Ferrum Gravis
Izvođač: Viron
Izdavač: Metal Heaven
Izlazak: 2008
Ocjena: 3.5/5
“Ferrum Gravis” ili “teško željezo”, drugi album njemačkih metalaca Viron, danas je izgubljena igla u plastu sijena. Odakle su se uopće pojavili ti dečki? Sviraju naime “heavy metal” primordijalno – razvojnu varijantu iz koje su se ubrzo razvili ostali podžanrovi. Već sam naslov Vironova prvijenca “N.W.O.G.H.M” bio je “sumnjivo old school” indikacija, a o sadržaju da i ne govorimo.
Sjajan je osjećaj kad takav album ubaciš u CD player, bez obzira na njegovu staromodnost i otrcanost, jer zvuči svježe i nadahnuto, a pritom ni osjećaj da slušaš nešto “drugačije” ili “novo” nikako ne izostaje. Nevjerojatno je kako osjećaji mogu zavarati. Slušaš naime staro i do kosti izglodano. Ali pali!
Kod Viron je zapravo riječ o revitalizaciji izuma s početka osamdesetih. Sve je odsvirano nakon 25 godina danas puno agresivnije i tehnički za nekoliko stepenica na višoj kvalitativnoj razini. Produkcija je “old school”, s dosta kontrole nad gitarskim riffanjem, kojem je tako oduzet dio stvarnosti. Ovdje se zato bas linija probija u prvi plan i melodijom puni rupu. Gitare su harmonizirane maksimalno. Gdje god je moguće, bježe u ultra melodične dramatične tercetne zavoje i “prekidaju” riffove. Viron obilato koriste dvostruku bas pedalu, što baš i nije “old school”, a gdje joj se približi riffovski shredding, usmjeren na bezobrazni polutonski zaokret ili povike rulje u refrenima (Liberator, Playground For Billions), zvuče čak razgolićeno američki “old school speedmetalski”. No osjećaj za tvorbu drama terceta je izniman i snažno prisutan, tako da se njemačka tevtonika ne može preslišati. A pogotovo jezičac na vagi u korist europskog benda prevaguje melodični vokal, koji je željeno mračan, ali daleko manje pogubn i otrovan od starinarnice raznih Helstar, Fates Warning ili čak Forbidden, dakle izrazito leži u klasično melodičnim vodama . U njemu je mrvica Klausa Meinea (Scorpions), u visokim ekstremima Roba Halforda (Judas Priest), u jedinoj baladi albuma War dolazi do izražaja izniman osjećaj, a vodi ga potpuno promijenjen vokalni pristup, koji se opasno približava onom Hansija Kürscha (Blind Guardian). Dakle, kod Viron je naglašen epski naboj, koji ne poznaje pretjerivanje “power metal” bendova Europe.
Skupina ima osjećaj za tvorbu refrena zarazno pamtljivih melodija, koji slušatelja odmah stavljaju u pogon. Liberator je odličan ubojiti štikl koji otvara ovaj album, a još je iznenađujuće nastavak sa skladbom On The Run, koja u svom refrenu posjeduje jedan od najtipičnijih “old school” štosova pompoznosti i pogubne drame, koji su recimo prije gotovo 30 godina novom britanskom valu dali prepoznatljiv zaštitni status. Srednji akustični interludij s umirenim vokalom i vibratom koji mu je dodan oslikava čak smjernice s europsko/američkom vezom Demons & Wizards. Prednost je što Viron unatoč predvidljivosti i uporabi prožvakanih formi nalaze prostor za duhovitu izmjenu vodećih riffova, trzavu protočnost motiva, skladnu začinjenost srednjim instrumentalnim dijelovima koje krase savršeno odrokane solaže i raznolikost raspoloženja tako da “Ferrum Gravis” nosi visok stupanj dinamike, stvarnosti i time privlačnosti. Posebna je skladba i završni, gotovo 12-minutni ep Sniper, novodobni pokušaj hodanja tragovima Rime of the Ancient Mariner (Iron Maiden), ali u rukama Viron.
“Ferrum Gravis” djeluje varijabilnije od inače odličnog prvijenca “N.W.O.G.H.M.”, njime Viron još šire svoj glazbeni doseg koji istražuje korijene zlatnih vremena heavy metala.
Postava
Alex Stahl – vokal
Thilo Feucht – gitara
Roger Dequis – gitara
Ingmar “Inge” Holzhauer – bas gitara
Andreas “Neudi” Neuderth – bubnjevi
Popis skladbi
1. Liberator (5:53)
2. On The Run (5:40)
3. The Isle Of Man (6:29)
4. War (4:34)
5. Beyond The Gates (4:48)
6. Metal Ball (6:17)
7. Playground For Billions (6:45)
8. Led Astray (5:08)
9. Sniper (11:40)