Mjesto: Klub Cankarjevega Doma / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 22.11.2006
Broj posjetitelja: 30
Cijena karte: 3.500,00 SIT
“A squid eating dough in a polyethylen bag is fast and bulbous, got me?!” riječi su koje su nas prošlog četvrtka ponijele u gotovo dvosatno, napola mahnito glazbeno otkrivenje sastava Fast N’ Bulbous, koji se napaja izravno iz iznimno bogate i zasigurno jedinstvene glazbene riznice svih vremena, riznice eklektičnog sastava Captain Beefheart & His Magic Band!
Fast N’ Bulbous i The Magic Band jedini su sastavi koji glazbu ekscentričnog genija, Captaina Beefhearta, odnosno Dona Van Vlieta, održavaju na životu i uživo, a ne samo preko albuma, koji su, pogotovo oni iz prve polovice 70-ih koji su izašli za Reprise, iznimno teško dostupni i nužno im treba remasteriranje. Nedavno se izdavačka kuća Virgin odlučila na taj korak i ponovno izdala zvučno prilično poboljšane verzije albuma koji su izlazili od 1974. do 1982.
Osim glazbe, ta dva sastava dijele i gitarista Garyja Lucasa, koji je svirao na posljednja dva studijska albuma Captaina Beefhearta & His Magic Banda (“Doc At The Radar Station”, 1980. te “Ice Cream For Crow”, 1982.). Razlika je u tome što su gotovo svi članovi The Magic Band nekoć bili i u originalnoj postavi Captaina Beefhearta & His Magic Banda, doduše ne svi u isto vrijeme jer se postava često mijenjala, pa tako samo nastavljaju glazbenu baštinu sastava, doduše bez središnje figure, Dona Van Vlieta, koji se već dugo umjesto glazbi uspješno posvećuje likovnoj umjetnosti, u ugodnoj osami svojeg doma, negdje u pustinji Mojave. Fast N’ Bulbous je pak zapravo projekt spomenutog Lucasa i saksofonista Phillipa Johnstona, koji su uz pomoć suradničkih glazbenika u glazbu unijeli nešto više elemenata jazza i na neki način učinili tu, inače vrlo zahtjevnu i osebujnu glazbu, privlačnijom, odnosno pristupačnijom širem krugu slušatelja.
Bila je to ugodna večer u Klubu Cankarjevog doma. Klub je djelovao iznimno spokojno, a kako se kasnije pokazalo, zaboravili su na glazbu, koja je ispunila prostor tek nekoliko minuta prije devet. Prostoru primjeran bio je i broj posjetitelja, kojih je doduše bilo samo tridesetak, ali taman toliko da su bili popunjeni svi stolovi.
Pri pogledu na osvijetljenu pozornicu polako se počela nakupljati euforija, a tim više kad se iz backstagea razgovijetno začula melodija pjesme Ghosts Alberta Aylera, odsvirana na saksofonu, nakon čega je uslijedilo neko nerazgovijetno govorkanje i smijeh, što je davalo naslutiti da je sastav dobro raspoložen. I doista je bio, jer su nekoliko trenutaka poslije već stajali na pozornici, spremni podijeliti nešto one magije koju inače uglavnom poznajemo samo sa studijskih ili koncertnih albuma.
Počelo se pjesmom Pachuco Cadaver s jedinstvenog avangardnog remek-djela “Trout Mask Replica” (1969.), koja je bila izvrsno odsvirana i naravno izazvala val oduševljenja i odobravanja, a ujedno je postavila visok standard kojeg su se sa svime što je tek slijedilo hvalevrijedno držali ili ga čak nadmašili. Između svake pjesme slijedilo je nekoliko riječi koje su otkrile štošta o povijesti pojedine pjesme ili, što je bila privlačnija tema, kakvu zgodu o Captainu Beefheartu i njegovim radnim navikama, koje su među ostalim otkrile zašto je njegov Magic Band doista bio magičan.
Poznate su naime priče o tome da je Don mnoge svoje skladbe sastavio na klaviru, kojeg zapravo nije znao baš najbolje svirati, ali je uz sebe uvijek imao same vrhunske glazbenike, koji su te njegove stvaralačke izlive nekako prenijeli u željenu formu. Obično bi se dva gitarista usredotočila svaki na jednu od dviju različitih melodija koje je svirao, svaku jednom rukom, sa svih deset prstiju! Isto tako, diktafon je bio nužan svim članovima sastava, da bi s njim pratili i snimali Dona, koji je u međuvremenu hodao po studiju i zviždukao melodije koje bi mogle biti soundtrack za književno remek-djelo, Uliks.
Slijedila je pjesma Abba Zaba, koja se službeno nalazi na prvom albumu “Safe As Milk” (1967.), a smatra se svojevrsnom anomalijom u opusu sastava jer zvuči gotovo normalno, pa, normalno koliko je to uopće moguće za Beefhearta! U novom “ruhu” lijepo se uklopila među ostale i dokazala kako su majstorski Fast N’ Bulbous pristupili svojoj zadaći aranžera.
Nakon toga se Lucas pretvorio u tumača Beefheartove poezije. Prihvatio se nenaslovljenog teksta s albuma “Lick My Decals Off, Baby” (1970.) i to s takvim zanosom da bi neku književnu večer mogao dijeliti i s već pokojnom ikonom beatnika, Williamom S. Burroughsom.
