Metallica, Megadeth, Slayer, Anthrax, op.a.) sigurno je prodalo najviše. Otud i naziv, bili su najveći thrash bendovi iz tog pokreta. Ja si tim sranjem ne opterećujem misaoni proces. Radim što radim, svoje albume mogu staviti uz bok bilo kome i na pozornici svaki put iznova pokušavam sve oboriti s nogu. Brinem se za to, a ne za to da budem isključen s bilo kakvih Big 4, Big 5 ili Big 10 popisa.
RL/RH: Od povratka među žive na festivalu Thrash of the Titans 2001. vaša snaga ne jenjava. Čini se čak da ste s povratkom Exodus pronašli novu agresiju. Svaki novi album je heavyji i agresivniji od prethodnog. Bi li rekao da je to u velikoj mjeri uvjetovano Robovim vokalom?
Gary Holt: Da, sigurno je to kombinacija vokala i toga što sam star, ogorčen i ljut (smijeh). Osim toga, ne želim da itko kaže da se tempo benda usporava i da nismo agresivni kao bilo koji drugi bend. A što se tiče glazbe, nemam ni trunke humora više (smijeh). Mračna je, sumorna i neugodna (smijeh). Nastavit ćemo jednostavno kako sami budemo htjeli, a sljedeća ploča možda će zvučati kao Air Supply.
RL/RH: Kad ste snimili i objavili Bonded By Blood, jeste li tada bili svjesni da ste snimili jednu od najutjecajnijih ploča u metalu?
Gary Holt: Ne, pojma nisam imao. Bio sam svjestan da je album ubojit, bili smo samo klinci koji su svirali glazbu koju su htjeli. Danas, godinama poslije, kad te pjesme sviramo uživo, to je i dalje kao bacanje bombi. I to je prokleto kul!
RL/RH: A kako se sjećaš tih vremena kad je frontmen benda bio jedinstveni Paul Baloff?
Gary Holt: Prokleto lijepo! Paul je bio srce i duša benda. S njim smo se razišli, ali 1997., prije nego što je umro, tu smo pogrešku ispravili. Ne mislim time da je Steve Souza bio pogreška, ali Paulov život tada kad smo ga otpustili jednostavno nije bio dovoljno organiziran. Iako, kad sam se oko njegove smrti osvrnuo na sebe i svoj život, shvatio sam da sam ja sam bio deset puta gori.
RL/RH: I sljedeću studijsku ploču htjeli ste snimiti zajedno s Paulom?
Gary Holt: Da, ali prije nego što bi se to moglo dogoditi, ja sam se morao očistiti od droga. Paul je umro, ostale 4/5 benda bile su stalno urokane, a ja sam za rehabilitaciju potrošio još skoro cijelu godinu nakon Paulove smrti. Paul je umro 2. veljače 2002., a droga sam se očistio u prosincu 2002. Nažalost, bila je potrebna Paulova smrt da se urazumim. Kad si stalno urokan, pričaš o tome da ćeš snimati albume, ali praktički ne napišeš ništa jer ti je sva kreativnost uništena. Kad sam se očistio, pisanje rifova odjednom je opet bilo lako kao perce. Najlakša stvar koju znam je pisanje rifova, upravo ti mogu napisati riff i vjerojatno će biti lakše nego da obuješ cipele. A to zato što to volim raditi. Najdraža stvar na svijetu mi je pisanje rifova.
RL/RH: Što si radio dok su Exodus od ’92. do ’97., ako se ne varam, bili na pauzi?
Gary Holt: Razišli smo se zapravo 1994. i vratili 1997. s Paulom. Svi uvijek spominju Thrash of the Titans zbog kojeg smo se navodno ponovno okupili. Nikad zapravo nismo raspali, samo smo bili previše zjebani od svega da bismo uopće mogli svirati. Nikad nismo raspali, samo nismo radili ništa. (“We never broke up, we just weren’t doing shit”). Tom Hunting iz pozadine: “We were doing shit, just not music” (smijeh). U vrijeme dok nismo radili ništa, bio sam doma i brinuo se za svoje dijete. Bio sam otac, što mi je bilo važnije od benda.
