Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Cvetličarna, Ljubljana
Datum koncerta: 21.11.2012
Broj posjetitelja: 800
Krajnje je vrijeme bilo da obnovljena Cvetličarna preživi i metal koncert, a nema boljeg testa od death/thrash koncerta, ovaj put s veličanstvenim Nile, pionirima death metala Morbid Angel i njemačkim zastavonošama thrasha Kreator. Cvetličarna je dobila posve cjelovit izgled, a pogled pri ulasku u novu dvoranu ponajprije se zaustavi na velikoj pozornici, koja više nije nespretno ugurana u kut (iako se time parter popriličnu suzio), još većem balkonu koji se proteže gotovo oko cijele dvorane, dobrodošli su i obnovljeni bočni prostori te prostor za pušače, u kojem sada stoji i nešto za gladne. Pošteno su ga, međutim, preveslali cijenama i ponudom; tri decilitra ustajalog, razvodnjenog Heinekena za tri eura i fensi bocu Evian vode za dva eura. Jao. Očito i Cvetličarna slijedi načela deranja radnog naroda na svakom koraku, što tako dobro uspijeva svima redom – politici, gospodarstvu, sindikatima. World of Shit rekli bi Morbid Angel. Srećom, događaju se barem koncerti kao ovaj u srijedu, koji ti omogućuju da na nekoliko sati zaboraviš na svijet govana, gdje živi sluz i ruši se civilizacija.
Prvi su ovaj put na pozornicu stupili kalifornijski Fueled By Fire, kojima se dok su se šetali po dvorani već izdaleka vidjelo odakle dolaze i što sviraju. Traper jakne s našivcima, hi-top tenisice i »suicidal« kape. Mogu li biti još kliširaniji i stereotipniji? Zapravo mogu, jer je njihov thrash savršen, sivi prosjek koji žanru ne donosi baš ništa novo; još gore, bend je od svojih uzora pokupio sve što se dalo i dodao tek malo modernije zvučanje. U dobrih pola sata FBF su doduše zagrijali nekoliko ranih posjetitelja koncerta željnih vježbanja, ali za više im nedostaje neprepisanih ideja, raznolikijih skladbi i bolje komunikacije s publikom. Fueled By Fire su, sudeći po viđenom, jedan od najnezanimljivijih novodobnih thrash bendova koji do nekih Warbringer, Havok i Vektor ne dosežu ni toliko blizu da bi im mogli biti roadiji. Predvidljivo, dosadno i jednolično. »Next, please!«
Srećom su svoje bičeve brzo pripremili američki faraoni Nile, jedna od najcjenjenijih i najcijenjenijih ekstremnih death metal postava ovog trena, koja nas je u Cvetličarnu privezala kao robove (Lashed to the Slave Stick, hehe), a pakao otvorila kad je Sandersov bič/gitara povukao prvu kap krvi. Monumentalni Nile u Cvetličarni (obnovljenoj, naravno) nastupili su prvi put nakon 2006., kad su predstavljali album Annihilation of the Wicked, a sada još svježi At the Gates of Sethu. To je već sedmi studijski album benda, koji uglavnom još uvijek mora nastupati kao predgrupa. No nema veze, Nile su publiku spalili kao vatreni tuča – lovecraftovski kaos dozvale su dijabolične gitarske linije dvojca Karl Sanders/Dallas Toler-Wade, trostruki monstruozni vokalni napad i rušilačko bubnjanje stoičkog Georgea Kolliasa, koji je za bubnjevima pokazao otprilike toliko života koliko i robovi koji su vukli deset tona teške kamenje po Dolini kraljeva. Ritam sekciju ovaj je put dopunjavala svježa krv, basist Todd Ellis, koji je zamijenio očito otpuštenog Chrisa Lollisa. Budući da je ovaj već na prethodnoj turneji preuzeo većinu vokalnih zadataka, njegova je odsutnost ovaj put značila da su Sanders i Toler-Wade opet pokazali tko je šef. Dallas je tako s growlom dostojnim Ramzesova imena predstavljao izvrstan protunapad Karlovim dubokim krkljancijama, koje zvuče kao nešto što dolazi iz najgorih noćnih mora H.P. Lovecrafta. Novi album Nile su najbolje predstavili skladbom Enduring the Eternal Molestation of Flame, za koju su upravo snimili videospot, a set su po očekivanju završili udarnom klasikom Black Seeds of Vengeance. Jednosatno haranje egipatskih faraona po Ljubljani pokvario je samo loš zvuk, koji je bio premalo razlučiv, u trenucima preglasan, a drugi put opet previše zamuljen. Inače, Nile su nakon slabašnih Fueled By Fire bili izvrstan uvod u večer. Anoint my phallus with the blood of the fallen!