Na pozornicu se vraća cijela postava i glazbu pomiče za nekoliko godina naprijed, točnije u 1978., s odličnom izvedbom pjesme When I See Mommy I Feel Like A Mummy s albuma “Shiny Beast (Bat Chain Puller)”, koji je tada značio kapetanov povratak u vrhunsku formu. Prije izlaska tog albuma prošlo je naime nekoliko teških i neugodnih godina, kao i takvih albuma, kojima su se Fast N’ Bulbous mudro izbjegli.
Glazbeno se sastav tijekom cijelog nastupa neprestano kretao kroz vrijeme, u oba smjera, a posebnu pažnju su naravno dobila već spomenuta dva albuma, koji svaki u svojem razdoblju obilježavaju jedan od brojnih stvaralačkih vrhunaca sastava, “Trout Mask Replica” i “Shiny Beast (Bat Chain Puller)”.
Slijedila je kraća glazbena stanka, tijekom koje su se glazbenici pomiješali sa slušateljima i pokazali kao iznimno nezahtjevni, jednostavni i krajnje pristupačni ljudi. I s Garyjem Lucasom se moglo čavrljati gotovo kao sa starim znancem, posve opušteno i bezbrižno. Usput je dobio i dar, portret koji je tijekom nastupa nacrtala mlada likovna umjetnica, a on joj se zahvalio poljupcem. Nevjerojatno i nezaboravno, kao uostalom i cijeli nastup.
Drugi dio nastupa također je počeo skladbom s albuma “Trout Mask Replica”, When Big Joan Sets Up, koja je bila nešto brža verzija i prilično jazz obojena, a na trenutke je podsjećala na glazbu kakvu je stvarao Archie Shepp sredinom 60-ih prošlog stoljeća. I skladbe koje su slijedile bile su nabijene sličnom energijom. Usput se opet našlo vremena za poeziju, povratak Burroughsa, ovaj put s recitacijom pjesme Hollow Smoke, koje nema ni na jednom albumu, nego je objavljena u časopisu Conjuctions Magazine 1982. godine. Jedan od najistaknutijih trenutaka došao je s majstorskom izvedbom pjesme The Blimp s Phillipom Johnstonom na uvjerljivom, jednako histeričnom vokalu kakav poznajemo s originalnog snimka.
Tijekom cijelog nastupa mogli smo dodobra upoznati sve članove sastava, koji su se predstavili bilo kao solisti, npr. basist Jesse Krakow u pjesmi A Carrot Is As Close As A Rabbit Gets To A Diamond, koji je vjerojatno tek dobro prohodao kad je Beefheart već završavao svoju glazbenu karijeru, ali te pjesme nosi u sebi kao da su ga one othranile! Pa samo puhačka sekcija s Dali’s Car i naravno “Gary Lucas Trio”, gitara, bas i bubnjevi, koji su “ispleli” vijenac dviju skladbi s albuma “Clear Spot” (1972.) i “Ice Cream For Crow” (1982.). Očito je da u septetu vladaju ravnopravnost i izuzetna predanost, i glazbi i sastavu.
Program se polako bližio kraju, a završna pjesma trebala je biti Kandy Korn, koja se nalazi i na albumu “Strictly Personal” (1968.) i na zbirci “Mirror Man” (1970.), ali je ovdje zvučala kao nijedna od njih. Naravno, obvezan je bio i bis, koji je doduše bio i planiran, kao što se vidi iz originalnog popisa pjesama. I doista su večer konačno zaključili pjesmom Tropical Hot Dog Night, koja je za čudo djelovala kao gotovo posve pristojna pjesma za medeni mjesec! Fast N’ Bulbous Wedding Band?! Pa izbor je bio baš pravi za inače ne baš toplu noć.
Izvanredna i nezaboravna glazbena večer, koja je unatoč svemu samo povećala želju da se jednom na glazbene pozornice vrati i sam Captain Beefheart. No, do tada ovaj sastav više nego odlično održava tu neprocjenjivu glazbenu ostavštinu živom i zdravom. Svaka čast.
Setlista
—1. dio—
01.Pachuco Cadaver
02.Abba Zaba
03.-poem- (Untitled)
04.When I See Mommy I Feel Like A Mummy
05.A Carrot Is As Close As A Rabbit Gets To A Diamond
06.Sugar ‘n’ Spikes
07.Click Clack
08.Evening Bell
09.Dali’s Car
10.Suction Prints
—2. dio—
11.When Big Joan Sets Up
12.When It Blows It Stacks
13.-poem- (Hollow Smoke)
14.The Blimp (mousetrapreplica)
15.Flavour Bud Living
16.Veteran Day Poppy
17.Blabber & Smoke
18.You Know You’re A Man
19.Kandy Korn
—bis—
20.Tropical Hot Dog Night
Postava:
Gary Lucas – Gitara
Phillip Johnston – Alt-saksofon, aranžmani
Richard Dworkin – Bubnjevi
Joseph Fiedler – Trombon, aranžmani
Robert Henke – Truba
David Allen – Bariton-saksofon
Jesse Krakow – Bas