RL/RH: Kad je Rick (Hunolt, bivši gitarist benda, op.a.) napustio bend, raspao se slavni “H-team”. Je li bilo teško pronaći njegova pravog nasljednika, tebi prikladnog gitarskog partnera?
Gary Holt: Nisam nikoga tražio, samo sam nazvao Leeja (Altus, sadašnji gitarist Exodus, također gitarist Heathen, op.a.)
RL/RH: Dakle, Lee je bio tvoj prvi izbor?
Gary Holt: Bio je moj jedini izbor. Da nije htio prihvatiti, nisam imao drugog izbora.
RL/RH: Bi li Exodus postali bend s jednim gitaristom da Lee nije prihvatio tvoju ponudu?
Gary Holt: S vremenom bih vjerojatno već nekoga našao, ali ne bih znao koga. Vjerojatno bih morao organizirati audicije, a za Leeja sam znao da će biti savršen za bend. Poznavao sam ga još prije Ricka, poznavao sam ga kad je u bendu još bio Kirk (Hammet, op.a.). Odličan je glazbenik, odličan prijatelj i ima “old-school” kredibilitet. Puno je prikladnije imati u bendu čovjeka s istim backgroundom nego dobiti u bend klinca koji je svirao u deset death metal bendova.
RL/RH: Kad ste odlučili ponovno snimiti Bonded By Blood, sa strane fanova bilo je puno zazora zbog uništavanja Paulove ostavštine. Jesi li se možda i ti bojao negativne reakcije fanova?
Gary Holt: Ne, nikako. Prokletstvo, album se s obzirom na to da je snimljen ponovno prodavao čak vrlo dobro. Puno ljudi se sviđa, a puno ih ne. Tima se ne sviđa sama ideja, a ne album kao takav. Bonded By Blood se nikad neće moći zamijeniti i to nam nije bila namjera. Album smo htjeli samo osvježiti i odati mu “hommage”. Prvotno uopće nisam htio svirati na albumu, nego sam htio 9 različitih bendova koji bi odsvirali 9 pjesama albuma. Nažalost, to se zbog devet različitih izdavača, devet menadžera i sličnog pokazalo nemogućim. Ovo im još nikad nisam rekao, ali ove tipove (pokaže na vokalista Death Angel, Marka Oseguedu, op.a.) imao sam odabrane za Metal Command. Zatim sam htio na albumu samo devet različitih vokalista, ali opet su prepreka bile različite izdavačke kuće. Ponajviše zato što smo sve napravili sami, bez izdavača.
RL/RH: Let There Be Blood ste zapravo izdali preko tvoje izdavačke kuće?
Gary Holt: Da, nekako tako, u partnerstvu s mojim bivšim menadžerom. Kao što sam rekao, s tom pločom nismo htjeli izmišljati toplu vodu, nego joj dati novu snagu modernom produkcijom.
RL/RH: Unatoč modernoj produkciji, same pjesme i dalje zvuče nevjerojatno svježe.
Gary Holt: Upravo to je bila i namjera! Naime dokazati da pjesme nisu ostarjele, nego da su još i danas ubojite. Te pjesme mi znače ogromno, kao mojih drugih devet djece. Svaka od tih pjesama je savršena i ni u čemu ih ne bih drastično mijenjao ni pisao ispočetka.
RL/RH: Radilo se isključivo o produkciji, jer je originalnom snimku nedostajalo snage i čistoće?
Gary Holt: Naravno, ali tada su svi tako snimali. Snimke svih zvučale su kao sranje (smijeh).
RL/RH: Ok, uvijek sam te htio pitati kako ste se dosjetili Bonded By Banjo (country obrada klasika Bonded By Blood, koja je skriveni bonus na albumu Exhibit A: The Atrocity Exhibition, op.a.)?
Gary Holt: Tako smo ga pjevali oduvijek, jer samo promijeniš način pjevanja i zvuči kao seljačka, “hillbilly” pjesma. S Tomom smo se uvijek zafrkavali da bismo snimili video kako sjedimo na trijemu i žvaćemo slamku… za DVD, kako to izvodimo uživo, ali nam nažalost nije uspjelo.
RL/RH: Nekako u stilu Deliverance (smijeh)?
