Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Savatage
Izdavačka kuća: SPV Records
Izdanje: 1986
Ocjena: 2/5
“Fight For The Rock” bend je posve opravdano mogao nazvati “Fight For The Nightmare”, jer su u vrijeme njegova nastanka bili doista nezadovoljni onim što su stvorili, ili bolje rečeno: onim što su bili prisiljeni stvoriti. “Fight For The Rock” očit je primjer kako je pohlepna izdavačka kuća jedan od najboljih heavy metal bendova osamdesetih skoro gurnula na rub opstanka. Od Savatage su naime preko noći zahtijevali da prave što komercijalnija djela kako bi ih onda lakše puštali na radiju i tako izdavačkoj kući zaradili debele novčanice, što obično nikad nije previše dobro ni za jedan metal bend koji u sebi ima barem trunku ponosa. Ovo je bio i prvi album benda s danas već dugogodišnjim basistom Johnnyjem Leejem Middletonom, koji je, prema riječima braće Oliva, zamijenio odjednom nekompatibilnog Keitha Collinsa, što je tada bila jedna od rijetkih dobrih odluka benda. Pokušaj izdavačke kuće da album zvuči više pop nego metal naravno je propao.
Već je naslovna skladba, koja je u osnovi rock’n’roll s malo “heavy” ritma, očit primjer novog smjera benda. Tužno je u vezi s njom, kao i s albumom u cjelini, to što je bila jedna od rijetkih stvari s albuma koje su tada svirali i uživo. Svijetla točka albuma sigurno je “Hyde”, koja je bez ikakve dvojbe daleko najbolja stvar na njemu i na kojoj opet oduševljava Jonov karakteristični, živčano vrištavi vokal. “Red Light Paradyse” također zaslužuje malo pažnje, ali ne nužno u pozitivnom smislu. S neobičnom kombinacijom mračnih rifova i disco ritma zapravo je nastala kao anti-disco tvorevina, no, vjerujte mi, u tom smjeru ne zvuči. Skladba koja na najautentičniji način prikazuje zvuk klasičnih Savatage je “The Edge Of Midnight” sa svojim zanimljivim horror uvodom. Album dakle nije bez svijetlih točaka, iako ih nema puno. Iako se osjeća i manjak novih ideja, bilo bi pogrešno za to okriviti samo bend. Do danas su “Wishing Well” (izvorno Free) i “Day After Day” (izvorno Badfinger) ostale jedine obrade koje je bend ikada uvrstio na svoj studijski album. “She’s Only Rock And Roll” pak nas konačno uvjerava da bend tada doista nije bio na pravoj valnoj duljini i da je album gotovo posve podredio zahtjevima izdavačke kuće. Riječ je naime o jadnoj tvorevini koja bi više pristajala nekom noćnom klubu sa striptizetama. Spašava je samo odlični i uvijek reprezentativni Crissov rifing. Ostale tri stvari s albuma nastale su već mnogo prije nego što je ovaj album snimljen i tek su poboljšane verzije svojih prvotnih oblika. “Out On The Streets” (sa sada komercijalnijim ritmom) prvi se put pojavila još na njihovu prvijencu “Sirens” (1983). “Lady In Disguise” objavljena je kao demo u prilično izmijenjenom obliku, dok je “Crying For Love” isto tako poboljšana verzija skladbe koja se nalazila na nekom demu tijekom nastajanja prethodne ploče “Power Of The Night” (1985). Isto tako se kroz cijeli album stalno osjeća da su se Savatage osjećali pomalo nelagodno, jer su na “Fight For The Rock” odjednom koristili daleko više klavijatura nego na bilo kojem albumu do tada. Sreća da ih to tada nije previše sputalo jer su već na sljedećem albumu naučili koristiti taj glazbeni element kako treba.
Oba bonus dodatka na reizdanju iz 2002. koncertne su verzije njihovih klasika “The Dungeons Are Calling” i “City Beneath The Surface”, koje su tu kao podsjetnik na prave korijene benda i njegov tada još uvijek neiskorišteni potencijal.
Kao pop metal/rock’n’roll album “Fight For The Rock” sjajno je ulaganje. No to naravno nije ono što bi čovjek očekivao od benda poput Savatage, pa je “Fight For The Rock” nedvojbeno njihov daleko najslabiji uradak i znatan korak unatrag. Već kad pogledaš jadnu naslovnicu, nekako ti je jasno da je album otvoreno usmjeren na američko tržište, iako je bend već tada imao više sljedbenika u Europi. Srećom, bend se ubrzo nakon izlaska ovog albuma otresao stiska pohlepne izdavačke kuće i napravio glazbeni zaokret u pravom smjeru, što se u punom sjaju pokazalo na njihovu sljedećem albumu kojim su napokon prodrli i među širu publiku.
Postava
Jon Oliva – vokal, klavir
Criss Oliva – gitara, prateći vokal
Johnny Lee Middleton – bas-gitara, prateći vokal
Steve Wacholz – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Steven Machat & Rick Smith
Popis skladbi
1. Fight For The Rock (3:55)
2. Out On The Streets (3:58)
3. Crying For Love (3:27)
4. Day After Day (3:40)
5. The Edge Of Midnight (4:52)
6. Hyde (3:51)
7. Lady In Disguise (3:08)
8. She’s Only Rock ‘N Roll (3:14)
9. Wishing Well (3:20)
10. Red Light Paradise (3:56)
Trajanje albuma: 37:54
Bonus skladbe na reizdanju iz 2002.:
11. The Dungeons Are Calling (live) (3:45)
12. City Beneath The Surface (live) (5:01)