Vjerojatno najžudnije iščekivana skupina večeri bili su američki kumovi death metala Morbid Angel, koji su nas u sljedeći sat i četvrt poveli kroz svih devet krugova pakla. Strah da će stari majstori death metala razočarati s previše novih skladbi, jer je lani izdani album Illud Divinum Insanus blasfemičniji nego što su blasfemični sami Morbid Angel (ili bolje rečeno, dugo iščekivani nastavak abecede jedno je veliko, očajno razočaranje), bio je realan. Brigu je izazivala i činjenica da zbog ozljede kralježnice (ili zbog tehno ritmova novog albuma) nedostaje veliki bubnjar Pete “Commando” Sandoval, kojeg trenutno zamjenjuje inače tehnički nevjerojatno potkovani Tim Yeung. No kakve god sumnje uspijevale iskrsnuti uz Morbid Angel u 2012., razblažene su prvim trenucima klasike Immortal Rites, kojom su nam Morbidi živima oguljili kožu! Isprva još pomalo slabašan zvuk pod komandom karizmatične figure benda, vokalista i basista Davida Vincenta, brzo se popravio i pioniri su od prvih trenutaka dali do znanja da Kreator čeka vrlo težak zadatak opravdati ime nosilaca večeri. Morbid Angel su nas klasikom za klasikom (odsvirali su pola kultnog Altars of Madness!) slali sve dublje u podzemlje i sve bliže zagrljaju vražićka. Vincent vokalno još uvijek zvuči demonski, agresivno i sirovo, srećom se riješio i slavne PVC majice (koju je zamijenio nekakvim kožnim rockabilly izgledom), u svakom slučaju, Disco Dave je frontmen koji vlada svakim kutkom pozornice i publiku drži u šaci sve do gorkog kraja. Morbid Angel su nam ovaj put poštedjeli živce i s novog albuma odsvirali samo najbolja dva primjerka, Nevermore i Existo Vulgore (šteta što nisu poslužili i Blades For Baal, a hvala bogu nisu nas silovali debilnima Too Extreme ili I Am Morbid), poslužili su pak vrhunskom tehničkom izvedbom na najvišoj razini. Yeung je opravdao ime jednog od najboljih bubnjara mlađe generacije (iako bi se mogao smiriti s pretjerano nastupaškim bubnjanjem), mrtvo statični, uvijek s grivom kose preko lica, odlični Trey Azagtoth unikatnim je demonskim solažama dokazao zašto je jedan od najunikatnijih death metal gitarista. Ako su Morbid Angel razočarali novim studijskim albumom, uživo još uvijek opravdavaju svoje ime. Ime jednog od najvećih death metal bendova svih vremena.
Nakon tri benda i gotovo četiri sata publika je već pokazivala znakove umora, no Milleu i njegovoj kompaniji uspjelo je iz nje iscijediti i posljednje atome snage. Njemačka thrash mašinerija Kreator nakon dobrih dvije godine s novim albumom Phantom Antichrist ponovno se vratila u Ljubljanu. U sat i pol teutonskog thrashiranja poveo nas je Johnny Cash s Personal Jesus, a zatim su se na zastoru izmjenjivale projekcije fotografija i prizora iz 30-godišnje povijesti Kreatora. Intro Mars Mantra nagovijestio je da se ide ozbiljno, zastor je pao i Kreator su beskompromisno udarili naslovnim singlom novog albuma. Nijemci su ovaj put sa sobom dovukli izdašnu scenografiju, tako da je pozornica zasjala u svoj svojoj moćnosti, koja je još više došla do izražaja u nastavku. Na pozornici su na sve strane štrčali udovi paukolikih konja s naslovnice Phantom Antichrist, a užarene oči lijepo su se slagale s pirotehničkim izmjenjivanjem agresivnih rifova dvojca Petrozza/Sami i brutalnim Ventorovim bubnjanjem. Kreator uživo znaju djelovati pomalo statično, s iznimkom Petrozze, koji oduševljava neprestanim čupanjem, super agresivnim vokalom, spretnim soliranjem i još uvijek polomljenim engleskim. No kad veliki vođa zaurla “eins, zwei, drei, vier” i Kreator te potope sve dublje, pred tobom se otvara svijet moćnih skladbi, snažnih poruka i sjajne energije kroz epske komade poput Betrayer, fantastičnih Voices of the Dead, People of the Lie i Pleasure to Kill. Mille je bez većih problema publiku ispod pozornice pokrenuo u agresivan ples, pa čak i golem wall of death, ali što kad se Petrozza ponavlja kao pokvarena ploča. Već barem posljednjih šest godina Mille ima identične najave, s »The Kreator has returned« i “time to raise zi flag of hate” na čelu, a ništa svježije nam, osim nekoliko novih skladbi, Kreator ne nude ni izborom pjesama. Ako se ne varam, ovogodišnja je setlista bila potpuno identična onoj od prije dvije godine, uz iznimku pet novih skladbi. Kreator su vrhunac inače uspješno dosegnuli klasičnim završetkom, dvojcem Flag of Hate i Tormentor, ali ipak se nadam da se ovaj put neko vrijeme neće vratiti.
Setlista
MORBID ANGEL:
1. Immortal Rites
2. Fall From Grace
3. Rapture
4. Pain Divine
5. Maze of Torment
6. Existo Vulgore
7. Nevermore
8. Lord of All Fevers and Plague
9. Chapel of Ghouls
10. Dawn of the Angry
11. Where the Slime Live
12. Bil Ur-Sag
13. God of Emptiness
14. World of Shit (The Promised Land)
KREATOR:
1. Personal Jesus/Mars Mantra (Intro)
2. Phantom Antichrist
3. From Flood Into Fire
4. Enemy of God
5. Phobia
6. Hordes of Chaos (A Necrologue For the Elite)
7. Civilization Collapse
8. Voices of the Dead
9. Extreme Aggression
10. People of the Lie
11. Death to the World
12. Coma of Souls/Enless Pain
13. Pleasure to Kill
14. Violent Revolution
15. United in Hate
16. Betrayer
17. Flag of Hate
18. Tormentor
Galerija slika
