Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Mostovna, Solkan
Datum koncerta: 13.06.2015
Broj posjetitelja: 300
Cijena ulaznice: 22,00€ (u pretprodaji) / 25,00€ (na dan koncerta)
Prošlo je lijepo vrijeme od zadnjeg poštenog thrash koncerta kod nas, a onda su nas u roku od četrnaest dana posjetila čak dva američka thrash veterana. Najprije kultni Flotsam And Jetsam sa setlistom za prste polizati (većina klasika s Doomsday For the Deceiver i No Place For Disgrace), a samo dva tjedna iza njih i Bay Area otkači Exodus, opet s legendarnim Steveom »Zetrom« Souzom za kormilom i solidnim, prošle godine izdanim studijskim albumom Blood In Blood Out, koji je dokaz da se »exocruncha« jednostavno ne može zaustaviti.
Solkanska Mostovna dočekala je predivnu, sunčanu i toplu subotu, zbog čega je odaziv bio još bolji, a znojenje u malo toploj dvorani zajamčeno već tijekom Keller. Publika se, unatoč vedrom nebu i toplom vremenu, zbog kojeg je tijekom nastupa predgrupa dvorana inače prazna, u lijepom broju odazvala već pozivu primorsko-koroško-kranjske navale Keller, čije se nastupe u posljednjih nekoliko godina može nabrojati na prste jedne ruke. Zbog raštrkanosti članova po Sloveniji i šire njihovi su nastupi jednostavno rijetki, ali zato su, kad se dogode, još slađi. Unatoč rijetkim koncertima Keller su uvjerili izvrsnom uigranošću, koju nije pokvario ni nešto lošiji zvuk, udarnim valom tektonski obojenog thrasha i neiscrpnom scenskom energijom. Bilo je lijepo nakon dugo vremena opet razmigati vratne kralješke uz rušilice poput Death Command, Summon the Mortals i Holy Slaughter, a s obzirom na topao (hehe) doček publike, ipak bi se isplatilo uzeti više vremena za koji koncert više, a možda čak i za nasljednika prvijenca Spreading Evil?
A znoj je kapao u pivo već tijekom nastupa Keller.
I sljedeći bend je povratnik među žive, mogli bismo reći i dužnik, jer su nakon izdavanja izvrsnog Coordinates of Confusion prebrzo utonuli među poluumrle. Negligence je zato dočekalo gotovo jednako ljudi kao i Exodus, a već tijekom njihova nastupa u dvorani je postalo gotovo nepodnošljivo vruće. Unatoč gotovo potpunoj neaktivnosti posljednjih godina Negligence su se na pozornicu Mostovne popeli kao da nikada nisu otišli i dokazali zašto im se u domaćim (thrash) metal vodama pripisuje takav status. Unatoč nekoliko manjih pogrešaka i kiksova (najočitiji tijekom Shark Attack) odsvirali su svoje kako se spada i, unatoč lošijem zvuku, ponovno podsjetili na besmrtne Places of Dawn, Addicted to Aggression i Mental Central, zajedno s podivljalim soliranjem dvojca Aljo/Jey, potresnom ritam sekcijom (zbog zbrkanog zvuka je doduše ostajala negdje u pozadini) i zvjerskim Alexovim vokalom (koji je uz screamove nešto više podrške doduše dobio iz miksete). Negligence su svoj eksplozivni nastup začinili s dvije nove skladbe te se oprostili sa War Machine i tinjajućom nadom okupljenih da njihov koncert nije bio tek vjesnik sporadičnog pojavljivanja, nego ozbiljnog povratka.
A znoj je u pivo tekao kao potok.
Exodus su se na mjesto zločina vratili nakon točno tri godine (u Mostovnoj su zadnji put zapalili 13.6.2012), ali ovaj put s ojačanim/»oslabljenim« redovima. Pod prvim se naravno misli na povratak legendarnog Stevea »Zetra« Souze, koji je s bendom snimio vjerojatno njihov najbolji album i jedan od najboljih trenutaka thrasha uopće, Tempo of the Damned, pa je njegov povratak bio još veći razlog za veselje. Zetro je u bendu zamijenio Roba Dukesa, koji je vokalno doduše polako, ali ustrajno napredovao, no kao frontmen bio je smetnja i iritantan, pa je ovaj nastup Exodusa u usporedbi s prijašnjima s tog stajališta bio kao dan i noć. Zetro je naime dokazao da je izvrstan frontmen, s pravom karizmom i pravim obraćanjem publici, a ne napola rasističkim debilizmima. A zašto oslabljenim? Pa, ovaj su put, baš kao i prošli, Exodus nastupili bez svog šefa Garyja Holta, kojemu Slayer svakako donose više novca, ali bez Holta Exodus nisu posve ono što jesu. Iako je Kragen Lum (Heathen) svoj posao obavio sigurno i samouvjereno. No unatoč tome Exodus su za šalu zapalili Mostovnu, prve borbene linije mošale su već tijekom prvih skladbi, a atmosfera u dvorani bila je unatoč saharskoj vrućini odlična. Instrumentalna izvedba kod Exodusa ionako nikad nije upitna, a bila je i ovaj put vrhunska, iako je poznato gitarsko hrskanje zbog lošijeg zvuka bilo jako oslabljeno pa su na površinu izbile uglavnom solaže. Hunting je za bubnjevima rovao kao »Shovel Headed Kill Machine«, Gibsonovo bas brundanje opet se dobro čulo, a Zetrov vokal je unatoč njegovih 51 godinu bio snažan i uvjerljiv, tek mu je trenutačno malo faliralo daha. Exodus su odsvirali primjereno dug koncert i izmiješali stari i novi materijal, a s obzirom na Zetrov povratak mogli su odsvirati još poneku sa Tempota – Shroud of Urine ili Impaler lijepo bi nadopunili sat i pol dugo »A Leson In Violence.«
Svaka čast bendu što je izdržao dobrih sat i pol na pozornici… jer znoj je na kraju u pivo lio kao slap.
Setlista
EXODUS:
1. Black 13
2. Blood In, Blood Out
3. Iconoclasm
4. Children of a Worthless God
5. Piranha
6. Salt the Wound
7. Pleasures of the Flesh
8. Body Harvest
9. Metal Command
10. The Last Act of Defiance
11. Blacklist
12. A Lesson In Violence
13. Bonded By Blood
14. War Is My Shepherd
15. The Toxic Waltz
16. Strike of the Beast
Galerija slika