Gary Holt: Da, točno kao Deliverance (smijeh). Snimili smo pjesmu na kojoj pjevamo svi, Jack svira bendžo i usnu harmoniku. Smiješno je da sam snimio najčišću i najgluplju, ali inače istu verziju solaže kao na albumu, a u svom country stilu savršeno pristaje pjesmi. Samo je potpuno isti solo odsviran očajno loše i s potpunim country tonom (smijeh).
RL/RH: Ako se pomaknemo na novi album, kada i zašto ste odlučili da će albumi biti u dva dijela?
Gary Holt: Kad smo za prvu ploču snimili previše pjesama koje su sve bile odlične. Prvotna ideja bila je izdati dvostruki album, prvi cd bio bi Exhibit A, drugi Exhibit B, ali nam se to troškovno nije isplatilo. Rekao sam da ćemo ga onda izdati u dva dijela.
RL/RH: Već duže vrijeme, od izlaska albuma Tempo of the Damned, ste na izdavačkoj kući Nuclear Blast, koja postaje prava obitelj za thrash bendove, na njoj ste vi, Death Angel, Testament, Kreator, ….
Gary Holt: Da, jer su fanovi i razumiju glazbu. Moji su prijatelji koje volim i nisu samo neki predstavnici izdavača. Svaki put kad se vidimo napijemo se do smrti (smijeh).
RL/RH: Kad smo već kod toga, je li teško izaći na pozornicu s mamurlukom?
Gary Holt: Imam rijetku sposobnost koju većina ljudi na ovoj turneji nema, a to je znati kad treba prestati (smijeh). Napijem se, ali imam neku nevidljivu crtu nakon koje idem spavati. Uvijek sam prvi u krevetu u autobusu. Spavanje me osvježi i ne volim spavati cijeli dan, to mi uništava biološki sat. Lee, na primjer, trenutno još spava (bilo je oko šest navečer, op.a.), pio je do šest ujutro (smijeh).
RL/RH: Nova ploča je stvarno mračna, heavy i zloslutna, s tome primjerenim tekstovima; Class Dismissed na primjer govori o pucnjavama u školama u SAD-u. Jeste li se možda bojali reakcije puritanskog SAD-a, jer pjesma priču priča iz perspektive ubojica?
Gary Holt: Ne, ja se mišljenjima drugih ne opterećujem. Bilo je nekoliko ljudi koji su se pitali podržavam li pucnjave u školama. Šališ se? I sam imam dvoje djece u školi! U toj pjesmi radi se više o pitanju što dovodi um do nečeg takvog.
RL/RH: Nešto slično ste na prethodnom albumu napisali s Children of a Worthless God.
Gary Holt: Da, samo što u ovoj pjesmi govorimo kroz oči krvoločnih Amerikanaca. Ta pjesma nas je uvalila u još veće probleme (smijeh). Nisam je napisao, ali je podržavam. Ali ne radi se o anti muslimanskoj pjesmi, ne, radi se o anti ekstremističkoj pjesmi, protiv ekstremističkog Islama. Nitko se ne uzbuđuje kad kritiziramo kršćanstvo, a kad kritiziramo Islam, već se sprema za rat. Ma daj! U Exodus svijetu dopušteno je sve!
RL/RH: Hammer and Life s druge strane govori o pozitivnijim stvarima, jer je posvećen Paulu Baloffu.
Gary Holt: Kao što pjesma kaže, tako je Paul živio sve do trenutka smrti. Nije bio čovjek koji bi srao, bio je čekić, a “hammer and life” bio mu je moto.
RL/RH: Za kraj klišejsko pitanje. Što u bliskoj budućnosti čeka Exodus?
Gary Holt: Uskoro igramo na festivalu 70000 Tons of Metal s našim prijateljima Death Angel i Testament, Forbidden. Već s dva Bay Area benda na ovoj turneji je ludo, što će tek biti s četiri (smijeh). U proljeće ću si prvi put nakon 2003. priuštiti dulji odmor koji jedva čekam. Zadnjih godina izdavali smo album za albumom i već sam malo spržen. Ali mislim da ću taj odmor iskoristiti za pisanje novog materijala, a ostatak vremena provest ću s curom i djecom. Ljeti nas čeka nekoliko festivala koji će za mene biti više kao praznici.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Recenzija je nastala u suradnji Rock Hard Slovenija i Rockline.
Galerija slika
