Autor: Urban Bolta
Izvođač: Alice In Chains
Izdavač: Columbia Records
Izdanje: 1990
Trajanje: 54:15
Ocjena: 4/5
Krajem osamdesetih u Americi se počeo kuhati novi glazbeni pravac, glazbeno tržište imalo je dosta glam rockerske maškarade i pjevanja o ležernom načinu života i seksu, a zlatne godine osamdesetih iscurile su i heavy metalu. Iz alternativnog rocka druge polovice osamdesetih, pod utjecajem izvođača poput Sonic Youth, Pixies ili Neil Young, u Seattleu se počeo spremati veliki bum zvan grunge, koji je vrhunac doživio početkom devedesetih s milijunskim nakladama albuma izvođača kao što su Pearl Jam, Nirvana, Soundgarden, Alice in Chains i Stone Temple Pilots.
U duhu i prilikama tog vremena svoj je trnovit put započeo i sastav Alice in Chains. Gitarist Jerry Cantrell pozvao je u svoj bend vokalista Laynea Staleya, čime je započeo poldrugo desetljeće dug uspješan glazbeni put, nažalost popločan i previše povezan s ovisnošću o drogama. I Cantrell i Staley nisu bili potpuni novaci u glazbenim vodama, nove pjesme nastajale su brzo, a obećavajući demo snimci doveli su ih sve do gigantske izdavačke kuće Columbia Records, gdje su 1990. godine izdali prvijenac “Facelift”.
“Facelift” se dakle dogodio još prije velikog buma grungea i možda je upravo zato njihov najposebniji album. AiC čvrsto stoje u metalnim vodama, članovi benda u prošlosti su svirali u raznim metal bendovima, što je vidljivo u prisutnosti teških rifova i drugih karakteristika koje ih zapravo svrstavaju među metal bendove. “Facelift” je ploča s tranzicijskim zvukom, njihova najtvrđa, spojili su heavy metal osamdesete s novim stilom alternativnog rocka, a kasniji razvoj seattleske scene usmjerio je i njih u malo mekše vode, bliže tipičnim karakteristikama grungea. No svojih korijena nikada nisu zaboravili.
Album otvara “We Die Young” s olovno teškim središnjim rifom i agresivnim Staleyjevim vokalom, a slijedi već “Man In The Box”, koji je postao najveći hit albuma. Vokalno Staley zalazi u sfere eksperimentiranja, njegovi vokalni ispadi i traženje samog sebe jedne su od prevladavajućih karakteristika prvijenca Alice in Chains. Vokalnu podršku cijelo vrijeme pruža mu prateći vokal Jerryja Cantrella, no ne nužno skladno, često nastupa dvoglasno pjevanje s blagim pomakom, koje djeluje poput odjeka i brine se za posebno, sanjarsko, melankolično ozračje. Ta sastavnica, koju su AiC brižno njegovali tijekom karijere, prati ih i danas. Morbidnost i žmarci u “I Can’t Remember” rezultat su ekstremno sporog tempa, već spomenute Staleyjeve vokalne uloge, kad na krilima ovisnosti poleti sve do ruba patetičnih ispada, i odlično promišljene gitarske svirke nisko ugođenih tonova. U “Love, Hate, Love” svi tipični elementi prvijenca AiC-a izrazito su istaknuti i stvaraju jednu od najmoćnijih i najmističnijih pjesama AiC-a, uradak je izravan dokaz dolaska grungea u njihovu dušu i lako je mogao biti jedan od glavnih nositelja zastave grungea, no ostao je previđen. “It Ain’t Like That” sa svojim harmoničnim pjevanjem donosi još ponešto melodičnosti, inače neuobičajene AiC-ove osobine. Drugi dio albuma pomalo zaostaje, nije izbacio nijedan hit, ruku na srce, primjerice funkerski usmjerena “I Know Somethin (‘Bout You)” s obzirom na veličinu prvog dijela to niti ne zaslužuje.
Većinski autor skladbi je Jerry Cantrell, idejni vođa sastava i jedan od najvećih gitarista devedesetih. Njegova se filozofija temelji na stvaranju središnjeg rifa oko kojeg se plete skladba. Unatoč tehnički zavidnom znanju njegovi su gitarski solo ulomci više iznimka nego pravilo, a njihova uglađenost u trenu izblijedi, jer je poanta AiC glazbe građenje (depresivnog) ozračja, pa tehničke osobine pojedinca nisu od središnje važnosti. Snažna je prisutnost ritam sekcije s bubnjarom Seanom Kinneyjem i basistom Mikeom Starrom, no upravo je Cantrellova gitarska svirka ta koja albumu udahne karakterističnu, jezovitu atmosferu, inspiriranu Ozzyjevom erom Black Sabbatha i zbog koje se Alice in Chains često nađu i na listi favorita pristaša metal koračnica. Metalska orijentacija u zvuku AiC-a ne pati od punk zvuka tipičnog za početak grungea (kao kod bendova tipa Green River ili Mudhoney), iznimka je skladba “Real Thing”, gdje brži tempo, dinamičnije bubnjanje i vrišteći Staleyjev vokal zamirišu na njega. U skupu od dvanaest pjesama pojavljuju se oscilacije, uz vrhunce album sadrži i nekoliko radova na kojima je bend još tražio sebe, što je tipični sindrom početka gotovo svakog glazbenog puta.
“Facelift” je početak uspješne priče Alice in Chains, album na kojem je sjajno uhvaćen duh vremena u kojem je grunge okruženje pokorilo heavy metal orijentirani sastav. Iz anonimnosti je izvukao karizmatičan dvojac koji je kroio glazbene smjernice prve polovice devedesetih, gitarskog majstora Jerryja Cantrella i vokalnog posebnjaka Laynea Staleya. Prvijencem su Seattleovci hard rock i heavy metal orijentirane mase upozorili da se događa grunge, a postignutom platinastom nakladom prvi su se grungeri probili iz podzemlja. Za taj je uspjeh zaslužna i televizijska postaja MTV, koja je vrtnjom spota “Man in the Box” odlučujuće utjecala na potražnju za albumom. Izdanjem “Faceliftа” pa su se trijumfi grunge glazbe tek počeli…
Postava
Layne Staley – vokal
Jerry Cantrell – gitara, prateći vokali
Mike Starr – bas gitara
Sean Kinney – bubnjevi
Produkcija
Peter Fletcher
Popis skladbi
1. We Die Young
2. Man In The Box
3. Sea Of Sorrow
4. Bleed The Freek
5. I Can’t Remember
6. Love, Hate, Love
7. It Ain’t Like That
8. Sunshine
9. Put You Down
10. Confusion
11. I Know Somethin (‘Bout You)
12. Real Thing
